Ne ulazeći u sve razloge izbijanja Prvoga svjetskog
rata, činjenica je da je na jugoistoku Europe srbijanski
cilj rata bio rušenje Austro-ugarske Monarhije i
odcjepljenje hrvatskih zemalja iz te višenacionalne
države te njihovo pridruživanje Kraljevini Srbiji. Po
završetku rata, taj je cilj velikosrpska politika
pokušala ostvariti jugoslavenskim projektom ujedinjenja
pod okriljem Srbije, kao i mutatis mutandis nakon
Drugoga svjetskog rata.
Srbijanska agresija na Hrvatsku i BiH
krajem prošloga stoljeća imala je isti cilj -
osigurati da svi Srbi žive u zajedničkoj državi. Nakon
poraza Miloševićeva projekta danas se ti ciljevi
održavaju na razne druge načine, prisvajanjem kulturne
baštine, nijekanjem nacionalnoga identiteta, a
ponajviše manipulacijama srpskih etničkih skupina,
napose Republike Srpske, koja je stvorena na etničkome
čišćenju. Svega toga svjesna je međunarodna zajednica,
ali usprkos zdravome razumu, BiH se jednostavno ne
dopušta da postane država triju jednakopravnih naroda.
Da bismo priču do kraja shvatili,
možda je najbolje pogledati što govore svjedoci
vremena i kako gledaju suvremeni povjesničari na
povijesna zbivanja. Milenko Vesnić, srbijanski
poslanik u Parizu, u početku Prvoga svjetskog rata,
koji se često naziva Veliki rat, bio je izjavio
francuskim novinarima kako Srbi za svoje velike žrtve
i usluge Antanti traže, osim BiH, Dalmaciju, Hrvatsku
i Slavoniju.
U naše vrijeme to na svoj način
potvrđuje srbijanski akademik Dragoljub Živojinović,
koji tvrdi: '...davali su Srbiji u raznim prilikama
mogućnost da ujedini srpski narod, dali su Bosnu,
Hercegovinu, dali su veći dio Vojvodine, prije svega
Srijem, Istočnu Slavoniju, dali su 1916. Crnu Goru -
široki izlaz na more, do Splita, otoka... Međutim,
Pašić i radikali nisu htjeli veliku Srbiju, oni su
htjeli Jugoslaviju, a uz njih je bio i regent koji je
htio praviti veliku državu da bude vladar velike
kraljevine. Samim tim, Srbija je izbrisana sa evropske
političke karte' (Nin, 26. lipnja 2014.).
Ostaje pitanje: koliko je zamisao o
velikoj Srbiji izbrisana iz glava srpskih političara?
Jesu li svjesni svojih povijesnih zabluda? Ili možda
preciznije, ako je velika Srbija izbrisana s
političkih zemljovida, je li onaj dio međunarodne
zajednice, koji je na razne načine pothranjivao
srbijansko širenje na Zapad, shvatio da se ne može
govoriti o stabilnoj Europi, ako nije stabilna i BiH.
Konačno, što znače razne sintagme, primjerice,
jugosfera, region itd.? Sve to samo upozorava da
'krojačnice' i u vrijeme mira uporno rade.
Može li Gavrilo Princip biti simbol
Europe?
U BiH su se krajem prošloga tjedna
dogodile dvije oprečne manifestacije obilježavanja
Prvoga svjetskog rata. U istočnome Sarajevu, uoči
stote godišnjice ubojstva austrijskoga
prijestolonasljednika Franje Ferdinanda i njegove
supruge Sofije, 27. lipnja, otkriven je golemi
brončani spomenik atentatoru Gavrilu Principu, kojega
Srbi slave kao nacionalnoga junaka, iako ga najveći
dio povjesničara i stručnjaka za međunarodne odnose
smatra teroristom.
Henry Kissinger u svojoj knjizi
'Diplomacy' piše da se ušlo u rat (Prvi svjetski rat,
op.a.) zbog 'običnoga terorističkog čina', čime je
izravno označio njegova počinitelja teroristom.
Spomenuti spomenik otkrio je i zaželio "dobrodošlicu u
istočnome Sarajevu", srpski član Predsjedništva BiH
Nebojša Radmanović, a predsjednik Republike Srpske
Milorad Dodik rekao je kako podižu taj spomenik 's
jasnom porukom da je naša borba za slobodu u prošlosti
bila pravedna'. Dodik nije propustio reći kako je BiH
neodrživa zajednica koja opstaje na temelju 'nasilja
međunarodne zajednice'.
Srpska
parada na tome, naravno, nije stala pa su u Višegradu,
u istočnoj Bosni, stotu godišnjicu atentata, na
svečanosti kojom je dominirala vjerska i
nacionalistička ikonografija i veličanje atentatora
Gavrila Principa, obilježili uz dužnosnike Republike
Srpske, srbijanski premijer Aleksandar Vučić, ministar
vanjskih poslova Ivica Dačić te patrijarh Srpske
pravoslavne crkve Irinej, koji je predvodio vjerski
obred. Srbija je kandidat za ulazak u Europsku uniju.
Može li ona s ovakvim svojim vodstvom, koje sponzorira
podizanje spomenika i slavi Gavrila Principa, zaista
vjerodostojno biti to. Ili drugim riječima: može li
Princip biti simbolom Europe?
Hrvatski povjesničar Ivo Banac smatra kako je obilježavanje stote obljetnice
sarajevskoga atentata veličanjem Gavrila Principa tek instrument u rukama onih
koji čine sve ne bi li razgradili BiH. U razgovoru za sarajevsko 'Oslobođenje'
izjavio je kako je žalosno da u BiH nakon svega što se dogodilo 90-ih godina
prošloga stoljeća još ima onih koji rade na njezinu razdoru. 'Sve je to jedna
destruktivna akcija i nema nikakve svrhe koju bi netko tko hladno razmišlja
mogao podržati', smatra.
Jedan drugi događaj koji se dogodio
istoga dana u Sarajevu, međutim, pokazao je jedno
drugo lice BiH. U sarajevskoj vijećnici Bečka
filharmonija svojim koncertom pridonijela je
obilježavanju stote godišnjice atentata na
prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu
suprugu Sofiju, što je bio povod izbijanju najvećega
rata u dotadašnjoj povijesti.
Taj glazbeni
događaj koji je počeo himnom BiH, a nastavio se
djelima Haydna, Schuberta, Berga, Brahmsa, Ravela i
Straussa te završio izvedbom Beethovenove 'Ode
radosti', himne Europske unije, nije bio zanimljiv za
vladajuće političare u Srbiji i Republici Srpskoj. To
samo pokazuje, na svoj način, da u njihovim glavama
još nije završio Prvi svjetski rat, da krajnji ciljevi
nisu dostignuti.
Hrvatska znanost još štošta mora reći o Prvome svjetskom ratu. Predstavljanje
knjiga i neka zanimljiva predavanja nisu bila dostatna da se taj veliki
povijesni događaj, golemih tragičnih razmjera, stavi na svoje mjesto, kako u
nacionalnim tako i europskim okvirima. Štošta je propušteno o stotoj obljetnici
početka, možda je prilika da se nadoknadi o stotoj obljetnici završetka Prvoga
svjetskog rata.
Prvi svjetski rat prouzročio je 10
milijuna mrtvih i 20 milijuna ranjenih, tri milijuna
udovica i šest milijuna siročadi. Glad, regionalni
sukobi i gripa španjolica koja je izbila u poraću
desetkovali su Europu.
Autor: Marko
Curać
Hrvatski tjednik
03.07.201. |
