građanima pokažu spremnost za suradnju na nekim ne baš
sporednim projektima, kao što je obnova u srpskoj
agresiji teško oštećenoga simbola Vukovara i čitave
Hrvatske.
To što
akciju nije podupro u posljednje vrijeme vrlo aktivni
Milorad Pupovac koji po Hrvatskoj traži sve moguće
znakove ustaštva, nije nikakvo iznenađenje, ali to što
akciju bar na simboličnoj razini, javljajući se
slušateljima i gledateljima HRT-a, nisu poduprli
svojom nazočnošću predsjednik HDZ-a Tomislav
Karamarko, predsjednik Mosta Božo Petrov, predsjednik
SDP-a Zoran Milanović, predsjednik HNS Ivan Vrdoljak
te predsjednik IDS-a Boris Miletić, osim HDSSB-a, više
je nego zabrinjavajuće.
Sve je to znak da između čelnika pozicije i oporbe,
koji se nisu u stanju ni u toj prilici okupiti na
jednome mjestu, vladaju duboke razlike i da se gledaju
i dalje preko nišana. Most koji se razmetao
prevladavanjem tih razlika u predizbornoj kampanji i
prilikom sastavljanja vlasti, u prigodi skupljanja
donacija za vukovarski vodotoranj pokazao je koliko mu
je stalo do nove hrvatske paradigme, koja traži
okretanje budućnosti, a ne stalno vraćanje u prošlost,
u kojoj će dominirati ideološki rat koji su utrli
'neprijateljski točkovi'.
Ni nedavno
dramatično upozorenje predsjednice države Kolinde
Grabar Kitarović u svezi s podjelama u društvu izgleda
da nisu ozbiljno shvatili oni koji dijele najveću
odgovornost za obnašanje vlasti. Jer kad Predsjednica
traži 'odlučno i jako vodstvo i zajedništvo koje će
osigurati porast zapošljavanja i investicija,
zaustavljanje odljeva mladih i hitne demografske
mjere' jednako misli na vladajuće i oporbu. Ti se
zadatci ne mogu obaviti, kako se zna reći - dok jedan
vozi, a drugi šija.
Nedavna prepiska između dr. Josipa Stjepandića i
njemačkoga ministra vanjskih poslova Franka-Waltera
Steinmeiera, zbog stavova koje je Josip Juratović
iznio u intervjuu Jutarnjem listu, pokazuje kako i
njemačka Savezna vlada vrlo pozorno prati ideološke
podjele u hrvatskome društvu. U odgovoru koje je
potpisala dr. Dörte Dinger, voditeljica
Vanjskopolitičkoga ureda njemačkoga ministra jasno je
naznačeno kako savezna vlada podržava nastojanje
predsjednice i premijera, koji svjesni podjela u
hrvatskome društvu, nastoje osvijestiti politiku
pomirenja i integracije svih Hrvata.
Dr. Stjepandić krajem je travnja, u svezi s
Juratovićevim intervjuom u kojemu je naveo kako je ne
samo 'njemačkoj politici nego i široj javnosti Europe
i svijeta hrvatsko desničarenje strašno iritantno' i
kako je 'krajnje vrijeme da građani Hrvatske tim
strukturama pokažu gdje su im granice prije nego što
ponovno završe u diktaturi vladavine straha i terora',
postavio nekoliko pitanja njemačkome ministru vanjskih
poslova, među kojima i ove:
govori li
Juratović, zastupnik njemačkog Bundestaga, u ime
savezne vlade; ima li savezna vlada spoznaja o spomena
važnome radikalizmu u Hrvatskoj te o osobama koje šire
strah i netoleranciju; je li se o tome bilateralno
razgovaralo te ima li Hrvatska pravo autonomno
odlučivati, kao ostale članice EU, o pristupnome
procesu Srbije? Za razliku od njemačkoga ministra
vanjskih poslova, zastupnik u njemačkome parlamentu
Josip Juratović nije odgovorio na pismo dr.
Stjepandića, koji drži da se Juratović ne će tako
skoro oglašavati o situaciji u Hrvatskoj, a kad to
sljedeći put učini, birat će riječi, kao što to
priliči jednome zastupniku njemačkoga Bundestaga.
