Konferenciju je otvorila organizatorica hrvatska
zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir. Petir
se u svom pozdravnom govoru osvrnula na primjer koji nam
je Stepinac ostavio i koji je i danas putokaz svim
ljudima. "U vremenu teško narušenih međuljudskih odnosa,
humanitarno djelovanje blaženoga Alojzija Stepinca
pokazuje nam smisao čovjekoljublja u svojoj raskoši i
punini", kazala je te podsjetila kako je bl. Stepinac
vjeru konkretizirao u ljubavi prema bližnjemu. "U tom
segmentu možemo prepoznati njegovu veličinu - što je
uvijek imao otvorene oči i srce za najslabije,
najranjivije i najugroženije, pokušavajući im ublažiti
boli i patnje, a ne bojeći se pritom riskirati i
vlastiti život", rekla je Petir otvarajući konferenciju.
U pozdravnom govoru, prof. dr. sc.
Željko Tanjić, rektor Hrvatskoga katoličkog
sveučilišta, suorganizator ove konferencije, osobito
je istaknuo bl. Alojzija Stepinca kao uzor mladim
ljudima i pomoć u njihovom sazrijevanju te oblikovanju
životnih stavova. Stepinac je bio "preteča svih
temeljnih ideja na kojima se gradila zajednica
europskih naroda i država, ideja koje je on crpio iz
vjere, vjernosti temeljnim načelima morala i poslanja
Crkve, braneći uvijek posebnost i važnost svake osobe
bez obzira na vjeru, rasu, nacionalnost i spol te
njegovu savjest", istaknuo je rektor Tanjić.
Ispred radne skupine Europske pučke
stranke za međukulturalni i religijski dijalog,
također suorganizatora konferencije, prisutne je
uvodno pozdravio slovenski zastupnik Alojz Peterle.
Peterle je kazao kako su i slovenski biskupi bili
proganjani, poput Stepinca. Ondašnji je režim
katoličke biskupe smatrao neprijateljima i nepravedno
ih osudio u političkim procesima. Stoga je Peterle
posebno naglasio kako je razumijevanje povijesnog i
političkog konteksta nekog vremena iznimno važno.
Dr. Esther Gitman, ugledna židovska
povjesničarka koja je veliki dio svog života posvetila
istraživanju spašavanja i preživljavanja Židova u NDH,
na početku svog predavanja o važnosti Stepinca i
njegovog djelovanja za razumijevanje današnje Europe
istaknula je Stepinčeve riječi iz propovijedi 1942.
godine koje smatra osnovnim temeljem za miran suživot
među narodima - slobodu i vrijednost svakog pojedinca,
svake religije, rase, nacionalnosti i privatnog
vlasništva te slobodu i poštovanje prava svakog naroda
na potpun razvoj i neovisnost. Rekao je isto i
studentima Zagrebačkog sveučilišta, poučivši ih da
"ljubav prema vlastitoj naciji ne može čovjeka
pretvoriti u divlju životinju (...), nego ga mora
oplemeniti kako bi njegov vlastiti narod gajio
poštovanje i ljubav prema drugim narodima".
Glavni naglasak predavanja bio je na
liku Alojzija Stepinca kako ga je dr. Gitman doživjela
u svojim brojnim istraživanjima, ističući njegovo
protivljenje politici tadašnje NDH i preziranje
"rasnih zakona". Bl. Stepinac snažno je naglašavao
zakon ljubavi kao jednu od najljepših karakteristika
kršćanstva, zalagao se za pravedno kažnjavanje onih
koji su počinili zločine, ali i za prestanak progona
nevinih ljudi, osobito Židova koje su tada okrutno i
nemilosrdno ubijali.
Dr. Gitman, izdvajajući pojedine dijelove Stepinčevih
propovijedi, demantirala je one koji smatraju da Stepinac nije učinio dovoljno u
suprotstavljanju ustašama i arijevskoj ideologiji. Stepinac je uvijek hrabro
naglašavao da "svaki narod i svaka rasa na zemlji imaju pravo na egzistenciju i
na čovječno postupanje" te da Katolička Crkva nikada neće odustati od
promatranja svake nacije i rase kao Božjih stvorenja. Dr. Gitman zaključila je
da je i danas stvaranje mirnog života i prijateljstva među narodima "vođeno
mudrošću i hrabrošću ljudi kao što je Alojzije Stepinac koji je kao osnovu
takvog života naglašavao poštovanje prava svakog naroda na cjelokupan razvoj i
neovisnost".
