|
Zašto, u godini 2010., koja je znamenovana dvadesetom
obljetnicom tridesetsvibanjskoga uskrsnuća hrvatske
državnosti i znakovitoga povijestnoga izkoraka ispod
okupacijske srpske strahovlade (tako vješto desetljećima
kamuflirane komunizmom, samoupravnim socijalizmom i
jugoslavenstvom) i petnaestom obljetnicom
slavodo-bitničke Oluje, Hrvatima nije dano istinski
proslavljati, niti doma a niti u svijetu, ni simpozijski
ali ni svečarski, ovu jubilejsku godinu u obzoru stečene
nacionalne neovisnosti i demokracije?
Neki od mogućih odgovora na postavljeno pitanje
nalaze se u cjelovitoj raščlambi američkoga povjesničara
Jeffreya Kuhnera, iz 2005. godine, u kojoj se podsjeća
na trajnu, i neposustalu, antihrvatsku strategiju Srbije
posljedicom koje bijahu "masovna ubojstva i progoni
Hrvata od ruke rasističkih četnika Draže Mihailovića"
(pop-đujićevskih zločinaca, nedavno "rehabilitiranih" i
u hrvatskom Srbu!), "pokolji stotina tisuća hrvatskih
protivnika komunizma od strane Titovih partizana i
divljački progon Katoličke crkve, kao i Miloševićev
genocidni rat radi uništenja mlade hrvatske demokracije"
(kroatocid, netom gotovo posve zanijekan ili do
krajnosti relativiziran, na štetu istine i pravde i
europske demokratske budućnosti Hrvatske, stanovitim
postupcima i izjavama i samoga predsjednika RH!).
|
Naglasivši da su Sanader i Mesić, hrvatski "sadašnji
vođe, lukavi balkanski varalice, maskirani u državnike",
koji se "uzaludno nadaju da će Britanija odustati od
žestokoga protivljenja" ulasku Hrvatske u EU prije
njezina strateškoga partnera - Srbije, da su Srbi
zaprijetili kako "ne će nikad biti trajnog mira na
Balkanu dok Hrvatska ne vrati srpske teritorije",
Kuchner je, prije punih pet godina, u vrijeme dok još
olujni general osloboditelj Ante Gotovina ne bijaše
bačen iza rešetaka, izrekao nešto za Hrvatsku bitno, a o
čemu su u Hrvatskoj "vladari jezika" naložili šutnju:
"Optužnica protiv Gotovine stoga je najvažnije pitanje s
kojim se Hrvatska danas suočava. Ono će odrediti kakva
će Hrvatska biti država i što je čeka u budućnosti. Ako
pošalje generala Gotovinu u Haag, Zagreb će zapravo
spiskati sve što je Hrvatska stekla i za što se
žrtvovala tijekom Domovinskoga rata. Poraz generala
Gotovine značit će jednostranu predaju Bruxellesu, Haagu
i, na koncu, Beogradu. Hrvatski rat za nezavisnot bit će
kriminaliziran, a Hrvati će se odreći svog nacionalnog
suvereniteta. Država će na svjetskoj pozornici postati
nemoćna; izgubit će ustavni i teritorijalni legitimitet
da bi bila djelotvorna nacija-država. Ponovno će pasti u
balkanski bezdan: bit će dijelom periferne Europe,
trajno obilježena etničkim sukobima, promjenjljivim
nacionalnim granicama, masovnim siromaštvom, neobuzdanom
korupcijom, nazočnošću međunarodnih čuvara reda i mira i
ovisnošću o stranoj pomoći. Prepuštanjem generala
Gotovine smrtonosnom zagrljaju Carle Del Ponte ne će
osigurati hrvatsku budućnost u Europi, nego, naprotiv,
njezino isključenje iz središta europske civilizacije."
