Ljudski ego, ili ego neke vlade je nešto najsramotnije što si neka vlast bilo gdje u svijetu sama sebi dopušta. Ako to priušti sebi još i demokratski izabrana vlast, tada najsramotniji element vladanja - njen egoizam, prelazi u instrument duhovnog i svakog drugoga nasilja nad vlastitim narodom.

Biti egoist, makar kao i pojedinac, to je dovoljan razlog da ga se svi prijatelji klone, da ga zaobilaze u širokom luku, a od takvih se najčešće ograđuju i članovi njegove najuže obitelji. Uz egoizam uvijek ide i velika umišljenost.

A kamoli ako je Vlada u nekom narodu egoistična, bahata, agresivna, nepromišljena, prijetvorna, a k tome još i jako umišljena, sve zemlje svijeta će joj okretati leđa i isto tako izbjegavati je u širokom luku i najradije s njom nitko ne želi imati nikakva posla ako to ne mora.

Svjedoci smo da Hrvatsku strani investitori zaobilaze u širokom luku. Svjedoci smo da se našu mučeničku Hrvatsku na svakom koraku bruka i iz Banskih dvora, a nerijetko i s Pantovčaka. Svjedoci smo da se u brojnim metropolama Europe, ali i znatno šire podozrivo gleda na Hrvatsku, samo jedino i isključivo zbog neprimjernih osoba na njenom političkom vrhu, i nekontrole onoga što javno izjavljuju. Zbog političara koji ne kontroliraju svoje izjave, zbog političara koji čim progovore za njih se odmah uoči da su totalne neznalice, da lupaju napamet pa čak i o najosjetljivijim temama, gdje se traži duboko znanje, ali i dobronamjernost. Davati s vrha vlasti neodgovorne izjave i izgovarati s vrha vlasti neistine, a poglavito one povijesne, mogu imati itekakve posljedice za narod i državu. Ta činjenica govori nešto o onome tko takve nepromišljene i neznalačke riječi izgovara, ali govori i o samome narodu koji je takve ljude izabrao na demokratskim izborima. Po principu kakav narod takva i vlast. Doista.

Evo saznasmo iz usta našeg Premijera da su Hrvati bili prvi i nacisti i fašisti u svijetu, da su prvi ideolozi i praktičari u genocidnom istrebljenju drugih naroda samo zbog toga što su - drugi i drugačiji kakve ih je Bog dao. Da su prvi počeli s egzekucijama drugih naroda u dvadesetom stoljeću. Jedan nesvršeni srednjoškolac bi dobro znao da to nije istina, ni kronološki, a i sadržajno je tvrdnja upitna, jer je dvadeseto stoljeće od samog početka puno pokolja naroda.

Prisjetimo se samo pokolja Bura od strane Engleza u Južnoaj Afriki još sa samog početka dvadesetog stoljeća. Možemo se prisjetiti i prvog pokolja Hrvata (hrvatskih domobrana, ratnih zarobljenika) u Odesi 1916 od strane srpske vojske gdje ih je zaglavilo negdje do deset tisuća samo zato što su bili Hrvati. Sjetimo se pokolja tzv. kulaka u SSSR-a od strane Lenjina gdje ih je zaglavilo oko četiri milijuna, od čega se ni do dan danas ruska i ukrajnska i dr. poljoprivreda nije oporavila. Sjetimo se najvećeg genocida i holokausta u povijesti svijeta tzv. Gladomora gdje je Staljin glađu i sl. likvidirao negdje između šest i devet milijuna Ukrajinaca, a među njim i tri miliuna djece. Sjetimo se i Katynske šume s četrdesetak tisuća pobijenih poljskih časnika i visokih intelektualaca od strane Staljina. Možemo se sjetiti i masovnog progona židova u Njemačkoj pod nacistima prije 1941.g., i u Beogradu prije travanjskog rata u Kraljevini Jugoslaviji. Dalo bi se nabrojiti još mnogo toga.

