Za boljševičarsku kritičarsku elitu opće prakse, u koju svakako ulazi i Patricija Kiš, vrijedi ona stara arapska:

Kad bi na svakog psa koji na vas zalaje bacili kamen, nikada ne biste došli do cilja!

Ljute se u Jutarnjem s punim pravom. "Judith Reisman dijeli lekcije". "Lažna znanstvenica", kako to kolegijalno kaže "prava" znanstvenica dr. Mirjana Krizmanić, iznijela je svoje "kontroverzne" stavove u elitnom terminu kanadske televizije. U Jutarnjem N.P. ili u prijevodu - nepoznati papak - dodaje malo ljevičarske soli da laž ne bi zazvučala previše bljutavo pa kaže: "Komentirala je kako je doživjela Hrvatsku koju je nedavno posjetila na poziv šefa HDZ-a Tomislava Karamarka".

Naravno da N.P. ili nepoznati papak iz Jutarnjeg vrlo dobro zna tko je dr. Reisman pozvao i kojim povodom u Hrvatsku. Ali prošlo je već prilično vremena pa možemo sukladno dobrim ljevičarskim običajima početi lagati. Kako je to lijepo rekao Joseph Goebels "Pet puta ponovi laž i ona će postati istina!".

I tako se "kontroverzna" Judith drznula na kandskoj TV iznositi svoje dojmove o demokratskoj i pravno uređenoj Hrvatskoj i to kanadskim urođenicima koji nemaju pojima koga su im podmetnuli za gosta na TV-u. Da je dr. Reisman bar pitala za dopuštenje da iznese svoje kontroverzne stavove, recimo, Marka Špoljara, novinara Večernjeg, ili dr. Mirjanu Krizmanić koja je upravo objavila krasnu znanstvenu knjigu "Udri brigu na veselje" ili tako nekako, ili Zakošeka, dekana FPZ-a ili onog studentskog volumena koji joj je prvi postavio uljudno pitanje: "Tko vam je dopustio da dođete u Hrvatsku?" izostavivši valjda slučajno i "bez žute trake", možda jer je dobro ob(dg)ojen iako je svijetlio crveno k'o semafor dok je postavljao pitanje.

Možda je mislio na onu istu žutu traku koju je njegov istomišljenik M. Pupovac, stavivši je na ruku, pokazao cijelom Hrvatskom saboru i tako svima dao jasno do znanja što misli o državi u kojoj živi. Naravno izuzetak je državna blagajna. A kako je modul 4 o zdravstvenom odgoju izgledao prije dolaska dr. Reisman i kako izgleda danas, očit je dokaz kako je ista ipak stigla u Hrvatsku u "pet do dvanaest"! Na kraju tek podsjećam kako je časnu Judith razočarala hrvatska ravnodušnost na očitu činjenicu da se pedofilija na mala vrata uvlači u Hrvatsku, a javnost mlati praznu slamu oko gay parada, dočim šuti o daleko većoj opasnosti koja nam prijeti od strane onih koji već danas zagovaraju pravo na seks sa djecom od šest godina. Martin Luther King je rekao: "Na kraju nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja već šutnju naših prijatelja!"

Kad smo već kod Judith Reisman prisjetih se i pravog razloga njenog dolaska u Lijepu našu. Naime, ovih dana je, povodom Dana slobode medija, dodijeljena nagrada HND-a za najuspješnije novinare. Tako je Nataša Škaričić proglašena novinarkom godine, a Sergej Župančić iz ugaslog Foruma dobio je nagradu za istraživačko novinarstvo. Za razliku od famoznih kolumnista Jutarnjeg, koji su kompetentni u stilu "što ima?" za sve što živi i diše na kugli zemaljskog, a i šire, ja ne ulazim u to jesu li nagrađeni zaslužili nagrade ili to možda nisu. Uostalom, nagradu HND-a dobio je svojedobno i pok. Ivo Pukanić za kojeg je Denis Kuljiš tada bio napisao da ne bi mogao poslati ni pismo majci u Zagorje bez pomoći lektora.

