Još jedna zloraba Dnevnika HTV-a - na samu uskrsnu večer. Voditelj središnjeg Dnevnika Zoran Šprajc ovlastio je samoga sebe da izgovori komentar na presude zloglasnoga Haaškog suda, u skladu s tužiteljem i sucima toga suda, u skladu s izjavama srbijanskih političara i u skladu s uskrsnim komentarima vrha Srpske pravoslavne crkve.

Bez najave da je riječ o komentaru, što se po sebi kosi sa zapisanim uzusima izvješćivanja na HTV-u, Šprajc je hrvatskoj publici servirao floskulu da "Oluja" nije bila zajednički zločinački pothvat, ali da je iskorištena za zajednički zločinački pothvat (ZZP u daljnjem tekstu), što znači da je ZZP postojao i da su presude parapravnika iz Haaga na mjestu. Tako dakle jedan novinarski mediokritet navodno šarmantna lika ( o, Bože moj ) uzurpira položaj voditelja Dnevnika i šarmantno se ruga hrvatskom gledateljstvu koje plaća pretplatu i njega samoga, ne skrivajući onaj isti trijumf SPC-a koji se "ne naslađuje". Bez obzira što svaka ptica svome jatu leti, takav istup Zorana Šprajca zaslužuje dvadeset minuta rasprave na Programskom vijeću HRT- a i odgovarajući zaključak.

Tako se HTV (nadajmo se, do sjednice Programskoga vijeća) našao nasuprot ogromnoj većini Hrvatica i Hrvata, nasuprot hrvatskoj državnoj vlasti koja presude smatra neprihvatljivima, nasuprot Crkvi u Hrvata, kulturnim institucijama koje su se do sada oglasile, nasuprot hrvatskim braniteljima, nasuprot časnim hrvatskim pravnicima i mislećim hrvatskim novinarima, nasuprot prosvjednicima na Trgu bana Jelačića koji su presude proglasili ništavnima.

To nije Hrvatska televizija

Ukoliko se vodstvo Hrvatske televizije i Programsko vijeće HRT-a ne ogradi od Šprajca, ukoliko se Info-program HTV-a ne ispriča gledateljstvu za ovu uskrsnu sablazan, onda će se s pravom moći reći da nije više riječ samo o sumraku HTV-a nego i o činjenici da je ta uskrsna večer značila svršetak Hrvatske televizije i njezin povratak u osamdesete godine prošloga stoljeća. Uostalom, ondje je već prije nje dospjela cjelokupna hrvatska politika , pa će se srdačno susresti i jedni drugima čestitati kako su sjajno uspjeli vratiti kotač povijesti na mjesto s kojega ga je narod povukao prema suverenoj hrvatskoj državi sa svim njezinim institucijama od kojih je jedna i Hrvatska televizija.

Dnevnik HTV-a doista je na večer najvećega kršćanskog blagdana uskrsnuo kao nenarodni forum koji ponižava hrvatsku publiku, njezine osjećaje, njezin gnjev i njezino jasno izraženo stajalište da su haaške presude političko nasilje nad Hrvatima i Hrvatskom, da se temelje na laži i podmetanjima i da su podla osveta za stvaranje i obranu hrvatske države.

Manipulacija se nastavlja

Bijedna manipulacija s braniteljskim prosvjedima na Trgu bana Jelačića 16. travnja nastavljena je i u pratećim kadrovima Šprajcova drskog komentara. Sada nije, kao 16 travnja, prešućen samo politički pokret Hrast i njegovi govornici na Trgu (a bilo ih je pet), nego su nestali i branitelji iz Udruge hrvatskih branitelja 1990. - 96 i Akcije za bolju Hrvatsku, a na slici je ostalo nešto plakata i nešto poluprofila iz mase, što tamnije to bolje. Ni jedna hrvatska zastava, a bilo ih je na stotine. I sve to uz mali, podli komentar protuhrvatskoga trijumfalizma.

Vidite, poštovani čitatelji Portala HKV-a, ja sam to sve već jednom prošao, ili čak dvaput, i uvijek je završilo isto. Ide vrč na vodu dok se ne razbije, a sada je HTV-ov dnevničarski vrč već dobrano napuknut, propušta vodu i tu je negdje pri kraju. Riječ je o zulumu nad gledateljstvom koje ima granicu strpljivosti, a ona je prijeđena.

O činjenicama, ako je to važno ( a jest)

Dakle, "Oluja" je iskorištena za ZZP, kažu šprajcovi. Što se u presudi naziva ZZP-om? Progon Srba, dotično istjerivanje Srba iz "krajine". Nakon stotina dokaza, nakon stotina prezentacija dokumenata upravo sa srpske strane, nakon stotina svjedočanstava da su Srbi pobjegli (civili i vojska ) i da nije bilo kontakta između njih i hrvatske vojske - eto se opet netko pravi blesav - i to s ekrana HTV-a - pa kaže da je protjerivanja Srba bilo i da je to taj ZZP.