Hrvatsku vlast osim nedomoljublja "krasi" još i opasniji mazohizam i kontinuirano samoptuživanje pred cijelim svijetom, što već odavno za naš narod ima tragične posljedice.

Narod je doveden u totalno - beznađe. Kao da se provodi ona politika iz stare komunističke prakse - što gore to bolje. Hrvatska se razara iznutra, kao da je riječ o dirigiranom kaosu da se Hrvatsku uvuče u nemire, unutarnje sukobe s tragičnim posljedicama. Razara se i duhovno i materijalno, u to su se uključili i mediji, i sav medijski mainstream. Na svakom koraku se osjeća to djelovanje i podrivanje; prekomjernim zaduženjem, rasprodajom, uništenjem institucija od strateške važnosti, razaranjem morala i sl.

Unaprijed pozivanje stranih naftnih kompanija da preuzmu crpljenje nafte u Jadranu, i brojnih drugih slučajeva. Ako se doista otkriju velika nalazišta nafte u Jadranu, mi smo se unaprijed opredjelili za nigerijski model gdje naftno bogatstvo uglavnom ide u ruke stranih kompanija, pa u zemlji vlada bijeda i jad, umjesto da se opredjelimo za norveški model gdje sve ostaje u rukama države, pa cijeli narod od svega toga ima velike koristi.

Neka se politički pojedinci na vrhu vlasti dobro zabrinu za svoje neznalački i neodgovorno izrečene riječi, jer se takve riječi već dobrano obijaju o glavu cijelog naroda i države. Ne može se i ne smije biti na čelu vlasti ako se ne kontrolira svaka izgovorena riječ, ako se javno izgovara neistina prvenstveno o svome vlastitom narodu, tada takvi političari ne znaju ni prvo slovo abecede i to one političke od koje žive. To su ljudi koji su zbog svoga častohleplja zalutali u politiku, došli su tamo gdje im nije mjesto.

Prije puštanja jezika u pogon, molim uključiti mozak. (Izreka koju sam pročitao na zidu u jednom uredu). Onaj koji to ne radi ne smije se niti pojaviti u politici, niti u onim najnižim funkcijama, a poglavito ne na samom vrhu države. Poznata je misao da onaj koji ne zna što govori, da pogotovo ne može ni znati što čini. Hrvatski politički brod se opasno nasukao, ovaj put na vrlo oštre hridi..

Političari pazite što govorite! I nikada nemojte govoriti iz glave, već unaprijed planirajte i odvagnite svoje riječi koje ćete javno izreči. U doba komunizma je bilo nezamislivo da neki političar javno lupa nešto iz glave. Odmah bi odletio s vlasti, a možda bi mu i glava odletjela. Za vrijeme komunizma su izmislili i poseban način izražavanja, vokabular i sl. da, kad javno govore, da u stvari ništa i ne kažu, a održali su govor. Djeca komunizma koja su na vlasti od svojih očeva nisu naučili tu govornu mudrost.

Kad političari zakažu u političkom znanju i prirodnoj mudrosti, toga momenta počinju gurati vlastiti narod na slijepi kolosjek, na kolosijek beznađa. Beznađe se pretvara u sudbonosni trenutak zemlje kad se stvari normalnim putem ne mogu razriješiti, pa se poput Gordijskog čvora sve siječe ili lomi.

Hrvatskom je zavladalo toliko beznađe da je narod duboko ušao u fazu šutnje. Narodna izreka - Ne boj se psa koji laje jer taj ne grize. Šutnja naroda je vrlo rječita i znakovita - izražava duboka neslaganja i najavljuje revolucionarni duh, najavljuje zatišje pred buru.

Mudar političar bi to odmah shvatio i ako ne zna poduzeti mjere, na vrijeme bi se povukao da ne ugrozi ni sebe ni druge. sTrenutak hrvatskog beznađa je na putu da se pretvori u sudbonosni trenutak hrvatske suvremene povijesti, s dalekosežnim posljedicama pozitivnim ili negativnim - ovisno o pameti i razumu onih koji će morati otići i onih koji će ih doći zamijeniti.

Piše: Mile Prpa