1,2 milijuna kuna za vukovarski vodotoranj
No vratimo se donatorskom koncertu za vukovarski
Vodotoranj. Na mrežnim stranicama HRT-a izviješteno je
da je na koncertu prikupljeno 1,2 milijuna kuna. Na
koncertu je vukovarskome gradonačelniku Ivanu Penavi,
v.d. ravnatelja Siniša Kovačić uručio ček od 73.660,79
kuna. Možda je bila prilika da na koncertu
predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i premijer
Orešković slično učine te javno izdvoje svoj prilog
obnovi Vodotornja, istočno-hrvatskoga svjetionika
slobode. Bez obzira što bi mnogi protuhrvatski mediji
to ocijenili kao populizam, cjelokupna donacija bi
bila najvjerojatnije znatno veća i dala bi većega maha
među hrvatskim građanima i tvrtkama. Svojim primjerom
pokazali bi da im nije samo do slaganja bogatstva,
impresivne imovinske kartice, već da su spremni i
svojim osobnim prilogom i odricanjem poduprijeti jednu
akciju, koja nije tek puka simbolika.
Obnova Vodotornja trebala bi biti prvi korak u
gospodarskome zaokretu, investicijama i otvaranju
novih radnih mjesta, svega onoga što je posljednjih 15
godina na različite načine uništavano u svrhu
organiziranoga potkopavanja hrvatske države i
stvaranja preduvjerenja o njezinom besmislu. Premijeru
Oreškoviću trebalo bi biti poznato u pogledu hrvatske
zemlje načelo A. G. Matoša, kad po Slavoniji traži kao
nekakav mešetar poljoprivredno zemljište, veličine
gotovo jedne županije, za nekoga stranoga gazdu, kao
da hrvatski poljoprivrednici ne znaju obrađivati i
kultivirati svoju zemlju.
Podsjetimo:
Matoševo načelo glasi: 'Hrvatska zemlja vrijedi na
žalost više od nas. Hrvatska je vrjednija od Hrvata i
kult naše divne zemlje, naše domovine, treba biti prva
točka u našoj narodnoj obrani. Ne puštajmo zemlje iz
hrvatskih ruku! Proda li se pedalj zemlje hrvatske,
neka se proda samo Hrvatu! Hrvatska umire i duhopiri,
jer Hrvat sve manje i manje posjeduje zemlju svojih
predaka. Naš nacionalni položaj je težak, ali
geografski naš položaj najpovoljniji...' (A. G. Matoš
'Misli i pogledi', izbor M. Ujević, Zagreb, 1955.).
Obnova opustošene Slavonije ne može se temeljiti na
rasprodaji strancima, već ulaganjima u koje će se
uključiti hrvatski potencijali, u domovini i
dijaspori. Stoga bi obnova Vodotornja zaista trebao
biti početak snažne obnove hrvatskoga gospodarstva.
Sramotno je što je to došlo gotovo na samome kraju,
kad je nada u bolju budućnost uvelike ubijena pa mladi
svakodnevno bježe iz Hrvatske. No izreka kaže: Bolje
ikad nego nikad.
Dok slušamo
zuku srbijanskoga ministra Aleksandra Vulina koji je
polaganje vijenca predstavnika hrvatske države na
Bleiburgu nazvao polaganjem vijenca "na grob hrvatskih
nacista", a hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova o
tome šuti, ostaje pitanje kako to da hrvatske vlasti
još nisu ispostavile račun Srbiji za razaranja
hrvatskih gradova, sela, bolnica, škola, crkava i
gospodarskih objekata itd... koje je počinila JNA i
srbijanske paravojne postrojbe devedesetih godina
prošloga stoljeća?
Hrvatska će volja obnoviti vukovarski vodotoranj,
ali tu obnovu treba u konačnici naplatiti od Srbije,
jer su iz te zemlje došli barbarogeniji koji su
srušili stari barokni grad Vukovar i njegov
vodotoranj.
Marko Curać, Hrvatski tjednik
www.hkz-kkv.ch |