O humanitarnom radu bl. Stepinca i
spašavanju djece za vrijeme Drugoga svjetskog rata
progovorio je dr. Mario Kevo, docent na Odjelu za
povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu.
Kao izravan dokaz o Stepinčevoj uključenosti u Akciju
s ciljem pomaganja židovske i pravoslavne (srpske)
djece, ali i njihovih majki, dnevnik Diane
Budisavljević, koja je pokrenula i vodila akciju,
govori o nadbiskupovoj ulozi u pomaganju progonjenih i
potrebitih u ratnim okolnostima.
Dr. Kevo osobito je naglasio koliko se bl. Alojzije kod
tadašnjih vlasti zalagao za progonjene, pokušavajući isposlovati barem "da im se
dozvoli otpremanje najnužnije hrane i omogući dopisivanje s obitelji". Također
je preko Caritasa Zagrebačke nadbiskupije jedini provodio sustavnu brigu za
djecu koja su u ratu izgubila roditelje te je intervenirao kod vlasti da se
židovska djeca prebace u Tursku ili Italiju. "I Diana Budisavljević je potvrdila
nadbiskupovu neupitnu spremnost za preuzimanje skrbi o čitavim skupinama djece u
slučaju većih evakuacija, a bilo je i pojedinačnih intervencija kojima je
nadbiskup spasio židovsku djecu, kao i cijele obitelji, koje je skrivao u
crkvenim objektima do završetka rata", naglasio je dr. Kevo.
Postupkom udomljavanja djece koja su
tijekom rata završila u logorima te opskrbljivanjem
sredstvima za uzdržavanje preko nadbiskupijskog
Caritasa, Akcije Diane Budisavljević i u suradnji s
brojnim Srbima, okupljenima u 21 skupinu suradnika,
bl. Alojzije Stepinac spasio je 27.215 srpske djece,
ratne siročadi i velik broj žena i muškaraca tijekom
Drugoga svjetskog rata.
U istom kontekstu vremena svoje
predavanje nastavio je mons. Juraj Batelja,
promicatelj postupka za proglašenje svetim kardinala
Alojzija Stepinca, nazvavši ga vizionarom ujedinjene
Europe koji je zastupao duhovno jedinstvo naroda kao
temelj jedinstvene Europe. Mons. Batelja naglasio je
da ispravno shvaćanje djelovanja bl. Stepinca u
vremenu Drugoga svjetskog rata treba poći od činjenice
da je on morao poštivati građansku vlast. Usprkos
tome, "njegovi nastupi, postupci i govori jasno
potvrđuju da je osuđivao i rasnu ideologiju i zločine
protiv čovjeka i njegove imovine", istaknuo je mons.
Batelja, što je potkrijepio ulomcima iz Stepinčevih
propovijedi. "Katolička Crkva ne pozna rasa koje
gospoduju i rasa koje robuju. Katolička Crkva pozna
samo rase i narode kao tvorevine Božje, a ako koga
više cijeni, to je onaj koji ima plemenitije srce, a
ne jaču pesnicu", govorio je bl. Alojzije Stepinac.
Mons. Batelja također je dotaknuo i
temu Stepinčeve pomoći Židovima te akciju spašavanja
srpske ratne siročadi, iznoseći svjedočanstvo dr.
Marka Vidakovića kako je nadbiskup Stepinac odmah
prihvatio prijedlog pomoći djeci, često se sastajao s
njime i dogovarao što učinkovitiju pomoć u
zbrinjavanju siročadi te u ishođenju dozvola za
pomaganje djeci na terenu. Zaključujući predavanje u
Europskom parlamentu, mons. Batelja istaknuo je kako
se bl. Alojzije Stepinac "još 1938. godine zauzeo za
izgradnju jedinstvene, nove i pravedne Europe (...)
svjestan da bez kršćanskih vrjednota ona ne može biti
ni opstati".