Naravno, zanimalo me je li bar u širem izboru bila i Karolina Vidović Krišto, novinarka HTV-a, koja je i bila pravi razlog dolaska Judith Reisman u Hrvatsku. Jasno da nije bila uopće u izboru! Dobro je rekao Sergej Župančić, primajući nagradu: "Novinarstvu se ne piše dobro!" Kako će se i pisati dobro kad se među kandidatima bar forme radi ne nađe ni novinarka koja je nedavno primila prestižnu međunarodnu nagradu Global Leadership zbog vrhunskih dostignuća u novinarstvu.

Karolina Vidović Krišto bila je urednica emisije "Slike Hrvatske" koja je skinuta s programa nakon emisije "Pedofilija kao temelj spolnog odnosa", a koja je bila objavljena baš u emisiji "Slike Hrvatske". Vidovićka se drznula emitirati dokaze J. Reisman o Alfredu C. Kinseyju, "ocu seksualne revolucije". I imperija je odmah uzvratila udarac! Novinarka je izgubila status urednice, izgubila je i emisiju koju je uređivala po standardima za koje je i dobila prestižnu nagradu Global Leadership. Nakon smjene i pokušaja javne kompromitacije autorice emisije, na Facebooku je dobila podršku preko 50.000 osoba, ali ni to joj nije ništa pomoglo.

Razni Šoše i šuše, prestrašeni što će reći vrhovni kritičar na HTV-u Željko Jovanović, obavili su egzekuciju i prije presude. Presudu je donio netko u koledžu Wellington u Berkshireu u Velikoj Britaniji. Nagradu zajedno dodjeljuju Leadership Institute iz Arlingtona (SAD), Bow Group iz Velike Britanije i Howard centar - svjetski kongres obitelji i Institut de formation politique (Francuska). Nagradu je Vidovićka primila na gala večeri uz predstavnike 26 zemalja. U obrazloženju dodjele nagrade je istaknuto "Vidović Krišto je zaslužila ovu nagradu ne samo zato što je svoj posao odradila korektno nego jer se držala snažno i hrabro kad se našla pod napadom nekih neupućenih interesnih grupa i pojedinaca." te je bilo dodano kako HRT i Hrvatska trebaju biti ponosni što imaju ljude poput Vidovićke.

Služeći se potpunom apstrakcijom, recimo da takvu nagradu dobije Dean Šoša, A. Tomić, B. Dežulović ili D. Butković, koji bi sve to naslovi bili u našim lijevim medijima. Čak izvanredna izdanja. Aca Stanković bi imao težak problem kojeg prvog od tih velikana pozvati u emisiju "Nedjeljom u dva". Vidović Krišto je sa svojim prijateljima popila 2 u 8 i time je za Hrvatsku ta priča bila završena. Skoro zaboravih, Večernji je na svojoj web stranici objavio izvješće sa dodjele nagrade, ali je ta vijest brzo išćezla s portala. Naravno, sasvim slučano! Za očekivati je da će lijevi medijski mediokriteti tvrditi kako je ta nagrada zapravo p. dim. Da je doista tako, svi bi to objavili, a kolumnisti Jutarnjeg bi je i ismijali. Dobro je rekao S. Županović da se novinarstvu ne piše dobro. Zlobni Oscar Wilde je napisao: "Nekada su ljudi imali pljuvaonice, a danas imaju novine!"

Patricija Kiš je novinarka Jutarnjeg koja će zasigurno dobiti jednog dana, a možda i prije, nagradu HND-a. Pišući nedavno o retrospektivi kipara Kuzme Kovačića u Modernoj galeriji hrabro je pogledala kipara u oči i navodno mu je rekla: "Vi ste iznimno talentirani kipar, no ideološki ste mi beskrajno udaljeni". Kako se Patricija razumije u kiparstvo kao Mare u onu stvar, Kuzma je nakon takve relevantne i dubinske kritike trebao odmah objaviti kako se povlači u Titovu kuću u Kumrovcu gdje će ostatak života meditirati o svojim ideološkim stranputicama. Zašto je jadan i neoprezan bio pa napravio spomenik Franji Tuđmanu u Škabrnji, onda još taj spomenik predstavio fotografijom u Modernoj galeriji, na kojem se vidi Tuđmanovo lice u grču.

