U razgovoru za Hrvatski list Ivan Miklenić osvrće se na
napade, progovara o optuženim generalima, dolasku Sv.
Oca u Hrvatsku, ali i bivšem premijeru Sanaderu i odnosu
Crkve prema njemu.
Mediji vape za profesionalnim
urednicima
U Hrvatsknj je mnogo kolumnista i
novinskih komentara, ali rijetko koji se tako pozorno
prate i citiraju kao Vaši uvodnici u Glasu Koncila i
rijetko koji su toliko izloženi napadima u hrvatskim
medijima. Kako doživIjavate ovakve odjeke?
Tekstovi u rubrici 'Komentar' u Glasu
Koncila privlače pozornost šire javnosti otkako su se
započeli pojavljivati tako da si nimalo ne umišljam da
je to u novije vrijeme zato što sam im ja autor. Ti
tekstovi doista su klasični novinski komentari kakvih
je u suvrememm medijima sve manje jer se danas radije
njeguju kolumne u kojima više dolazi do izražaja
osobni kut gledanja autora, ali koji se zbog toga
često i banaliziraju. Komentari u Glasu Koncila nisu
pogled samo autora, bez obzira tko ih pisao, nego su
osvjetljavanja dijelova stvarnosti iz kršćanske vjere
u kojoj su istina, pravda, sloboda, ljubav,
dostojanstvo ljudske osobe, opće dobro i slično -
vječne vrjednote i neupitna polazišta. Zahvaljujući
baš tim polazištima i vjernosti tim vrjednotama, ti
tekstovi drukčiji su od uobičajenih komentara ili
kolumni pa su zbog toga zanimljivi i ostalim medijima.
Na žalost, drugi mediji, kad prenose sadržaje tih
komentara često to ne čine vjernoni profesionalno.
Nerijetko se neki stav iz komentara u medijima zaoštri
ili interpretira do te mjere da više nema prave veze s
izvornim stavom i izvornim tekstom. Stoga, tko želi
imati objektivan stav o sadržajima komentara u Glasu
Koncila, mora ići na izvor, a ne se zadovoljiti
medijskom interpretacijom ili konstrukcijom.
U posljednjem uvodniku prozvali
ste hrvatske medije i ocijenili da su 'protuhrvatski,
protudržavni, protudruštveni, protukatolički,
protucrkveni i protuvrijednosni'. Tko je kriv za to i
što je, po Vašem mišljenju, potrebno učiniti da se
stanje promijeni? Možete li konkretizirati svoje
tvrdnje o medijima u RH?
Sadržaj Vašega pitanja izvrstan je
primjer kako se u medijima manipulira sadržajem
komentara. Naime, nikada nisam napisao što mi se ovih
dana prišivalo da su 'hrvatski mediji protuhrvatski,
protudržavni, protudruštveni, protukatolički,
protucrkveni i protuvrijednosni', već sam napisao da
su mnogi prilozi u medijima u Hrvatskoj
'protuhrvatski, protudržavni, protudruštveni,
protukatolički, protucrkveni i protuvrijednosni'. Taj
moj stvarni stav nije nimalo teško argumentirati
brojnim primjerima i siguran sam da svaki malo
pozorniji korisnik medija u našoj državi može sam
nabrojiti više takvih priloga. Takvo stanje da se
pojavljuju takvi prilozi s jedne je strane odraz
neprincipijelnosti mnogih odgovornih u hrvatskom
društvu, a s druge strane to je odraz ideoloških i
političkih snaga koje nadziru medije u Hrvatskoj iz
samih medija. Kao što Hrvatska vapi za odgovornima
kojima bi hrvatski nacionalni ciljevi i interesi bili
svetinja, a demokratsko postupanje u krvi, tako i
mediji u Hrvatskoj vape za više profesionalnih
urednika kojima bi univerzalne vrjednote bile svetinja
i koji ne bi pristajali djelovati protiv općega dobra,
a u korist različitih interesnih skupina.
