Duboko razumijem liječnike, medicinske sestre i ukupno zdravstveno osoblje koji mjesecima žive i rade u izvanrednom stanju, u nenormalnim uvjetima, a od kojih se očekuje da budu gotovo nadljudi. Ne sumnjam da stalni rast broja zaraženih (i) u Hrvatskoj dovodi u pitanje opstojnost zdravstvenog sustava, ali i gospodarstva i ukupne egzistencije. Ali, sve to ne opravdava pandemiju paranoje koja se posljednjih desetak dana sustavno širi (i) hrvatskim javnim prostorom.
Mrtvi, mrtvi, mrtvi dominiraju u medijima. Kao da dosad nije nitko umirao. Strašan je 7. dan, a neobjašnjiva smrtonosna zamka oboljele čeka 14. dan, poručuju liječnici s izravnim iskustvom. Kao da nikada u životu nisu slušali psihologiju. Kao da potiču oboljele da umru od straha barem deseti dan, kako bi izbjegli tu smrtonosnu zamku četiri dana kasnije. Hrvatski znanstvenici iz zemlje i svijeta natječu se u crnim prognozama broja mrtvih.
Dio domaćeg znanstvenog bloka bespogovorno brani baš sve Vladine mjere, a drugi ih bespogovorno napada. Kad malo bolje pogledate iz prognoza se dade naslutiti odakle im dolazi novac: iz farmaceutske industrije ili od domaće vlade, jesu li politički uz vladu ili su uz oporbu…
A nasuprot tom crnilu smrti, nudi nam se svjetlo nade, u vidu – cjepiva protiv koronavirusa. Velika Britanija je već odobrila cjepivo Pfizera i BioNTecha i premijer Boris Johnson je već najavio cijepljenje pred kamerama. Očekuje se da će se u distribuciji uskoro naći i cjepivo Moderne i AstraZeneca. EU i SAD slijedit će Veliku Britaniju. Tri bivša predsjednika SAD-a: Clinton, Bush i Obama već su najavili javno cijepljenje. EU će izvjesno držati korak.
Cjepivo je tek izišlo iz laboratorija, a šef Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za Europu Hans Kluge, već zna da će ono biti "fenomenalno", da "budućnost izgleda svjetlije", da će cjepiva dovesti "do kraja akutne faze pandemije i do obnove gospodarstva".
GDJE JE ONAJ ŠIŠMIŠ?
A mi bismo trebali vjerovati na riječ gospodinu Klugeu, znajući pritom da WHO posljednjih mjeseci, nakon Trumpova prekida financiranja, doslovce živi na financijama Billa Gatesa i njegovih fondacija. Gatesove fondacije pak financira farmaceutska industrija, koja tako, preko neoporezivog novca uloženog u fondacije, a posredstvom filantropa Billa Gatesa i WHO-a širi svoje tržište, ostvarujući ekstraprofite. Ovaj put cijepeći Svijet protiv koronavirusa.
Trebali bismo bianco vjerovati da WHO zbilja zna kako se zaustavlja pandemija bolesti o kojoj i dalje zna(mo) vrlo malo. I još k tome, da zna kako se poslije pandemije razvija i obnavlja gospodarstvo. A nisu znali prepoznati virus iz kineskog Wuhana i njegov epidemijski potencijal sve dok nije zarazio cijeli svijet. Upravo suprotno.
Sada na vidjelo izlaze podaci da su još sredinom prosinca prošle godine, na različitim destinacijama u SAD-u, u krvi pacijenata pronađena antitijela koronavirusa. To znači da su bili zaraženi najkasnije početkom prosinca. A Kina je prvi put priznala postojanje virusa tek 31. prosinca. Mjesec dana kasnije, Klugeov nadšef, generalni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus, financijski čvrsto povezan s kineskim vlastima, javno je u Pekingu hvalio kineski pristup epidemiji. Činio je to baš u vrijeme proslave kineske Nove godine, nakon koje su ljudi zaraženi virusom iz Kine letjeli u svijet. Istodobno je Kina prekinula domaći zračni promet prema Wuhanu i potpuno ga izolirala.
WHO nikada nije ustanovio ni što se dogodilo s onim šišmišem koji je navodno proširio virus? Je li se našao na mokroj tržnici? Ili je donesen ondje iz obližnjeg vojnog laboratorija u Wuhanu? Ili možda nikad i nije postojao? Niti je ikada razumno objašnjeno kako to da pradomovina koronavirusa – Kina, s gotovo milijardu i pol stanovnika ima dosad svega 86,5 tisuća oboljelih i nešto više od 4,5 tisuća umrlih.
A Hrvatska s četiri milijuna stanovnika ima 140 tisuća oboljelih i oko 2 tisuće umrlih (brojke dnevno rastu)? Da SAD u jednom danu ima više oboljelih nego Kina u godinu dana? Zašto je virus izvezen iz Kine tako snažno pogodio države s najrazvijenijim zdravstvom: SAD i EU? A Afrika, u kojoj je Kina iznimno prisutna, ostala je praktički nedodirnuta?
Zato ta predstava sa sustavnim pumpanjem paranoje od virusa s jedne strane, a s druge strane spašavanje svijeta cjepivom koje ne poznajemo, protiv bolesti o kojoj znamo vrlo malo, djeluje pomalo kao atak na zdravo rasuđivanje. Osobito dok još uvijek ne znamo: što je zapravo bilo s onim šišmišem?
Višnja Starešina, Slobodna Dalmacija, 06.12.2020.
Priredila Dunja Gaupp
|
