U tu kategoriju spada francuski pisac Christophe Dolbeau,
koji u svojoj zadnjoj knjizi Aux côtés de patriotes croates; souvenir d’un ami français (Zajedno s hrvatskim rodoljubima; sjećanja jednoga francuskog prijatelja) opisuje svoje susrete i doživljaje s hrvatskom političkom emigracijom u Francuskoj.
Dolbeau je, bez ikakve dvojbe, imao ključnu ulogu da francuske vlasti, francuska policija i francuski intelektualni krugovi, neposredno pred sam raspad Jugoslavije 1991., dobiju koliko-toliko objektivnu sliku o Hrvatima. Ova je knjiga objavljena u vrlo ograničenoj nakladi i namijenjena je pretežno za francuske krugove koji se bave analizama intelektualno-političkih kretanja na Balkanu.
Prvo je pitanje koje čitatelj ove knjige može postaviti koji su bili motivi da Dolbeau, kao mladić, ranih sedamdesetih godina prošloga stoljeća, uopće dođe na zamisao da se uključi u protujugoslavensku i prohrvatsku borbu, i to rame uz rame s hrvatskim emigrantima u Francuskoj. Rođen u uglednoj francuskoj obitelji višega staleža, golističkih, liberalno-konzervativnih uvjerenja, ništa, ama baš ništa nije predodređivalo Dolbeaua da se angažira u promidžbi hrvatskoga pitanja u Francuskoj.
Tada, na cijelome Zapadu, a osobito u francuskim intelektualni krugovima, svako isticanje hrvatstva bilo je automatski poistovjećeno s ustaštvom i fašizmom.
No, postoji nešto što se zove intelektualna znatiželja i karakter pojedinca.
Nadrealističke priče o Hrvatima ustašama, koje su kolale ne samo u komunističkoj poslijeratnoj Jugoslaviji, već i na tzv. slobodnome Zapadu, naveli su Dolbeaua da se u svojim knjigama pomno pozabavi s antifašističkim mitovima jugoslavenske državne demonologije.
Važnost ove knjige je ne samo stilske već prvenstveno sadržajne naravi. To je ujedno odlika svih dosadašnjih Dolebeauovih djela. Dolbeau se u svojoj knjizi koristi kombinacijom profinjenoga francuskog literarnog jezika i policijskoga žargona u opisu susreta s hrvatskim političkim emigrantima i kako su ti emigranti (Dane Šarac, Ivan Tuksor, Milan Rendulić, Mirko Vidović i brojni ostali) bili stalna živa meta jugoslavenskih državno-terorističkih krugova i njihovih nalogodavaca iz bivše jugoslavenske diplomacije. Autor navodi velik broj imena sitnih jugoslavenskih doušnika, jugoslavenskih 'diplomata', francuskih istražitelja, kao i zakulisne igre francuske i jugoslavenske diplomacije, koje su obje špijunirale hrvatske političke emigrante.
Osobito su važne stranice gdje Dolbeau detaljno opisuje kako su francuski političari, uz rijetke, ali izuzetno važne izuzetke, od 1961. do 1991., slijepo podržavali Titovu Jugoslaviju,
premda je ta ista Jugoslavija i njezina diplomacija podržavala protufrancuske alžirske teroriste FLN-a od 1958. do 1961. g., a kasnije, sedamdesetih godine prošloga stoljeća, njemačke prokomunističke RAF teroriste, i konačno, čija je diplomacija na samome francuskom tlu radila na potkopavanju suvereniteta Francuske. Također, Dolbeau zorno opisuje i pokušaje likvidacije jugoslavenskih diplomata (slučaj jugoslavenskoga 'diplomata', udbaša i kockara Mladena Đogovića), čije su ranjavanje jugoslavenski i francuski mediji odmah pripisali 'ustaškim emigrantima', premda nigdje nije bilo nikakvih empirijskih niti forenzičnih nalaza da su hrvatski emigranti stvarno sudjelovali 1975. g. u atentatu na Mladena Đogovića. Zanimljiv je i slučaj francuskoga veleposlanika Pierrea Sebilleaua, koji je 1976. smrtno stradao 'u lovu' u bivšoj Jugoslaviji, a da francuske vlasti nisu nikada pokušavale rasvijetliti tu 'lovačku jugoslavensku smrt'.
Ova je knjiga iznimno važna jer autor znalački, uz vrlo čitljiv francuski jezik, uz dosta neizostavnoga francuskog cmog humora, opisuje događaje koji su dva desetljeća kasnije pridonijeli raspadu Jugoslavije. Malo poznat u širokim medijima Hrvatske, Dolbeau je ne samo vrsni stilist nego i književnik koji vrhunski barata znanjem francuskih literarnih klasika, kao i detaljnim opisima literarne ostavštine antikomunističkih autora u Europi iz prve polovice dvadesetoga stoljeća. Za svakoga europskog, svakoga hrvatskog političara, svakoga jezikoslovca, a pogotovo za svakoga hrvatskog domoljuba, ovo je obvezna knjiga koja očekuje žurno svoj prijevod na hrvatski jezik.
Dolbeau je majstor u analizi karaktera likova u svojoj knjizi. On detaljno opisuje karakterne crte svojih hrvatskih kolega i njihovu najveće manu: naivnost. Sjajno analizira i psihologiju francuskih birokrata, no on je najbolji u kratkom opisu francuske 'božanstvene ljevice' koja je doslovce, od 1945. do 1991., intelektualno legitimirala titoizam u Jugoslaviji, a koja je neizravno kriva za krvave događaje nastale nakon raspada Jugoslavije 1991.
Dr. Tomislav Sunić, HT
priredila D. Gaupp
|
