Politička scena u Hrvatskoj slična je nogometu kako ga
je definirao poznati engleski centarfor Gary Lineker.
Frustriran njemačkom nepobjedivošću, Lineker je rekao da
je nogomet sport koji svi igraju, ali na kraju uvijek
pobjeđuje Njemačka.
Hrvatska je načelno demokratska zemlja
u kojoj svi građani imaju jednaka prava i mogućnosti,
ali na kraju na najviše pozicije dolaze pripadnici
zlatne komunističke mladeži.
Vlast u rukama očeva
I doista, vodeće političke i
pravosudne funkcije u Hrvatskoj sada su okupirali
"sinovi crvene buržoazije" koji su odrasli u
socijalizmu hraneći se "zlatnom žlicom sa srpom i
čekićem". Predsjednik Vlade Zoran Milanović,
predsjednik države Ivo Josipović, potpredsjednica
Vlade i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, bivši
potpredsjednik Vlade Radimir Čačić, predsjednik
Vrhovnog suda Branko Hrvatin i državni odvjetnik
Mladen Bajić imali su bolju startnu poziciju u
komunizmu, jer su im roditelji pripadali tadašnjoj
društvenoj eliti. Dok su Josipovićev, Čačićev i
Hrvatinov otac bili politički dosta
visokopozicionirani, a Milanovićev ipak nešto niže,
Vesna Pusić svoj "društveni kapital" ili narodski
rečeno "dobre veze" crpila je iz ugleda koji je u
akademskoj zajednici imao njezin otac Eugen Pusić.
Mladen Bajić također je pripadao privilegiranoj
socijalističkoj mladeži, ali se njegov otac ipak nije
uspeo tako visoko u komunističkom "hranidbenom lancu".
Sociolog dr. Slaven Letica ističe da
nema ništa čudno u tome što se moć prenosi s "koljena
na koljeno". Još je Alexis Tocqueville analizirao
sudbinu elita u predrevolucionarnom i revolucionarnom
vremenu i došao do zaključka da su elite koje su
preživjele giljotinu ubrzo povratile, a
nerijetko i uvećale svoje bogatstvo.
- Oni imaju veći kulturni i
društveni kapital, imaju društvene veze i znaju
tehnologiju vlasti. To je fenomen koji nije vezan samo
za sudbinu crvene buržoazije. Takva je karakteristika
svih elita - ističe Letica. Kako je socijalizam
bio puritansko društvo koje je posebno vodilo računa o
jednakosti, privilegirana klasa nije se razmetala
bogatstvom, bijesnim automobilima i luksuznom
garderobom iako je, naravno, i toga bilo. Međutim, to
nikako ne znači da nisu imali koristi od svog
"aristokratskog" podrijetla. Svi su odrastali u
velikim gradovima u kojima se odvijao gotovo sav
društveni i politički život. Tako su mogli naučiti
kako se stvaraju političke koalicije, kako se lobira
za svoje interese i kako se napokon obnaša vlast.
Osjetili su vjerojatno i zadovoljstvo koje donosi moć
i vlast koja je bila u rukama njihovih očeva.
Druga velika prednost svakako je dobro obrazovanje koje je,
doduše, bilo teorijski dostupno i drugima. Oni su vjerojatno bili dodatno
potaknuti od svoje obitelji i šireg socijalnog okruženja. Politički psiholog
Ivan Šiber smatra da su pozitivno i ambiciozno obiteljsko okruženje te mogućnost
dobrog obrazovana dvije najvažnije prednosti koje je imala zlatna mladež.
- Ne
znam koja je bila prednost osim što su oni dolazili iz
stimulativnije sredine i iz bolje stojećih obitelji
koje su im omogućile i bolje
obrazovanje -
kaže dr. Šiber. Djeca iz partizanskih i komunističkih obitelji mogla su
nesmetano napredovati i razvijati se jer nisu živjela
pod hipotekom kao djeca čiji su roditelji
bili na krivoj strani u Drugom svjetskom ratu. Čak su i nižerangirane činovničke
pozicije bile ugrožene ako se otkrilo da su roditelji surađivali s
neprijateljem. Sadašnja hrvatska politička elita završila je dobre škole i nema
problema sa stranim jezicima. Neki od njih, kao na primjer premijer Milanović,
govore nekoliko jezika, a gotovo se svi dobro služe engleskim. Dobro baratanje
stranim jezikom uopće nije karakteristično za srednju i posebno stariju
generaciju naših političara.
Mogli su lakše putovati
Zlatna komunistička mladež imala je i
druge prednosti koje se iz današnje perspektive ne
čine jako bitnima. Oni su mogli lakše putovati u
inozemstvo, a bila im je dostupnija i inozemna
(kapitalistička) literatura. Tako je na primjer Vesna
Pusić sedamdesetih provela neko vrijeme s ocem u
Americi, što je iskustvo o kojemu su ostala djeca
mogla samo sanjati.
Nedavno smo također doznali da je premijer Zoran Milanović s
roditeljima išao na odmor u Bugarsku (iako je čudno što je nosio traperice iz
Bugarske, a ne iz Trsta). Profesor Josip Kregar ističe da su roditelji zlatne
mladeži upućivali svoju djecu na obrazovanje i predani rad. Zanimljivo je da svi
pripadnici "zlatne mladeži" zagovaraju lijevo liberalnu političku opciju. Josip
Kregar smatra da političke preferencije ne treba tražiti u obiteljskoj
tradiciji, nego u obrazovanju koje je najzaslužnije za politička usmjerenja
vladajuće elite.
- To što
imaju lijeve liberalne preferencije više je baština
kozmopolitskog obrazovanja, a manje obiteljskog
naslijeđa. Ono što oni zagovaraju zapravo je većinska
ideološka orijentacija zapadne intelektualne elite.
Zato oni s njima jako dobro komuniciraju -
zaključuje Kregar. Neki će opet reći da "vlast i moć"
ostaju u obitelji jer je jednostavno riječ o
ambicioznijem dijelu stanovništva koje u svim
prilikama traži i pronalazi način za društvenu
afirmaciju. Oni bi, prema toj teoriji, došli na vlast
i da se opet promijeni politički sustav. Za one koji
su zabrinuti da će "pripadnici crvene mladeži" vladati
vječno postoji utjeha. Svi smo se uvjerili da i
Njemačka može izgubiti u nogometu.
Uzorni omladinci i uspješni političari
Predsjednika
Sabora Josipa Leku ne možemo svrstati u zlatnu mladež
jer je svoju karijeru gradio bez izravne političke
podrške svoje obitelji. Zavidnu karijeru u socijalizmu
imao je i glavni ravnatelj HTV-a Goran Radman. On je
1984. bio predsjednik Saveza socijalističke
omladine Jugoslavije.
Te je godine na stadionu JNA primio štafetu mladosti. Radman je 1986. bio
imenovan generalnim direktorom Televizije Zagreb, što je bio dokaz da je riječ o
provjerenom kadru. Poznati oftalmolog Nikica Gabrić, koji također ima velike
političke ambicije, postao je 1988. šef tadašnje omladinske organizacije
Hrvatske. Za razliku od drugih aktivnih omladinaca, Gabrić ni danas ne prešućuje
taj dio svoje karijere. Darinko Kosor, posljednji predsjednik omladine grada
Zagreba, sada je šef zagrebačkog HSLS-a, dok je njegov kolega Ranko Ostojić,
bivši predsjednik omladine Splita, ministar unutarnjih poslova. Hadezeovac Ivan
Šuker također je bio vrlo
aktivan "Titov" omladinac.
Piše: Dražen Ćurić
Večernji list |
