"Ma znam da je vani grozno, ali nedavno sam ostala
udovica pa bi ljudi mogli svašta pričati ako vam
dopustim da prenoćite u kući," reče udovica.
"Ne brinite," reče Štef, "mi ćemo
prespavati u štali, a kad se vrijeme popravi,
odlazimo!"
Žena pristane i njih dvojica
prespavaše u štali. Ujutro se vrijeme popravilo i
oni krenuše na put. Ostatak vikenda proveli su
uživanju u skijanju. Oko devet mjeseci kasnije Štef
je iznenada dobio pismo od nekog odvjetnika. Trebalo
mu je neko vrijeme da shvati kako se radi o
odvjetniku one zgodne gospođe s farme. Ode on kod
Iveka, pa ga pita:
"Čuj,
sjećaš li se one zgodne udovice kod koje smo
prespavali kad nas je na skijanju uhvatila oluja?"
"Da, sjećam se," odgovori Ivek.
"Jesi li ti možda usred noći ustao i posjetio gospođu?"
"Pa, jesam." reče Ivek zacrvenjevši se jer ga je Štef prokužio. "Moram
priznati da jesam."
"I, jesi li se možda predstavio mojim imenom umjesto da joj kažeš svoje?"
Ivek je problijedio."Da, jesam - sorry, stari. Zašto pitaš?"
"Nedavno je umrla i sve mi ostavila", kaže Štef.
www.hkz-kkv.ch
|