Baveći se navodnom Stepinčevom
"kontroverznošću", prof. dr. sc. Jure Krišto s
Hrvatskog instituta za povijest, na temelju
dugogodišnjeg istraživanja, u svome predavanju
zaključio je da je Stepinac postao "kontroverzan"
nakon montiranoga sudskog procesa u kojemu je zbog
političkih razloga osuđen na 16 godina zatvora.
"Krivotvorenje povijesti obavljeno na komunističkome
montiranom suđenju predvodniku Crkve hrvatskoga jezika
postalo je mnogima putokaz za osmišljavanje
historiografske priče i osobito za širenje
protukatoličke i protuhrvatske propagande", ustvrdio
je dr. Krišto. Kao osobito velik problem svjetske
historiografije istaknuo je nemogućnost da se odmakne
od komunističke ideologije, ne prihvaćajući sud
povijesti i potrebu međunarodne osude zločina
totalitarnih komunističkih režima.
U tom kontekstu kao najveći uspjeh
propagande komunističkog režima izdvojio je knjigu
talijanskoga novinara i pisca Carla Falconija, Šutnja
Pija XII. u kojoj je i bl. Alojzije Stepinac, uz papu
Pija XII., optužen da je šutio pred zločinima. Uz još
neke spomenute komunističko-propagandne knjige, dr.
Krišto zaključuje "da im je zajedničko bilo
opravdavanje suđenja nadbiskupu Stepincu i nametanje
interpretacije povijesti u skladu s komunističkom
ideologijom i poslijeratnom terorističkom praksom" te
da će Stepinac prestati biti "kontroverzan" kada
historiografija i povjesničari na svjetskoj razini
priznaju da je suđenje Stepincu bilo priređeno "kao
sredstvo za nametanje ideologije, osiguranje vlasti,
uvođenje straha i osvete za neposlušnost".
Hrvatski sabor je 1992. godine donio
deklaraciju kojom je osudio politički proces i presudu
zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Alojziju Stepincu iz
1946. godine. Odgovarajući na pitanje o montiranom
političkom procesu i potrebi poništenja nepravedne
presude Stepincu, zastupnica Marijana Petir rekla je
da, ukoliko bi se išlo prema zahtjevu za poništenje
presude, što je moguće temeljem Zakona o kaznenom
postupku tada bi to, ako to ocijeni potrebnim, mogla
zatražiti Katolička Crkva jer je u montiranomu
političkom procesu protiv Stepinca s njime na
optuženičkoj klupi bila i cijela Katolička Crkva.
"Stepinac je 'čist kao suza', on je za hrvatski narod
i za Katoličku Crkvu već svet i očekujem uskoro i
službenu odluku o njegovoj kanonizaciji", zaključila
je Petir.
Prije konferencije u Europskom je
parlamentu slavljena i sveta misa na hrvatskom jeziku
koju je predslavio sisački biskup mons. Vlado Košić u
zajedništvu s pomoćnim zagrebačkim biskupom mons.
Ivanom Šaškom te prisutnim svećenicima. Nazvavši
Stepinca prorokom naših dana, biskup Košić u prigodnoj
se homiliji zapitao što Hrvatska može dati Europi, a
odgovor je pronašao upravo u velikom događaju kojega
je zastupnica Marijana Petir organizirala u Europskom
parlamentu.
"Možemo Europi pokazati svoje svece i blaženike, možemo svojim
primjerom izdržljivosti i neslomljivosti poput svetog Alojzija biti primjer i
putokaz kako se ni za što na svijetu ne smije izdati savjest, kako se treba
braniti dostojanstvo obitelji i da se budućim naraštajima ostave učvršćeni
temelji kršćanskog života. Da, Hrvatska u tome može i mora pomoći staroj i
umornoj Europi. I trebali bismo više gledati što imamo i možemo dati, negoli što
možemo primiti", kazao je biskup Košić.
Izvor: Ured Marijane Petir
|