Često vam kritičari zamjeraju da
prelazite u sferu politike, a bvši predsjednik rekao
je u jednom od komentara da vam je mjesto između
crkvenih zidova. Vaš komentar?
Činjenica da se u današnjoj Hrvatskoj,
20 godina nakon službenoga silaska komunizma s vlasti,
ponavlja ta komunistička mantra, najbolji je
pokazatelj koliko je komunistički mentalitet još živ i
žilav i koliko smo još daleko od prave pluralne
demokracije.
Iz Vašeg uredničkog kuta, tko je
kriv za sudbinu hrvatskih generala Gotovine i Markača,
ali i ostalih, kao i onih kojima je suđeno u
Hrvatskoj?
Smatram da je potrebno procesuirati
svaki zločin, dogodio se on u miru ili u ratu, jer
nitko nema pravo gaziti dostojanstvo ikojega čovjeka
ili oduzimati život ikojem čovjeku. Smatram također da
je najveća većina hrvatskih branitelja sudjelovala u
pravednom, obrambenom ratu i da ubojstva protivničkih
vojnika dok su na borbenoj crti nisu zločin nego
častan čin obrane. No ubojstvo protivničkoga vojnika
koji je razoružan, ili civila, ili zapovijed da se
razoružanoga vojnika ili civila ubije sigurno je
zločin i treba ga procesuirati. Generali Gotovina i
Markač, koji ulaze u povijest čovječanstva kao prvi
pobjednici koji su završili na ad hoc sudu, nisu
optuženi niti da su osobno počinili takve zločine niti
da su ih zapovjedili, pa je očito da njihovo
procesuiranje nije u službi pravde nego određenih
političkih interesa. Sudbinu tim hrvatskim generalima
skrojili su i kroje oni u Hrvatskoj koji su protiv
ikakve hrvatske države te njihovi saveznici u
susjedstvu i dio međunarodne zajednice koja štiti
svoje političke interese, uz ostalo uspostavljajući
ravnotežu krivnje premda to nema veze sa stvarnošću.
Ipak, smatram da je veća odgovornost na onima koji
djeluju u Hrvatskoj iza političke scene, a nositelji
političke vlasti nemaju hrabrosti ili čak volje
suprotstaviti im se.
U hrvatskoj trajno postiji volja da
se crkvu ocrnjuje
Kako komentirate napade pojedinaca
da Hrvatska nepotrebno financira dolazak Sv. Oca, a
pojedini portali čak provode i anketu o tome jesu li
građani za ili protiv dolaska Pape?
U pluralnom društvu dopuštena su sva
mišljenja dok ne vrijeđaju ili ograničavaju slobodu
drugim i drukčijim mišljenjima pa me nimalo ne
iznenađuju takve pojave. Siguran sam da će pohodom
pape Benedikta XVI. Hrvatska i hrvatski narod i svi
hrvatski građani kao ljudi dobre volje dobiti
neizmjemo više nego što će se uložiti novčanih
sredstava.
Kako komentirate činjenicu da će
Sv. Otac proći preko Trga maršala Tita, komunističkog
diktatora čija je žrtva bio i kardinal Stepinac kojega
će papa možda posvetiti? Je li to po Vama skandalozno?
Zar to nije prigoda da Crkva ukaže na taj zbunjujući
paradoks?
Papa dolazi u Hrvatsku, kakva ona
ovoga časa realno jest. A realno u hrvatskom društvu
konce moći drže u šaci oni koji ne žele istinu ni o
komunizmu, ni o komunističkim zločinima, ni o
nositeljima toga režima i ideologije. Po mom mišljenju
skandalozno je što ni 20 godina nakon službenog
silaska komunizma s vlasti nema političke volje da se
razotkrije puna istina i da se omogući da se prošlošću
bave povjesničari. Crkva, a to su i svi vjemici,
sigurno u velikoj većini želi potpuno oslobađanje
Hrvatske i hrvatskoga društva od svih komunističkih
ostataka.
Je li
hrvatsko društvo posljednjih desetak godina, ali i
više, pod udarom krivotvorenja povijesti?
