Kao i svakog dobrog Hrvata od malena su me u školi učili
kako je pozdrav "Za dom spremni!" fašistički. Svašta uče
u tim školama dobre Hrvate. No, na svu sreću, Hrvate
odgajaju i uče i njihovi roditelji, bake, didovi, ulica,
prijatelji. i Crkva!
E, tako su mene u školi učili da su se samo ustaše
pozdravljale tim pozdravom i kada čujem da netko uzvikne
"Za dom spremni!" neka znam kako se radi o nekome tko
doziva zla koja su činile ustaše. Tako i danas uče djecu
u školi. Mediji koji mrze sve što ima veze s Hrvatskom
isto to propagiraju.
No,. uvijek
postoji ono no,.
No, meni nikada nije bilo jasno zbog čega bi taj pozdrav bio zao. Kada
raščlanim te riječi vidim da se tu poziva na obranu doma. Svoga vlastitog jer
dom nije tuđi, nego moj. Ako je tuđi, onda nije dom. Je li to zbog toga da bi se
Hrvatima reklo kako ne mogu imati pravo na dom? Ne znam, ali mi tako sliči. U
tim mojim razmišljanjima i opiranjima kako je taj pozdrav loš naletio sam na
mnoge podatke koji su me uvjerili kako nema opravdanosti nekome zabranjivati da
brani svoj dom!
Hrvati i
papa Agaton
Kada su Hrvati prestali biti barbari i prihvatili kršćanstvo u sedmom
stoljeću, oni su to vrlo ozbiljno shvatili. Toliko su Hrvati ozbiljno shvatili
svoje kršćanstvo da su papi Agatonu obećali da nikada neće voditi osvajačke
ratove nego će se uvijek i samo uvijek braniti. Fora, jel da? Neki to znaju, a
oni koji to prvi puta čuju neka dobro zapamte. Time bi Hrvati, zapravo trebali
biti uzor "uljuđenoj" Europi čiji narodi vole tuđe teritorije. No, kao što se
može pretjerati u kreposti, tako su i neki Hrvati počeli pretjerivati, pa su to
nenapadanje shvatili kao alibi za predaju. U biti, tako su oni koji vole
Hrvatski teritorij proglašavati svojim, uvjerili dio Hrvata kako je obrana
vlastitoga doma zla i naopaka stvar.
Ne treba biti pretjerano pametan, nego je dovoljno uzeti kartu Hrvatske i
vidjeti njen oblik pa da bude jasno kako se Hrvati kroz stoljeća sve više uvlače
u sebe i povlače se pred nasilnicima koji im žele oglođati meso do kosti.
To obećanje papi Agatonu je postalo dio našeg identiteta. To je toliko
prisutno i snažno da nikada nisam sreo nekog Hrvata koji ima pretenzije prema
talijanskoj obali, dok sam jako dobro upoznat kako ima Talijana koji sanjaju da
je Dalmacija njihova. Isto vrijedi gdje god se čovjek okrene. Nikada nisam sreo
nekog Hrvata koji bi imao i najmanju misao da bi išao osvajati i uzimati neki
dio Mađarske, dok Mađara koji bi uzimali Slavoniju i Baranju ima koliko te
volja.
Naravno, Hrvati se moraju svim silama truditi da bi dokazali da
je njihovo more na koje Slovenci tvrde da polažu pravo. Nema veze što nigdje ne
postoji (makar ja nisam čuo) da netko ima kopno, ali da je more uz to kopno
tuđe?! Također ne poznam niti jednog Hrvata koji tvrdi kako postoje Hrvatske
zemlje istočno od Dunava pa da bi tvrdio Srbima koji tamo obitavaju kako su oni,
zapravo, Hrvati pravoslavne vjere.
druge strane, poznato je jako puno
Srba koji i danas sanjaju o Velikoj Srbiji i granicama Karlobag. Karlovac,
Virovitica. Neki Srbi u Srbiji idu toliko daleko da Hrvatima uzimaju čak i pravo
na nacionalnost, pa tvrde kako su Hrvati zapravo Srbi koji su katolici. Ne znam
kako vama, ali meni to sliči na šovinizam.
Eto, ti takvi "krvožedni" Hrvati žele uvijek samo svoje. Ne maštaju o tuđem i
za razliku od drugih naroda nisu vezani uz riječi kao što su "otadžbina" nego uz
riječi kao što su "dom". To konkretno znači da su Hrvati vezani uz prostor na
kojem obitavaju. I što je najbolje, za taj dom koji je njihov dom spremni su i
umrijeti.
Osvajači i
Hrvati
Riječi imaju snagu. Tako svaka izgovorena riječ na različite načine djeluje na
nas. Ako čujete riječ rat, tada se nešto u vašem tijelu pobuni i kompletno se
ispunite osjećajem koji izaziva ta riječ. S druge strane, riječ mir će vas
ispuniti mirom i tako ćete se i osjećati. Kada čujete riječ mržnja, tada će se
sve pobuniti u vama, no kada čujete riječ ljubav, ispunit će vas lijepi
osjećaji.
Zašto ovo pišem? Pa, eto, postoje ljudi kao što su Hrvati koji
su spremni svoj dom braniti. Naravno, oni kojima smeta otpor i koji vole zauzeti
tuđe, će svim silama se truditi da nitko ne izgovara kako je spreman braniti
svoj dom. Jer riječi imaju snagu. Ako Hrvati govore kako su spremni braniti svoj
dom to će postajati dio njihovog identiteta. Postat će dio njih. Tada je teško
napasti nekoga tko je spreman umrijeti za svoje. Taktika koju koriste ti i
takvi, je da Hrvatima ogade i sami spomen na obranu. Kada navale, nema nikoga
tko bi se branio, jer su kroz obrazovne programe i medije uvjerili Hrvate kako
je onaj koji se brani zapravo zločinac.