Vanjski je komentator Washington
Timesa, u ovoj svojoj raščlambi prožetoj svjedočkom
ljubavlju znanstvenika za punu istinu i za život
hrvatske slobode, zahvatio još dublje u neosvijetljenu
tminu Hrvatske, inače blistave pobjednice u
neravnopravnoj borbi protiv jugokomunističke oružane
velesile "JNA" & "Srboslavije" i smrtonosnih
antihrvatskih planova a la Z-4 velikosrpskom fašizmu
sklonih svemoćnika iz svijeta, a koja, poput
osuđenice, mora podnositi ponižavanja i zavezanih usta
čekati najavljeni glavosijek iz Haaga, te je na
svjetlost dana iznio sljedeću spoznaju: "Prvi je
problem hrvatske politike 'bezuvjetne suradnje' s
Haaškim sudom to što ona ruši pravnu teoriju koja je
nekoliko prošlih stoljeća temelj međunarodnih odnosa -
riječju, ono što znanstvenici nazivaju 'teritorijalnim
suverenitetom'. Ta teorija kaže da države imaju
isključivi suverenitet na svojim teritorijima, osobio
u pogledu kaznenoga gonjenja i kažnjavanja ratnih
zločina, počinjenih na njima... (...) Većina
samosvjesnih demokracija ne bi nikada dopustila da se
njihov ustavni suverenitet tako nepotrebno i
samovoljno krši - bez obzira na to koliko snažan bio
međunarodni pritisak na njih."
Sasma u protimbi s riječima i djelima
titomanskih predstavnika tzv. trećejanuarske politike
"ProtuHrvatske", politike zanemarivanja pa čak i
krivotvorenja istine, protuustavnoga ponižavanja
demokracije i razbijanja ponosa i jedinstva, tek
Olujom oslobođene, nacije, američki je povjesničar
Kuhner, temeljem vlastitih historiografskih
istraživanja i spoznaja, zaključio da general Gotovina
"umjesto tužbe za ratne zločine, zaslužuje Nobelovu
nagradu za mir", i to stoga što je"proveo kirurški
preciznu vojnu akciju, s američkom potporom, koja je
svela na minimum pogibije civila, vratio svojoj državi
teritorijalnu cjelovitost i spriječio humanitarnu
katastrofu". Nu, kao nagradu za sve to i priznanje što
su "snage generala Gotovine provele obrambenu akciju
koja je spasila nebrojene živote i oslobodila regiju
od Miloševićeva genocidna zagrljaja", generalu
domobranitelju i Osloboditelju sudi se, u kontekstu
"izrazita primjera zloporabe moći", i to "na
namještenom suđenju, na kojemu će biti proglašen
krivim" (Jeffrey T.Kuhner, "Hrvatska na rubu
samoubojstva", www.imoart.com, 2005.).
Uspiju li svemogući globalisti
antidemokratskoga pravca prirediti cijeloj
slobodarskoj Hrvatskoj, i simbolu njezinih
domobranitelja Anti Gotovini, sudbinu sličnu onoj
Zrinskih i Frankopana u Bečkom Novom Mjestu na dan
30.IV.1671., tuzemni bi h a a g d ž i j e u službi
"vele prodaje" i ostatci pete kolone mogli uvaljati
Hrvatsku u pogubne procese njezina vojnoga,
gospodarskoga i kulturnoga, dakle sveukupnoga,
uništavanja i balkaniziranja. Hoće li tomu tako biti,
možda nam neki odgovor, pred zatvorenim vratima, dade
dvosveščani, netom otiskani, zbornik "Haaški sud -
'Zajednički zločinački pothvat' - Što je to?", s
natuknicama o kolaboraciji Račana i petokračana s
velikobritanskim špijunima/obavještajcima, s glasom
upozorenja o nepravdi i "propustu ICTY-a da razlikuje
agresivni rat od rata samoobrane".
Mile
Pešorda
Kolumna EUROGLEDI, Hrvatsko slovo br. 801., Zagreb,
27.VIII.2010.
01.09.2010. |