Uvjeren sam da postoje snage koje ne žele da se
prošlost razotkrije u svoj svojoj istini, štoviše te
snage ne žele ni da se njeguje istina o stvaranju
samostalne hrvatske države, o velikosrpskoj agresiji,
o velićini žrtava koju su podnijeli hrvatski
branitelji i drugi ratni stradalnici. I proces tzv.
detuđmanizacije, uz ostalo, u službi je krivotvorenja
novije povijesti.
Kako objašnjavate činjenicu da je
stanovništvo u Hrvatskoj u golemoj većini katoličko, a
za predsjednika je izabralo agnostika, prije toga
bezbošca?
Što se izbora tiće, brojni katolici
zataje što na izbore uopće ne izađu i to jest problem.
A oni koji su izašli na izbore, očitovali su da umiju
postupati po svojoj savjesti - što je u redu, a neki
možda i to da su im mediji formirali mišljenje.
Nedavno su Vam predbacili kako
biste najviše voljell da je Sanader i dalje na vlasti.
Što uopće misliti o pojavi dr. Ive Sanadera,
deklariranoga katolika? Je li, po Vašem mišljenju,
Crkva učinila nekakav grijeh propusta u odnosu na
Sanadera i njegovu vlast?
Meni osobno jedino je stalo da u
Hrvatskoj na vlasti budu oni kojima e Hrvatska
svetinja, koji su pravi demokrati i državotvorni, i
koji su se sprerrmi žrtvovati za opće dobro.
Kako komentirate napade na Crkvu
zbog izgradnje zgrade Hrvatske biskupske konferencije?
U pluralnom društvu normalno je da su
mišljenja i ocjene o svemu različiti, pa i o gradnji
zgrade HBK. Problem je, međutim, kad se namjemo iznose
neistine. Npr. koliko se potenciralo tobožnji luksuz,
a u toj zgradi luksuza nema. Koliko se manipuliralo
oniksom poistovječujući crni oniks, poludragi kamen,
koji se ne rabi u arhitekturi s bijelim oniksom koji
se rabi i koji je neusporedivo jeftiniji, ili o
tobožnjim panoramskim liftovima. Koliko se
manipuliralo da sada, dok je kriza, nije vrijeme za
gradnju takve zgrade, a činjenica je da je baš ta
gradnja u krizi bila od iznimne važnosti za brojne
obitelji jer bi bez te gradnje mnogi ostali bez
posla... U Hrvatskoj trajno postoji volja da se Crkvu
ocrnjuje.
A kako onda komentirate optužbe na
račun Crkve koje dolaze iz njezinih redova? Primjerice
don Ivan Grubišić, koji kaže da bi Crkva morala
šutjeti o korupciji jer je i sama korumpirana.
Smatram da mnogi medijski djelatnici
uopće ne poznaju narav Crkve pa onda svoju svijest o
funkcioniranju političkih stranaka ili državne vlasti
primjenjuju na Crkvu kao instituciju. A Crkva je prije
svega zajednica u kojoj ima vrlo mnogo zakonitih i
poželjnih različitosti i u kojoj - kako očituje i
primjer koji navodite - ima jako puno demokracije.
Kad bude referendum o ulasku RH u
EU, kako ćete se Vi izjasniti, za ili protiv, i što
biste preporučili ostalim građanima i ljevici?
Svima bih preporučio da na tom
referendumu glasuju po svojoj savjesti. I sam ću tako
postupiti, a budući da je i to glasovanje tajno, ne
bih otkrivao kako ću glasovati.
Tko je za Vas najveća hrvatska
povijesna ličnost?
Blaženi Alojzije Stepinac, hrvatski
kardinal i mučenik.
Zaslužuje li, po vama, Mile Budak
misu zadušnicu i grob?
Svaki čovjek u normalnom i
demokratskom društvu zaslužuje i grob i molitvu za
pokoj svoje duše.Hrvatski list 26. Svibnja 2011.
Piše Andrea
Černivec
|
