Penava govori o nečemu drugom. Da je “sramota da javnost 27 godina poslije ne zna strukturu i članove strukture zadužene i odgovorne za egzekucije u Vukovaru”. Da je nakon 10.000 dana šutnje vrijeme da zajedno postavimo jasne rokove institucijama poput Ministarstva pravosuđa, glavnog državnog odvjetnika, sigurnosno-obavještajnih službi i MUP-a da procesuiraju odgovorne za zločine na svim razinama ili da svoje mjesto ustupe onima koji su kadri učiniti”.
Čudi se da on ima popis i slike svih hrvatskih zatočenika srpskih logora, a hrvatske sigurnosne službe i Državno odvjetništvo ih nemaju?
U temelju Penavinih kritika stoji pitanje: kako to da hrvatske institucije nisu bile u stanju prepoznati kaznenu odgovornost ondje gdje je ona najvidljivija i najlakše dokaziva? A to su slučajevi masovnih egzekucija ratnih zarobljenika i civila i zločini nad zatočenicima u logorima. Penava spominje egzekuciju ratnih zarobljenika i civila na Ovčari, ljude odvedene iz medicinskog stacionara Borovokomerc koji su “nestali” u Dalju, “nestale” nakon razvrstavanja ili, jezikom JNA, “trijaže” u Veleprometu.
Zašto je tu prepoznavanje i dokazivanje odgovornosti jednostavno? Zato jer su “trijaže” vršili oficiri KOS-a, prema popisima koje su napravili oficiri KOS-a i nakon toga organizirali egzekucije sa svojim izabranim suradnicima kao počiniteljima. “Trijažu” u Vukovaru je osobno nadgledao tadašnji šef KOS-a, general Aleksandar Vasiljević. Model organiziranih likvidacija s ključnom ulogom struktura vojne “bezbednosti” je potpuno rasvijetljen u haaaškim presudama za genocid u Srebrenici. Isti model naprosto vrišti iz sudskih spisa za suđenja za likvidacije na Ovčari pred Haaškim i pred beogradskim sudom. Kako su to uspjele ne primjetiti hrvatske institucije?
Još je jednostavnije utvrditi odgovornost za “nestale” u srpskim logorima. Ondje su odvedeni nakon “trijaža” koje je izvršio KOS, logori su osnovani naređenjem tadašnjeg šefa KOS-a, generala Vasiljevića, njima je upravljao KOS. Svako ime s popisa i svaki zatočenik sa slike koji je “nestao” u srpskom logoru je zločin s potpisom strukture KOS-a. Zato je ubojita poruka gradonačelnika Penave da on ima imena i slike zatočenika, a hrvatske institucije ih nemaju. Pitanje je zapravo: zašto hrvatske institucije ne žele imati najizravnije dokaze za ubojstva ratnih zarobljenika i civila protiv obavještajne službe agresorske vojske?
Eto još nekih nelogičnosti u postupanjuu institucija. Pod pritiskom javnosti državni odvjetnik Mladen Bajić je pripremio optužnicu protiv generala Vasiljevića, poslao je beogradskom tužiteljstvu za ratne zločine, koje je očekivano odbilo optužni prijedlog. Ali nakon toga DORH do danas nije pokrenuo suđenje u odsutnosti. Da su imali tu presudu, Hrvatska bi imala mnogo više izgleda dokazati odgovornost JNA i Srbije u presudi za genoscid pred Međunarodnim sudom. Hrvatske institucije nisu primjetile da su beogradski procesi za Ovčaru groteska koja služi skrivanju uloge KOS-ove strukture u likvidaciji, niti da je general Miodrag Panić, koji je dao Šljivančaninu alibi za reviziju pravomoćne presude, bio tada najviši oficir KOS-a na terenu. Nakon što je policijski istražitelj Nikola Kajkić, kažu izvori bliski istrazi, “našao” i na Ovčari, a aktualnog vukovarskog dožupana Đorđa Ćurčića, pred samom jamom kako puca u leđa prethodno mučenim ljudima odvedenim iz vukovarske bolnice – smijenjeni su istražitelj i njegova ekipa.
Nakon što je ovog ljeta u Hrvatskoj uhićen oficir KOS-a Dane Lukajić, šef bezbjednosti logora Manjača, taj je slučaj potpuno nestao iz obzora javnosti.
Iz Manjače je navodno “nestalo” 300-400 ljudi, izabrani zatočenici su sustavno najbrutalnije zlostavljani, fizički i psihički slamani. DORH ne pokazuje entuzijazam oko ovog slučaja.
Godinama je Hrvatska tražila izručenje kapetana Dragana i zbog zločina u operaciji etničkog čišćenje Hrvata s Banovine ljeti 1991. (operacija Žaoka). A onda je DORH zaboravio primjetiti presudnu ulogu KOS-a u toj operaciji, i od snažnog sudskog predmeta napravio ništa.
Najavom prosvjeda gradonačelnik Penava otvara temeljno pitanje: tko danas upravlja Hrvatskom? Stara jugoslavenska KOS-ova mreža ili hrvatska vlast? Svođenje tog pitanja na koalicijski odnos Andreja Plenkovića i Milorada Pupovca je samo banalizacija problema ili manevar da se struktura spasi preko isprovociranog pada Vlade. Važno je da Plenković i Pupovac ostanu partneri u ovom iskušenju. Da politički podupru kazneni progon KOS-ove strukture kao i počinitelja za egzekuciju i zločine u logorima. Ili da kažu da to ne mogu. I prepuste drugima da to učine.
Višnja Starešina, Slobodna Dalmacija
|
