1. Predsjednik Vlade je, govoreći o problemu uvođenja
srpskog jezika i ćiriličnog pisma u službenu uporabu u
Gradu Vukovaru, istaknuo da je riječ samo o provedbi
Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Stožer i
dalje stoji na stanovištu da je riječ o protuzakonitom i
protuustavnom činu. Naime, nasilno postavljanje
dvopismenih natpisa na zgrade u kojima se nalaze neke
državne institucije u Gradu Vukovaru izravno je kršenje
članka 8. Ustavnog zakona, koji, podsjećamo, obvezuje
sve da se odredbe Zakona moraju tumačiti u kontekstu
poštivanja prava nacionalnih manjina, ali i većinskog
hrvatskog naroda, te da provedba odredbi Zakona mora
biti u svrhu razvijanja dijaloga, snošljivosti,
međusobnog povjerenja itd.
Očito je svima, pa i stručnjacima
Ustavnoga prava u Hrvatskoj, da je nasilna provedba
odredbi članka 12. Ustavnog zakona, izravno kršenje i
duha, ali i slova toga Zakona, i nikako nije u službi
razvijanja dobrih i funkcionalnih odnosa između srpske
narodnosne manjine i većinskog hrvatskog naroda u
Gradu Vukovaru. To jedino ne razumije ili ne želi
razumjeti predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
Također, nasilno postavljanje
dvopismenih i dvojezičnih natpisa, izravno narušava
mjesnu nadležnost lokalne uprave i samouprave za
pitanja realizacije prava na službenu uporabu jezika i
pisma neke nacionalne manjine. Naime, dvojezičnost
(ili višejezičnost) se, prema Ustavnom zakonu kao i
Naputku Ministarstva uprave za provođenje Ustavnog
zakona, može realizirati samo odlukom nadležnog tijela
lokalne uprave i samouprave, a to je u ovom slučaju
Gradsko vijeće Grada Vukovara. U postojećem Statutu
Grada Vukovara ta mogućnost nije predviđena na način i
u opsegu kako to propisuje Ustavni zakon.
Nasilno postavljanje dvopismenih i
dvojezičnih natpisa na zgrade u kojemu se nalaze
državne institucije je nezakoniti čin, čime je
hrvatska Vlada na najbolji način pokazala kako će se
odnositi prema onima koji drukčije misle, t.j. kako će
se odnositi prema onima koji su branili i stvarali
hrvatsku državu.
2. Predsjednik Vlade
Republike Hrvatske u svojemu je govoru, među ostalim istaknuo, da bi bili
"obezvrijeđeni ako bismo dopustili gaženje vrijednosti antifašizma i
sekularizma.".
Prosto je nevjerojatno u kakvoj
ideološkoj tamnici živi gosp. Milanović i kakav sustav vrijednosti želi
nametnuti većini hrvatskih građana. Više od 90 % stanovnika Hrvatske izjasnilo
se i smatra se kršćanima ili pripadnicima neke druge vjerske zajednice. To,
prije svega, znači da u svojemu životu nasljeduju vrijednosti i baštinu vjere,
odnosno, određenog religijskog civilizacijskog i kulturološkog nasljeđa. I o
kakvom to onda sekularizmu govori predsjednik Vlade? Ili, pak, antifašizmu?
Misli li predsjednik Vlade na "antifašizam" koji je u smrt odveo tisuće ljudi u
nebrojenim kolonama Križnog puta (jedna od tih kolona završavala je i u
Vukovaru)? Ili, možda, predsjednik Vlade misli na hrvatske dragovoljce i
branitelje koji su se goloruki borili protiv velikosrpskog fašizma, u čemu on
nije, a mogao je imati udjela?
Ako je predsjednik Vlade mislio na
potonje (a teško je u to povjerovati), onda ga
svesrdno podržavamo, ali je u tom smislu krajnje
uvredljivo s njegove strane što nas naziva
crnokošuljašima i rušiteljima Ustavnoga poretka, jer
oni koji su svojim tijelima i zdravljem gradili
Hrvatsku ne mogu istodobno biti i njezini rušitelji.
To nije logično, ali predsjednika Vlade Republike
Hrvatske logika je već odavna, izgleda, napustila.
