Nemogućnošću prolaska kroz Mađarsku rijeka izbjeglica
skreće još jedinim preostalim izravnim putem prema
najbogatijim zemljama Europske unije, onim preko
Hrvatske. A vladajući su sve pripremili da kod nas i
ostanu.
Ministar unutrašnjih poslova Ranko Ostojić, prenose
mediji, jučer se navodno bavio razmišljanjima o
otvaranju koridora kojim bi izbjeglice mogle
nastaviti svoj put u druge države EU, budući da im
Hrvatska nije prvobitno ciljano odredište. No,
Slovenija je eksplicitno najavila zatvaranje svojih
granica, a administracija EU poručila je kako bi
"takvo postupanje značilo kršenje zakona EU i obveza
država članica", budući da u Bruxellesu smatraju da
prema postojećim zakonima odgovornost za
registraciju, zbrinjavanje i razmatranje zahtjeva za
azil ima država EU u kojoj su izbjeglice prvo ušle.
Ovakva tumačenja zvuče dakako potpuno ridikulozno,
budući da su sve izbjeglice koje sada iz Srbije
kreću u Hrvatsku već prošle jednu članicu Europske
unije, Grčku. No, cijela ova izbjeglička kriza
odavno više nema veze s bilo kakvim činjenicama, pa
tako ni tumačenja europskih birokrata.
Vlast i mediji: Namjerno obmanjivanje javnosti
Još se jednom pokazalo kako Milanovićeva vlada
stalno i sustavno manipulira hrvatsku javnost. Do
jučer su mediji prenosili izjave Zorana Milanovića,
Ranka Ostojića i Vesne Pusić kako je Hrvatska
spremna za "problem izbjeglica". No, prvi jučerašnji
dan nakon konačnog zatvaranja mađarske granice
pokazuje kako se može s velikom sigurnošću reći da
nikakvog stvarnog plana s izbjeglicama koji bi bio u
hrvatskom nacionalnom interesu nema, i da je sve
opet prepušteno vulgarnoj političkoj uravnilovki i
improvizaciji na terenu, upravo kako vladajući
vladaju Hrvatskom od početka svog mandata.
Sve se to, naravno, događa uz nemjerljivu pomoć
najvećih hrvatskih medija, koji situaciju s
izbjeglicama hrvatskoj javnosti predstavljaju
isključivo kao humanitarno pitanje. Pitanje
izbjeglica dakako ima prvorazrednu humanitarnu
težinu, pa je zato međunarodnim konvencijama
određeno da zemlje susjedi u koje izbjeglice bježe
moraju prihvatiti sve koje do njih dođu. No, to je u
slučaju, primjerice, sirijskih izbjeglica bila
Turska, odnosno njezin jug gdje su već početkom rata
u Siriji prije četiri godine bili organizirani
izbjeglički kampovi, kao i u drugim susjednim
zemljama poput Jordana ili Libanona.
Zato sve dalje s izbjeglicama od juga Turske
počinje biti nešto što s humanitarnim pitanjima nema
veze. Nije zato slučajno što su u isto vrijeme kada
je bilo jasno da će se nakon Mađarske na Hrvatsku
prenijeti izbjeglička kriza, hrvatski mediji
sustavno i programirano ocrnjivali susjednu Mađarsku
i prvenstveno predsjednika mađarske Vlade Viktora
Orbana zbog njegovih konkretnih poteza kojima je
zaustavio nekontrolirani priljev izbjeglica u svoju
zemlju. Želio se pripremiti teren za ovo što će
uslijediti.
Što će uslijediti?
Opseg onoga što će stvarno uslijediti vjerojatno
do kraja ne znaju ni glavni protagonisti hrvatskog
dijela trenutne izbjegličke krize, poput već
spomenutih predsjednika vlade Zorana Milanovića,
ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića i
ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić, niti ih to
zasigurno puno iskreno brine.
Suočeni sa skorim gubitkom izbora spremni su na
sve što bi im eventualno moglo donijeti neku brzu
korist. Pa i zatrpati Hrvatsku izbjeglicama,
računajući na koji bod naklonosti kod centara moći.
Prihvatiti, "privremeno" zbog "pravila" Europske
unije desetke, možda i stotine tisuća izbjeglica u
Republici Hrvatskoj sa svim dugoročnim posljedicama
koje to nosi. Hrvatsku su oni za svoje političko
preživljavanje spremni kurvati kao najjeftiniju
prostitutku.
Zato se vratimo ovdje početku. Vlada Kukuriku
koalicije pobrinula se u ovih četiri godine za jednu
drugu izbjegličku krizu o kojoj se sad uopće ne
govori i čime je dobrim dijelom sasjekla budućnost
Republike Hrvatske. Stotinjak tisuća mladih
hrvatskih ljudi napustilo je našu zemlju da se ne bi
vratili. Šteta koja je time napravljena je
nemjerljiva i bit će ireverzibilna ako se ovaj
proces pod hitno ne zaustavi, a on se ipak tiče
prvenstveno nailazeće nove vlasti. Ako nova vlast
uspije zaustaviti bijeg Hrvata iz vlastite zemlje
onda Hrvatska možda ima šansu. Trenutno vladajući
europsku krizu na samom kraju svoga mandata koriste
da bi što više otežali stvaranje normalne hrvatske
države. I to je jedina "humanitarnost" koja oni
znaju i jedina konstanta u njihovoj politici, ne
samo od kada su došli na vlast, nego od kada uopće
politički postoje.
D. Lovrić i O. Barišić, hkv.hr
|
