Zašto, u godini 2010., koja je znamenovana dvadesetom obljetnicom tridesetsvibanjskoga uskrsnuća hrvatske državnosti i znakovitoga povijestnoga izkoraka ispod okupacijske srpske strahovlade (tako vješto desetljećima kamuflirane komunizmom, samoupravnim socijalizmom i jugoslavenstvom) i petnaestom obljetnicom slavodo-bitničke Oluje, Hrvatima nije dano istinski proslavljati, niti doma a niti u svijetu, ni simpozijski ali ni svečarski, ovu jubilejsku godinu u obzoru stečene nacionalne neovisnosti i demokracije?

Neki od mogućih odgovora na postavljeno pitanje nalaze se u cjelovitoj raščlambi američkoga povjesničara Jeffreya Kuhnera, iz 2005. godine, u kojoj se podsjeća na trajnu, i neposustalu, antihrvatsku strategiju Srbije posljedicom koje bijahu "masovna ubojstva i progoni Hrvata od ruke rasističkih četnika Draže Mihailovića" (pop-đujićevskih zločinaca, nedavno "rehabilitiranih" i u hrvatskom Srbu!), "pokolji stotina tisuća hrvatskih protivnika komunizma od strane Titovih partizana i divljački progon Katoličke crkve, kao i Miloševićev genocidni rat radi uništenja mlade hrvatske demokracije" (kroatocid, netom gotovo posve zanijekan ili do krajnosti relativiziran, na štetu istine i pravde i europske demokratske budućnosti Hrvatske, stanovitim postupcima i izjavama i samoga predsjednika RH!).

Naglasivši da su Sanader i Mesić, hrvatski "sadašnji vođe, lukavi balkanski varalice, maskirani u državnike", koji se "uzaludno nadaju da će Britanija odustati od žestokoga protivljenja" ulasku Hrvatske u EU prije njezina strateškoga partnera - Srbije, da su Srbi zaprijetili kako "ne će nikad biti trajnog mira na Balkanu dok Hrvatska ne vrati srpske teritorije", Kuchner je, prije punih pet godina, u vrijeme dok još olujni general osloboditelj Ante Gotovina ne bijaše bačen iza rešetaka, izrekao nešto za Hrvatsku bitno, a o čemu su u Hrvatskoj "vladari jezika" naložili šutnju: "Optužnica protiv Gotovine stoga je najvažnije pitanje s kojim se Hrvatska danas suočava. Ono će odrediti kakva će Hrvatska biti država i što je čeka u budućnosti. Ako pošalje generala Gotovinu u Haag, Zagreb će zapravo spiskati sve što je Hrvatska stekla i za što se žrtvovala tijekom Domovinskoga rata. Poraz generala Gotovine značit će jednostranu predaju Bruxellesu, Haagu i, na koncu, Beogradu. Hrvatski rat za nezavisnot bit će kriminaliziran, a Hrvati će se odreći svog nacionalnog suvereniteta. Država će na svjetskoj pozornici postati nemoćna; izgubit će ustavni i teritorijalni legitimitet da bi bila djelotvorna nacija-država. Ponovno će pasti u balkanski bezdan: bit će dijelom periferne Europe, trajno obilježena etničkim sukobima, promjenjljivim nacionalnim granicama, masovnim siromaštvom, neobuzdanom korupcijom, nazočnošću međunarodnih čuvara reda i mira i ovisnošću o stranoj pomoći. Prepuštanjem generala Gotovine smrtonosnom zagrljaju Carle Del Ponte ne će osigurati hrvatsku budućnost u Europi, nego, naprotiv, njezino isključenje iz središta europske civilizacije."

Vanjski je komentator Washington Timesa, u ovoj svojoj raščlambi prožetoj svjedočkom ljubavlju znanstvenika za punu istinu i za život hrvatske slobode, zahvatio još dublje u neosvijetljenu tminu Hrvatske, inače blistave pobjednice u neravnopravnoj borbi protiv jugokomunističke oružane velesile "JNA" & "Srboslavije" i smrtonosnih antihrvatskih planova a la Z-4 velikosrpskom fašizmu sklonih svemoćnika iz svijeta, a koja, poput osuđenice, mora podnositi ponižavanja i zavezanih usta čekati najavljeni glavosijek iz Haaga, te je na svjetlost dana iznio sljedeću spoznaju: "Prvi je problem hrvatske politike 'bezuvjetne suradnje' s Haaškim sudom to što ona ruši pravnu teoriju koja je nekoliko prošlih stoljeća temelj međunarodnih odnosa - riječju, ono što znanstvenici nazivaju 'teritorijalnim suverenitetom'. Ta teorija kaže da države imaju isključivi suverenitet na svojim teritorijima, osobio u pogledu kaznenoga gonjenja i kažnjavanja ratnih zločina, počinjenih na njima... (...) Većina samosvjesnih demokracija ne bi nikada dopustila da se njihov ustavni suverenitet tako nepotrebno i samovoljno krši - bez obzira na to koliko snažan bio međunarodni pritisak na njih."

Sasma u protimbi s riječima i djelima titomanskih predstavnika tzv. trećejanuarske politike "ProtuHrvatske", politike zanemarivanja pa čak i krivotvorenja istine, protuustavnoga ponižavanja demokracije i razbijanja ponosa i jedinstva, tek Olujom oslobođene, nacije, američki je povjesničar Kuhner, temeljem vlastitih historiografskih istraživanja i spoznaja, zaključio da general Gotovina "umjesto tužbe za ratne zločine, zaslužuje Nobelovu nagradu za mir", i to stoga što je"proveo kirurški preciznu vojnu akciju, s američkom potporom, koja je svela na minimum pogibije civila, vratio svojoj državi teritorijalnu cjelovitost i spriječio humanitarnu katastrofu". Nu, kao nagradu za sve to i priznanje što su "snage generala Gotovine provele obrambenu akciju koja je spasila nebrojene živote i oslobodila regiju od Miloševićeva genocidna zagrljaja", generalu domobranitelju i Osloboditelju sudi se, u kontekstu "izrazita primjera zloporabe moći", i to "na namještenom suđenju, na kojemu će biti proglašen krivim" (Jeffrey T.Kuhner, "Hrvatska na rubu samoubojstva", www.imoart.com, 2005.).

Uspiju li svemogući globalisti antidemokratskoga pravca prirediti cijeloj slobodarskoj Hrvatskoj, i simbolu njezinih domobranitelja Anti Gotovini, sudbinu sličnu onoj Zrinskih i Frankopana u Bečkom Novom Mjestu na dan 30.IV.1671., tuzemni bi h a a g d ž i j e u službi "vele prodaje" i ostatci pete kolone mogli uvaljati Hrvatsku u pogubne procese njezina vojnoga, gospodarskoga i kulturnoga, dakle sveukupnoga, uništavanja i balkaniziranja. Hoće li tomu tako biti, možda nam neki odgovor, pred zatvorenim vratima, dade dvosveščani, netom otiskani, zbornik "Haaški sud - 'Zajednički zločinački pothvat' - Što je to?", s natuknicama o kolaboraciji Račana i petokračana s velikobritanskim špijunima/obavještajcima, s glasom upozorenja o nepravdi i "propustu ICTY-a da razlikuje agresivni rat od rata samoobrane".

Mile Pešorda

Kolumna EUROGLEDI, Hrvatsko slovo br. 801., Zagreb, 27.VIII.2010.

01.09.2010.