3. Ako je vjerovati
iskrenosti riječi i stavova koje je iznio predsjednik Vlade, onda se zaista
moramo pitati živimo li mi u istoj državi i u istom vremenu. Naime, gosp.
Milanović smatra da su, među ostalim, antifašizam, sekularizam i LGBT zajednice
"naša civilizacijska dostignuća i naš ustavni poredak".
Doista je bespredmetno čovjeku koji ne
razumije i - što je osobito važno - ne podupire osnovne civilizacijske i
kulturološke temelje današnje hrvatske države, tumačiti što su stvarna
dostignuća naraštaja hrvatskih ljudi koji su u teškim ili manje teškim vremenima
ustrajno i mukotrpno radili za boljitak ovoga naroda i ove zemlje.
Zato nam se iz ideološke kuhinje neokomunizma i nameću
protunaravni, a zašto ne reći i protubožanski programi spolnoga odgoja koji
afirmiraju rodnu ideologiju, novoga obiteljskog zakona u kojemu se među
načelima, a i člancima Zakona, ne spominje zaštita braka i obitelji, koji čine
sve kako bi onemogućili raspisivanje referenduma o braku. Dakle, ako se,
predsjednik Vlade Republike Hrvatske, tako bespogovorno, osorno i totalitarno
zalaže za prava nacionalnih i drugih manjina, gdje je nestalo njegovo zalaganje
za prava većinskog hrvatskog naroda, katolika i obitelji? Treba li većina
pognuti glave? Smije li većina išta reći ili će odmah pod udar represivnog
aparata s optužbom da ruši ustavni poredak Republike Hrvatske?
Hoće li hrvatska Vlada poduzeti sve
zakonske mehanizme, kako je u svojemu govoru istaknuo
gosp. Milanović, i za zaštitu hrvatskog nacionalnog
identiteta, ili njega treba pustiti "niz vodu"? Ili je
za budućnost Hrvatske važniji identitet seksualnih
manjina? Ako ćemo se i složiti da svatko treba
slobodno živjeti sa svojim uvjerenjima, zašto to pravo
predsjednik Vlade oduzima hrvatskom narodu?Zašto to
pravo uskraćuje hrvatskim braniteljima? Zašto to pravo
uskraćuje vukovarskim majkama, djeci poginulih
branitelja, Vukovarcima koji nisu zaslužili da ih
iznova ponižavaju kao što su bili poniženi ispod križa
na vukovarskoj kalvariji?
4. Na kraju govora predsjednik Vlade je
pozvao (!) sve mlade ljude i njihove roditelje da vjeruju u učenje i znanje i da
je to jedina vjera koja će im se zaista isplatiti. Ovo je izjava bez presedana u
novijoj hrvatskoj političkoj povijesti. Ona je i uvreda svima koji u vjeri u
Boga, ili nečem drugom nalaze mir i nadahnuće za svoj život. Gosp. Milanović
jasno zagovara kulturu smrti ili "scientologiju" na hrvatski način, a mi se
zalažemo za kulturu života. Jedino mjerilo njegova života su novac, partijski
interesi i politička moć, a nama su važniji domoljublje, čovjekoljublje,
bogoljublje i humanost. Znanje jest moć, ali znanje bez ljubavi, bez odgoja, bez
vrijednosti, nije znanje, ono je tada ideologija koja vodi u propast. Mi doista
ne živimo u istoj državi, među nama je udaljenost koja se mjeri milijunima
svjetlosnih godina.
5. Konačno, predsjednik Vlade je izjavio
da poštuje pravo na drukčije mišljenje. No, zašto se toga i ne drži? Zašto
izbjegava razgovor? Zato što nema argumenata, možda? Ili mu hrvatski i
vukovarski branitelji nisu sugovornici po mjeri? Doista, mi to i nismo, jer mi
ne vodimo visoku politiku, mi želimo samo pravednost, i to ne neku novu kojoj su
žrtva i agresor ili većina i manjina, jednaki. Mi želimo pravednost na temeljima
istine i pravo na temeljima odgovornosti.
6. Branili smo i branimo Vukovar od
kreatora kaosa, učinit ćemo isto za Hrvatsku.
Stožer za obranu hrvatskog Vukovara |