Slično je u Haagu svjedočio i Peter Galbright, tadašnji američki veleposlanik, čak istim riječima - da se ne može protjerati nekoga koga ondje nema. No sada taj ljepotan unekoliko mijenja ploču, očito instruiran da može i dalje lijepo govoriti o Oluji, pa unekoliko i o Tuđmanu, ali da polako prilagođava svoju priču haaškim presudama kako ne bi došlo do diskrepancije. Svrha je, naravno, eskulpiranje Amerikanaca, čiju ulogu u "Oluji" treba umanjiti ili posve zanemariti, a ponešto se (da ponešto!) mijenja i stajalište prema Tuđmanu koji je, veli danas Peter, bio veliki strateg ali je "umiješan u zločine".

Takvoga, ponešto novoga Galbrighta, Šprajc uvodi u svoj Dnevnik kao alibi za vlastito stajalište, posve slično stajalištu Documente i srodnoga smeća.

I tako, na uskrsnu večer više nema agresije, nema Srbije, nema Srba zavojevača, nema srpskoga genocida, nema tisuća ubijenih u "krajini" pod okupacijom. Ostaje samo hrvatski ZZP. Ostat će zapisano da je HTV godine 2011. sudjelovao u krivotvorenju povijesti i podržao presude koje je cijela Hrvatska, javna i nejavna, znana i neznana - s prijezirom odbacila.

Brojke: puta tri
Koliko je ljudi stradalo u "Oluji" i poslije nje? Kažem - ljudi. Jer što se događa? Hrvati se ne računaju, kao i uvijek u povijesti? Ubijeno je u "Oluji" i nekoliko stotina hrvatskih vojnika, nije li? Zašto su ubijeni? Jer su oslobađali hrvatski teritorij. Zašto su ga morali oslobađati? Jer su Srbi pet godina prije okupirali to područje.

No sada se broje samo Srbi. Stradalo ih je, eto, 214, koliko sam mogao vidjeti iz službenog izvješća. Ne 677 koliko ih je nabrojao onaj HHO Puhovskog i ostalog otpada (pomnožili su sa tri prsta).

A koliko je ljudi sveukupno stradalo u Oluji? Oko pet stotina, ako brojimo hrvatske žrtve.

Bi li itko stradao da Srbi nisu htjeli vladati nad tim područjem? Bi li itko stradao da nije bilo agresije na cijelu Hrvatsku? Koliko je Hrvata ubijeno? Petnaest tisuća, dvadeset? Koliko ih je ranjeno? Dvadeset tisuća, trideset?

Jedini zajednički zločinački pothvat koji se doista dogodio jest agresija Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Što HTV nije učinila?
Osam stručno-znanstvenih skupova Hrvatskoga kulturnog vijeća, osam zbornika o ZZP-u od 2006. do danas - a samo je na jednom bila kamera HTV-a i to isključivo zato što je Haaški sud počeo progoniti i neke novinare HTV-a ( dok se radilo o "drugim" novinarima i njihovim sudbinama, kamere nije bilo). A da je HTV bilježio sve skupove, sve ugledne govornike iz Hrvatske, ali i iz Engleske i SAD-a, da je tu temu stalno držao u fokusu - bi li onda bilo naivaca koji su čekali oslobađajuću presudu, bi li onda bilo "šokova" i kod predstavnika državne vlasti, bi li onda javnost unaprijed znala o čemu se tu zapravo radi i s kakvom klateži imamo posla? I bi li se mogla, s tako osviještenom javnosti, državna vlast ponašati kao što se ponašala - ili autistično ili izdajnički.

O tome će biti riječi na tribini 4. svibnja u 19 sati (Dvorana Tribina grada Zagreba na Kaptolu) kada će biti predstavljene i tri knjige koje su nastale na tragu rečenih "haaških skupova". Jednoj je autor dr. Edwars S. Yambrusic, američki veteran i odvjetnik, profesor kaznenoga prava, drugoj dr. Milan Vuković, a treća je sažetak svih govora sa spomenutih stručno-znanstvenih skupova - na engleskom jeziku, pod naslovom " Croatian generals are not quilty". Uz dr. Vukovića i niže potpisanog govorit će i dr. Željko Horvatić, jedan od autora Studije o ZZP-u u produkciji Akademije ravnih znanosti - studije koja je sada (tek sada!) postala službenom Biblijom hrvatske Vlade. Dobro jutro, maleni.

Pa, hoće li kamere HTV-a biti na toj tribini, hoće li izvijestiti hrvatsko gledateljstvo, kada prije nisu? Ne će.

Hrvatska televizija više ne diše zajedno s hrvatskim narodom. I to je cijela, tragična priča.

Hrvoje Hitrec

HRAST