Za dom!
nije ustaški
Naravno, takvi će vam odmah kada vi kažete da ste spremni braniti svoj dom,
svoju obitelj, svoje susjede, prijatelje, braću, sestre. reći kako ste ustaša. I
tu je kraj raspravi. Jer, eto, ustaše su koristile taj izraz. Ovdje se uopće ne
bih bavio ustašama i partizanima, nego sanjam dan da jednom povijesničari
naprave bilancu svih žrtava i da se poklonimo svim žrtvama. Neovisno o tome čije
su žrtve, treba odati počast tim žrtvama. Žrtva je žrtva. Svakako je pogrešno da
nečija žrtva vrijedi više nego tuđa ili da se nečija žrtva veliča, a neka druga
ismijava. Treba stati na zemlju i priznati kako su Hrvati postojali i prije, a i
poslije drugog svjetskog rata. A i tada su postojali Hrvati. Tada su se za
dobroćudnu i priprostu hrvatsku dušu otimala dva đavla. Svaki sa svoje strane je
htio posvađati i uništiti hrvatski narod i unijeti sjeme razdora koje i danas
traje.
Sjećam se koliko je povika bilo kada je Hrvatska na svoju zastavu stavila svoj
povijesni grb. Tada je bilo mnogo onih koji su tvrdili kako je to ustaški grb.
Čuj to, hrvatski grb pa da je ustaški?! Isto tako se sjećam kada se uvodila kuna
kao valuta plaćanja, kako je to ustaška novčanica?! Svi znamo kako niti hrvatski
grb, a niti kuna kao sredstvo plaćanja nije izmišljotina ustaša nego se radi o
povijesnim dijelovima hrvatskog nacionalnog identiteta.
Možda je došlo vrijeme da se s jednog
i nadasve plemenitog pozdrava kao što je "Za Dom!" skine etiketa zla. Nisu
ustaše izmislile taj pozdrav nego su ga samo uzeli iz bogate hrvatske povijesti.
Isto kao što su za vrijeme drugog svjetskog rata kruh jeli i partizani i ustaše,
tako ga i mi danas jedemo. Bilo bi naopako kada bi mi netko dok jedem sendvič
prigovorio kako sam partizan ili ustaša zbog toga. Takvog bi stvarno trebalo
poslati na promatranje. Jer nije normalan.
E, da. još nešto. u tim mojim kopanjima i istraživanjima sam otkrio da su
ustaše imale pozdrav "Za poglavnika i dom - spremni!". Dakle, kada se skloni ono
"za poglavnika" ostaje povijesni hrvatski pozdrav koji upućuje na ono što su
Hrvati obećali papi Agatonu prilikom primanja kršćanstva kao svoje glavne
odrednice.
Povijesni
dio
Vjerujem da će mnogima koji ovo prvi puta čuju biti zanimljivo. Naime, ja u
cijelom svome životu nisam imao pojma za ove podatke koje sada iznosim. To samo
pokazuje koliko je snažna antihrvatska propaganda, te kako se Hrvate uči da nije
dobro braniti svoj dom.
Hrvatska wikipedia donosi sljedeće:
"Godine 1566. Nikola Šubić Zrinski brani Siget od najezde daleko brojnijih
Turaka. Nakon dugotrajnih borbi i dugačke opsade, umjesto da se predaju krenuli
su u posljednji juriš i zadali Turcima ogromne gubitke. Nikola Šubić Zrinski
uzviknuo je "Za dom sad u boj!"
Nekih 250 do 300 godina kasnije, ban Josip Jelačić koristi sličan pozdrav za
motivaciju vojnika i naroda. Kada bi išli u bitku, ban bi uzviknuo "Za dom!" a
vojska bi odgovarala "Spremni umrijeti!"
Opera Nikola Šubić Zrinski sadrži u sebi domoljubnu pjesmu U boj, u boj u
kojoj je bio i poklič "Za dom!"."
Presude i
zakon
Osobno smatram kako bi u Hrvatskoj trebalo zakonski zabraniti korištenje bilo
kakvog oblika petokrake zvijezde u bilo kojoj boji jer je to sotonistički
simbol. Nikada niti jednoj naciji ta i takva zvijezda nije donijela dobro. No,
nosioci sotonina znaka su jako dobro povezani i umreženi pa čim netko spomene
"Za dom!" spremni su podnositi nekakve prijave nadležnim službama. Na svu sreću,
u Hrvatskoj pozdrav "Za Dom spremni!" nije zabranjen. To dokazuju oslobađajuće
presude nadležnih sudova koji su pozdrav "Za dom, spremni!" obrazložili
povijesnim hrvatskim pozdravom.
Eto, drugi puta kada čujete da vas je netko pozdravio s riječima "Za dom!"
budite mu u stanju odgovoriti "Spremni!" jer to znači da se jako dobro sjećate
obećanja svojih slavnih i ponosnih djedova danih papi Agatonu, a time i sve ono
što nosi taj pozdrav u svome izvornome obliku. Naravno, to će neprijateljima
Hrvatske i te kako smetati, ali Hrvati se trebaju time ponositi.
Za dom!
Elvis Duspara, Nacija broj 17
(listopad 2012.)
![](images/za_dom_spremni_000.jpg)
|