Evidentno je da pokojni diktator, kojeg se nitko nije bojao, i četrnaest godina nakon smrti plaši našu ideološki pravovjernu Patriciju, a da ne govorim o svim onim gledateljima Žikine dinastije koji slučano zalutaju u Modernu galeriju na izložbu. I onda strava, Patricija je čak dobila PTSP kad je na retrospektivi vidjela nešto zvano "Studija za spomenik hrvatskim žrtvama komunizma", neki Milan Bešljić u predgovoru kataloga piše "o komunističkoj strahovladi" i "milicijskom okviru" bivše države. Evo do čega dovodi, kako misli Patricija, ideologija "prizemnosti i patetike".

Mogla bi naša Patricija razmisliti je li njeno ultraljevičarenje ima ikakve veze s objektivnom kritikom lika i djela definitvno najboljeg živućeg kipara u Hrvata i moramo li se još i danas diviti jedino brojnim kipovima njenog gurua Josipa Broza Tita koji se razumio u apstraktnu i figurativnu umjetnost koliko i ona u opus Kuzme Kovačića. I na njenu žalost naravno da će Kuzma uskoro postaviti skulpturu namrštenog Tuđmana u Velikom Trgovištu, a Kerum Tuđmanov kip u Splitu te križ Isusa na Marijanu. A za boljševičarsku kritičarsku elitu opće prakse, u koju svakako ulazi i Patricija Kiš, vrijedi ona stara arapska: kad bi na svakog psa koji na vas zalaje bacili kamen, nikada ne biste došli do cilja!

Novak Đoković je prvo ime u svijetu tenisa i dobro se nosi sa svojom slavom. No, ovih dana na turniru u Madridu popušio je od "malog Federera" Bugarina Grigora Dimitrova. Zamislite, glupa publika usudila se pretežito navijati baš za Bugarina. Kad je dobio drugi set, Đole je sjeo na klupu koja je bila ozvučena kao nekad UDB-a na Zrinjevcu 7., i lijepo, da ga ceo svet razume, gospodski i strasno pozvao publiku da mu popuši đoku. Da ne ispadne kako je previše suzdržan, nabio je gledatelje na onu stvar i svašta drugo što Balkanac kaže kad je ljut. Meni, koji sam čitav život u tenisu, to i nije tako strašno, čak na neki način i simpatično. Kad je meč završio Đole je opet bio stari, srdačni prvak. Izgrlio je presretnog Bugara i čestitao mu.

Naravno taj seksi recital u pauzi meča nije prošao nezapaženo u svijetu. Zanimljivo je kako su na to reagirali hrvatski lajbeki. Nikola Pilić, bivši selektor i sekretar, komentirao je to tako da je rezolutno poručio: "Nole je najveći gospodin, pravi gentlemen i primjer teniskog šampiona". Nitko se nije usudio napisati kako je, inače korektni igrač, u jednom trenutku postao sirovi prostak i da je to činjenica koja se nažalost pokazala. Zamislite da je takvo što izrekao Goran Ivanišević kad je sa znojnicom na glavi sa crveno bijelim kockicama igrao meč u Roland Garossu. Kako bi to komentirali dežurno hrvatski higijeničari. Uz ustašku znojnicu, sasjekli bi ga kao blitvu. A tek reakcije na Mamićev naturalizam! Ali Nole je iz dobrosjedske nam države o kojoj se smije pisati samo pozitivno da se uliznemo Europi. Oscar Wilde je napisao: "Neki su muškarci tako slabih karaktera da uopće nisu podložni utjecajima!"

Autor: Zvonimir Hodak
Izvor: dnevno.hr