Predstavnici 14 studentskih udruga čitali su molitvu
vjernika.
Uvodni pozdrav uputio je Miroslav Smetiško, predsjednik
Udruge zagorskih studenata.
Hrvati i Hrvatice, Zagorci i Zagorke,
studenti i studentice.
Dobro mi došli prijateli vu skromni
zagorski dom. Budite kak doma vu vlastitoj hiži, tu
pri pajdašu ste svom. Neka svima vama ovaj sveti
zagorski dom pruži iskrenu dobrodošlicu i duhovnu
okrjepu. Mjesto kojime je koračao i sam SVETI OTAC
mora da je BOGOM DANO za sve nas. U ime Udruge
zagorskih studenata, želio bih se zahvaliti svim
studentskim zavičajnim udrugama, suorganizatorima, na
ovom današnjem danu, koji će zasigurno ostati upamćen
u našim srcima kao jedan od onih dana kada su hrvatski
studenti pokazali svoju snagu i zajedništvo. Posebno
HVALA ide i vlč. Zlatku Korenu koji nas je ugostio,
profesorici s glazbene akademije Evi Bilić Kirchmayer
koja je jedna od glavnih inicijatorica ovog hodočašća
i naravno, don Damiru Stojiću, zbog kojeg ste mnogi
danas i ovdje, i koji će predvoditi ovo misno slavlje.
Isto tako hvala i gradu Zagrebu i gradonačelniku
Bandiću na 15 busova za prijevoz iz Zagreba u Zagorje.
BOG I
HRVATI!!!
Miroslav
Smetiško
Završni
Proglas hrvatskih studentskih udruga uputio je
student Ivan Bota.
PROGLAS
HRVATSKIH STUDENTA
Hrvatskom narodu, svima građanima Republike Hrvatske
i svijetu :
Studentski zbor Gacke
Mladež Ramske zajednice Zagreb
Udruga brodskih studenata
Udruga studenata Banovine
Udruga studenata grada Novske
Udruga bosanskih studenata
Udruga studenata grada Splita
Udruga studenata Dalmatinske zagore
Udruga studenata Dubrovnika "Libertas"
Udruga studenata Imotske krajine
Udruga studenata Cetinske krajine
Udruga zagorskih studenata
Zavičajni klub hercegovačkih studenata i
Zagrebački klub livanjskih studenata
studentske su zavičajne udruge koje
djeluju pri Sveučilištu u Zagrebu a na inicijativu
Udruge zagorskih studenata, koordinacija spomenutih
udruga odlučila je organizirati prvo studentsko
hodočašće s nadom da će ono postati tradicionalno te
da će se zagrebački studenti, svake godine u svibnju
okupiti na ovom najvećem, Hrvatskom Marijanskom
svetištu.
Ovogodišnje, prvo studentsko hodočašće
posvećeno je dolasku Svetog Oca, pape Benedikta XVI. u
Hrvatsku s nadom da ćemo se dostojanstveno pripremiti
za njegov sveti dolazak. Uz sve molitve koje smo
donijeli u svojim srcima, posebno želimo istaknuti
potporu i molitve, za sve nepravedno osuđene generale
te sve progonjene Hrvatske branitelje, ali molimo i za
njihove progonitelje!
Upravo zato, danas, ovdje, pred svima
Vama, na mjestu kojim je koračao i sam Sveti Otac,
papa Ivan Pavao II., najveći i najpoznatiji hrvatski
diplomat, dižemo glas. Pod ovim svetim nebom, u
zavičaju koji je dao i našeg prvog hrvatskog
predsjednika dr. Franju Tuđmana, u zavičaju koji je
nadahnuo i samog Mihanovića da napiše Lijepu našu,
govorimo svijetu da ne pristajemo, ni pod koju cijenu
pomiriti se s epitetima koje je nedavno Haaški sud
dodijelio toj istoj Lijepoj Našoj u
obrazloženju presude.
Mi smo mladi ljudi koji su svoje prve
korake radili za vrijeme Domovinskog rata, no vrlo
dobro znamo za što i protiv koga su se borili naši
očevi koji su time postali očevi naše zajedničke
domovine i zadužili generacije hrvatskih državljana.
Teško nam je gledati kako se ovim presudama pokušava
iskriviti povijest i povijesna istina, izjednačiti
žrtvu i agresora, te pokušava baciti mrlju na častan i
oslobodilački Domovinski rat.
Mi, hrvatski studenti, kojima je
Hrvatska servirana na pladnju, moramo povećati
vlastiti stupanj zahvalnosti, a ne razmaženo
trabunjati o prošlim, boljim vremenima, iako u njima
nismo nikad ni bili. Mi se istine ne bojimo, ponosni
smo na naše pobjede i na sve one koji su omogućili da
naša Hrvatska bude slobodna, nezavisna i demokratska
država. Svjesni političkih igara i zamki, uvjereni smo
u nevinost naših očeva koje se proganja poput kakvih
zvijeri, a istovremeno se zaboravlja na jugočetničke
zločince iza kojih su ostala monstruozna djela; samo u
Hrvatskoj, gotovo šesnaest tisuća mrtvih, 180 000
zapaljenih i porušenih domova, stotine tisuća
uništenih sudbina i srušenih snova.
I zato, ne molimo, nego zahtijevamo,
pravdu, pravednost i nakon svega opet, pravdu.
Zahtijevamo da se ponovno preispitaju pravni temelji
na kojima se donijela takva sramotna odluka, da se
ponovno prođe kroz zaključak koji pljuje našim očevima
u lice, da se pokuša pogledati u naša lica i tvrditi,
nama svima, hrvatskim studentima, da se svojim
intelektom borimo za državu koja je temeljena na tzv.
udruženom zločinačkom pothvatu.
Apsurd i kontradiktornost haaške
presude koja pokušava izjednačiti žrtvu i agresora,
napad i obranu potpuno je neprihvatljiva nama
studentima okupljenima u zavičajnim udrugama. Upravo
zato počeli smo pisati Studentsku deklaraciju o
Domovinskom ratu kako bi svijet čuo i glas hrvatskih
studenata, a ne samo probranih, nazovi intelektualaca
koji kažu da je u Hrvatskoj bio građanski rat za koji
su svi jednako krivi i odgovorni. Mi znamo da nije
tako! Mi znamo istinu! Studentskom deklaracijom o
Domovinskom ratu, koju ćemo uskoro objaviti, želimo
reći svijetu da je Hrvatska svoju neovisnost izborila
časno i pošteno, u obrambenom oslobodilačkom
Domovinskom ratu. Svijet to mora znati.
Uvijek
moramo biti svjesni činjenica i okolnosti vezanih za
stjecanje Hrvatske neovisnosti, onima koji su nam
nanijeli svo zlo trebamo i jesmo oprostili ali NIKAD
ne smijemo i nećemo zaboraviti!
Također, danas
na Majčin dan, na poseban način želimo iskazati ljubav
prema našim majkama, prema Hrvatskoj mati koja nas je
rodila, što nas je Hrvatskim mlijekom zadojila! Hrvati
smo bili, Hrvati ćemo biti!
Živjela Hrvatska!
Poslije mise studenti su hodočastili 14 postaja
Križnoga puta, koji je napisao književnik Tomislav
Marijan Bilosnić, dobitnik nagrade za taj tekst na
prošlogodišnjoj Pasionskoj baštini.
Tekst i fotografije: Damir Borovčak |