I sama ponekad upadnem u tu zamku gledanja u prošlost. Svemu je krivo moje dugo pamćenje. Razbudila ga je prošlotjedna kolumna dr. Ivice Šole u kojoj navodi kako su vukovarskom Srbinu Cvijetinu Joviću, koji je kopao jame za ljude pogubljene na Ovčari, hrvatske institucije 1998. žurno osigurale putovnicu te je jednako žurno otpremljen u Norvešku.
Izostala uhićenja
A moje dugo pamćenje kaže: u to vrijeme u Haagu je upravo započelo suđenje Slavku Dokmanoviću za likvidaciju ljudi odvedenih iz Vukovarske bolnice. Uhićen je na prepad, nekoliko mjeseci ranije, zaslugom bliske suradnje haaškog tužiteljstva i generala Jacques-Paula Kleina, UN-ova upravitelja reintegracijom hrvatskog Podunavlja. Tužiteljstvo je tada znalo i da trojica vukovarskih Srba koja su sudjelovala u operaciji likvidacije ranjenika i ratnih zarobljenika na Ovčari i dalje žive u Vukovaru. Među njima i osoba koja je kopala jamu. Tadašnja tužiteljica Louise Arbour odlučila je imena te trojice Srba uvesti u službeni sudski spis, preko saslušanja svjedoka u sudnici. Nekoliko dana uoči svjedočenja, Arbour je poslala podatke o njima hrvatskim institucijama, kako bi ih mogli uhititi i suditi im u Hrvatskoj.
Izvještavala sam tada iz Haaga sa suđenja Dokmanoviću. I sjećam se kako sam napeto iščekivala vijesti o uhićenju u Hrvatskoj. I haaško tužiteljstvo je iščekivalo. Uhićenja nije bilo. Nekoliko dana kasnije, iz Hrvatske sam dobila neslužbene vijesti da su svi u međuvremenu pobjegli.
Prošli tjedan sam iz kolumne dr. Šole saznala da Cvijetin Jović nije pobjegao. Već su ga hrvatske institucije, one kojima je haaška tužiteljica Arbour poslala dokumentaciju temeljem koje su ga trebale uhititi, žurno opskrbile hrvatskim dokumentima i poslale u Norvešku. I tko vam danas kaže da su zakon o oprostu, Haaško tužiteljstvo barem u svojoj ranoj fazi i Jacques-Paul Klein sprječavali hrvatske institucije u kaznenom progonu ratnih zločina u Vukovaru, taj jako, jako laže.
A sada, kao što sam obećala na početku, nekoliko savjeta kako da postanete progresivni. Za početak, morate pomaknuti svoj fokus. S Vukovara, recimo, na maserati. Onako kao onaj uspješni odvjetnik iz afere Borg. Tajnu recepturu progresivnog uspjeha na primjeru Agrokora je ovih dana javno i kirurški precizno u razgovoru za N1 televiziju secirao Danko Sučević, stručnjak za krizni menadžment. Pojednostavljeno: savjetnici za restrukturiranje Agrokora su bili plaćeni dva tjedna prije nego što su uopće smjeli biti angažirani. Dosad poznati dokumenti ukazuju da je proces tekao ovako. Neformalna i dobro fokusirana ekipica na čelu s odvjetnikom koji je zastupao rusku banku (VTB), na neformalni poziv Vlade piše zakon koji će spasiti Agrokor od preuzimanja ruskih banaka. A vi kao budući savjetnik čekate, bildate svoje savjetničko-spasilačke porive i fokusirate se. Na eure recimo. Na milijune eura.
Nema problema
Bojite se da nećete proći na natječaju? Da vas izbrana savjetnička tvrtka za restrukturiranje neće izabrati? Ma nema problema. Natječaj je fingiran, tvrtka je unaprijed izabrana i unaprijed zna da je obvezna angažirati vas. Ako ste dovoljno fokusirani. Bojite se da nećete udovoljiti uvjetima natječaja, jer vi nemate nikakva iskustva u takvim savjetovanjima? Ma nema problema. Upravo to se od vas traži. Neugodno vam je izgovoriti cifru 380 tisuća eura tjedno plus PDV? A svi znaju da ste do jučer imali prihod desetak tisuća eura godišnje. Nema mjesta nelagodi. I svi će drugi toliko uzeti. Neugodno vam je biti plaćen dva tjedna prije nego što je uopće na natječaju (??!!) izabran onaj tko će vas angažirati (Alix Partners)? Pretjeran oprez – institucije su zajamčeno na vašoj strani.
Vaš je jedini zadatak učiniti ključni propust koji će slučaj Agrokor odvesti na početak – ruskim bankama. Recimo tako da ne utvrdite na vrijeme sva dugovanja, time blokirate imenovanje stalnog vjerovničkog vijeća i omogućite da neformalna fokusirana ekipa upravlja procesom. I to je sve. Vi ste ostvarili svoju progresivnu preobrazbu. Ah da, da bi sve to bilo moguće, morate prethodno biti dio neformalne skupine Andre i Partners ili Andrej i kolege. I imati iza sebe iste institucije koje su Cvijetina Jovića 1998. poslale u Norvešku.
Višnja Starešina, Slobodna Dalmacija
|
