Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

SVE SE ZNA...      (25.06.2011.)

... uz predsjedničke transkripte, još 30000 državnih tajni nelegalno predano haaškom tužiteljstvu do 2003.

Prilog ozbiljnoj istrazi o načinu na koji su iz Hrvatske ostavljani tajni i važni dokumenti, kada bi bilo političke volje za takvu istragu, mogao bi biti i vrlo tajni dokument Vojno-sigurnosne agencije (VSOA) koji je 29. srpnja 2003. tadašnji ravnatelj Gordan Čačić, danas pokojni, uputio načelniku Glavnoga stožera Oružanih snaga RH. Riječ je o dokumentu koji je na sebi ima oznaku "vojna tajna - vrlo tajno", a u kojemu ravnatelj Čačić žurno traži od Glavnoga stožera OS RH pomoć u izvršavanju obveza koje proistječu iz zahtjeva Tužiteljstva Međunarodnoga suda za ratne zločine za prostor bivše Jugoslavije. Ukratko, Tužiteljstvo Haaškoga suda zatražilo je od VSOA da se pronađu i dostave audio zapisi razgovora iz Središnjice elektronskoga djelovanja, a predložilo je još da analitički tim Tužiteijstva u zajedničkom djelovanju s djelatnicima Središnjice elektronskoga izviđanja ostvari neposredan pristup bazi podataka o presretanim razgovorima koji se odnose na istrage i postupke pred MKSJ-om.

No slijedi za ovu temu ključna rečenica u Čačićevu "vrlo tajnom" dopisu Glavnome stožeru: "...ali se također navodi kako Tužiteljstvo već raspolaže "neslužbenom kopijom" preko 30.000 obavještajnih izvješća sastavljenih u RH uz koje se čak nalaze i imena operativaca koji su ih sastavijali."

Gordan Čačić bio je ovlašten da u ime MORH-a postupa po zahtjevima Vladma ureda za suradnju s Haaškim sudom. Ono što je važno jest otkrivanje podatka o 30.000 prije dostavljenih "neslužbenih kopija" haaškim tužiteljima, a budući da su bile "neslužbene", ovakvim zahtjevom je tu dokumentaciju trebalo pretvoriti u službenu, dakle legalnu. Ovih dana, kada se u čitavoj Hrvatskoj raspravlja o tomu kako su dostavijeni transkripti iz Ureda predsjednika RH, a na temelju nekih su, kao što smo se uvjerili, osuđeni na drakonske kazne generali Gotovina i Markač, važno je podsjetiti da nije samo bivši predsjednik Mesić raspačavao osjetljivu dokumentaciju, nego su to činile i ostale državne službe. Za mnogo manje grijehe u ozbiljnim državama počinitelji takvih djela završavaju "na lomači". Kod nas nitko nikada za to nije odgovarao.

No postupno se u Hrvatskoj, kako istina izbija na vidjelo, slaže mozaik izdaje koja se dogodila u "suradnji" s Haaškim sudom.

Prvo, Haaški sud je i prije 2000. godine odlučio progoniti Antu Gotovinu i ostale hrvatske ratne zapovjednike iz blistavih oslobodilačkih operacija. Od 1998. postavljao je Hrvatskoj zahtjeve za pozamašnom dokumentacijom. Tadašnja hrvatska vlast nije htjela dati dokumentaciju nego je pravnim putem osporavala takve zahtjeve Haaga.
Raspravno vijeće je u slučaju sub poene prema Gojku Šušku odlučilo u korist Hrvatske i odredilo da Tužiteljstvo ne može od Hrvatske tražiti neograničenu količinu dokumentacije, kao ni onu dokumentaciju koja se odnosi na nacionalnu sigurnost.

Drugo, nova koalicijska vlast, a koju simboliziraju Ivica Račan u Vladi i Stjepan Mesić na Pantovčaku, nakon 2000. godine prekida pravne bitke s tužiteljstvom i u znak dobre volje širom otvara vrata Ureda predsjednika i državnih arhiva te ilegalno dostavlja dokumentaciju Haaškome tužiteljstvu, mimo zakonom predviđene procedure. Dostavljaju više od 30.000 dokumenata iz Središnjice elektronskoga djelovanja i iz Nacionalne službe elektronskoga izviđanja pri tadašnjem HIS-u. Šef Središnjice elektronskoga djelovanja tada je bio Blago Dujmović, a šef Nacionalne službe elektronskoga izviđanja Ivan Baketa. Oni bi danas trebali odgovoriti tko je na nezakonit način dao više od 30.000 tajnih dokumenata haaškome tužiteljstvu.

Treće, nakon što su u Haaškome tužiteljstvu već znali koga žele optužiti i nakon što su posjedovali enormnu količinu transkripata iz Ureda predsjednika i Vladinih arhiva, sada legaliziraju dokumentaciiu i dokaze protiv unaprijed optuženih hrvatskih generala.

Četvrto, više je nego sigurno da je hrvatska država naknadno legalizirala ili "oprala" dokumentaciju koja se onda rabila u postupcima protiv Gotovine i ostalih te omogućila haaškim istražiteljima da dođu u Ured predsjednika i arhive i uzimaju sve što žele te uspoređuju s dokumentacijom koju su već prije posjedovali. U pravničkim krugovima, takvo se postupanje naziva "fishing expedition" (ribička ekspedicija).

Dokumenti, predsjednički transkripti i transkripti iz MORH-ovih, odnosno Vladinih arhiva, nisu se smjeli dati iz sljedećih razloga; zbog toga što je Raspravno vijeće Haaškoga suda već prije odredilo da Tužiteljstvo ne moze zahtijevati neograničenu količinu dokumentacije, nego samo postupati po specificiranim zahtjevima koji se tiću određenoga sudskog predmeta koji je u tijeku, i zbog toga što se radilo o dokumentaciji koja se odnosi na nacionalnu sigurnost. Na žalost, dokumentacija se davala lopatom, što potvrđuje ovaj Čačićev dopis, dok je bivši predsjednik Mesić dao sve, što Haagu treba i ne treba, čak i jelovnik s Pantovčaka, o čemu smo već pisali.

Dakle, sve se manje-više zna, a sada je stvar države hoće li ovu klasičnu izdaju, zbog koje su stradali nevini generali, istražiti ili ne.

Ivica Marijačić

Hrvatski list

05.05.2011

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch