|
Radio 101 nekada i danas
Glavna tema svih novinarskih pera,
radio i tv izvjestitelja širom Hrvatske krajem
studenoga 1996. bio je prosvjed navodno 100 tisuća
Zagrepčana okupljenih na Trgu bana Josipa Jelačića
(21.11.96). Upaljenim svijećama prosvjedovali su
protiv odluke Vijeća za telekomunikacije da
koncesiju za emitiranje na frekvenciji 101 dobije
Globus 101, umjesto zagrebački Radio 101,
popularno nazivan Stojedinica.
Bio je to, pisali su, najmasovniji protestni skup
protiv "autokratske vladavine Franje Tuđmana i njegove
odluke o ukidanju Stojedinice ". Predsjednik je pak
tada imao drugih i većih briga od Radija 101. Naime,
nalazio se na lječenju u SAD-u. Da je bio zdrav i u
Hrvatskoj, ni tada se vjerojatno ne bi zalagao za
dodjelu koncesije vlasniku Europapress holdinga,
Ninoslavu Pavić, čije su ga tiskovine (Globus,
Arena...) najviše i najneukusnije kritizirale i
napadale. Ali, samim tim što je ostvario hrvatski san,
Franjo Tuđman je morao biti kriv za sve negativne
pojave, pa i one koje su napravili oni koji su ga
stalno razapinjali na križ.
|
Na raspisani natječaj za dodjelu frekvencije 101, javili
su se Ninoslav Pavić s projektom Globus 101,
grupa privatnih investitora s projektom Zagrebački
krugoval i postojeći Radio 101. Pavić se
pobojao prijetnji da će ljudi prestati kupovati njegove
tiskovine, pa je dodjeljenu mu koncesiju prepustio
Stojedinici, koja nije pristala na ponuđenu im suradnju
s Globus 101. "Ako ljudi s Radija 101 ne vide interes da
s nama zajedno naprave radio, mi se s njima ne želimo
konfrontirati", rekao je Pavić.
Radio 101 je od 90-tih godina u većinskom vlasništvu
samih zaposlenika. Grad Zagreb je do 2008. bio vlasnik
25 % dionica, koje je tada prodao postojećim
suvlasnicima.
Stojedinica se
financirala prodajom medijskog prostora, proizvodnjom
reklamnih audio spotova, sponzorstvom i donacijama. S
obzirom da su donacije stizale od Soros Foundation,
Europske Komisije, UNESCCO SOS Media ...., ne čudi što
je Mesić odlikovao Radio 101 i urednicu
Zrinku Vrabec-Mojzeš "Redom hrvatskog pletera" za
doprinos razvoju demokracije u Hrvatsku.
Zrinka Vrabec-Mojzeš je u vrijeme
velikog prosvjeda 1996. bila glavna urednica. Neki su
je hvalili zbog "jasnih i britkih stavova", a pametni
ljudi su se čudili njenom britkom jeziku. Ostati će
zapamćena po gostovanju u HTV-ovoj emisiji "Motrišta",
gdje je voditeljici emisije rekla da ona tu emisiju
zove "Mokrišta", a tijekom gostovanja u "Latinici"
iznijela je nekoliko komentara o hrvatskom
predsjedniku Franji Tuđmanu, kojih bi se zastidio i
najteži prostak.
Ni prema slušateljima radia nije
poznavala mjeru, tako jednom izjavljuje da joj je
najvažnije "što smo zadržali publiku koja misli svojom
glavom, mi smo uvijek glas onih koji slobodno misle,
koji se usuđuju kritizirati, koji ne podržavaju
slijepo ni jednu vlast i koji ne potpadaju pod masovnu
histeriju i komercijalizirane medije koji su
preplavili Hrvatsku posljednjih petnaest godina."
Slušateljima koji se nisu slagali s takvim programom,
izravno je poručila da "nisu slušatelji koje radio
želi", a nad gostima u studiju koji su se usudili
drugačije misliti od glavne urednice Vrabec, brutalno
se izživljavalo.
Slušatelji i
kolege zamjeravali su joj otvoreno i pretjerano
pokazivanje naklonosti prema tadašnjem predsjedniku
Mesiću. Kao anegdote su prepričavane zgode s javnih
događaja na kojima je predsjeniku trčala u zagrljaj. A
potpuno neprimjerno ocjenjeno je i neutješno ridanje
nad smrću Ivice Račana tjednima prije no što je on
zaista umro.
U Latinici (2008.) u kojoj je tema bio general
Gotovona, ona kaže: "General Gotovina je poruka
Hrvatskoj vladi, evo ja ću sada koristiti svoje
europske izvore. Čak iz britanskih izvora i
diplomatskih izvora u Briselu. To je dakle poruka
Hrvatskoj da se zabrine zbog nevladavine prava.
Vladavina prava jedan je od temelja EU. I to je i
poruka svim zemljama t.zv. zapadnog Balkana, mrzili mi
taj naziv ili ne, taj naziv postoji, on se
upotrebljava u EU. To što se moglo čuti u Europskom
parlamentu...."
Odkada su poznati njeni izvori, postalo je jasno po
kojoj je liniji stigla u Predsjedničke dvore kao
savjetnica novog hrvatskog predsjednika Ive
Josipovića. I to, usprkos tome što je u tom trenutku i
sama bila suvlasnica tvrtke "Radio 101" koja državi
duguje 19 miliuna kuna. Dugogodišnji predsjednik
Radija 101, Darijo Dusper, kazao je da porezi i
doprinosi državi nisu plaćani, jer "su na taj način on
i njegovi ljudi željeli pokazati svoju neovisnost o
državi"!
Takvim su ponašanjem i postupcima vlasnici
Stojedinice postali omražene osobe koje besramno
zagovaraju političku opciju koja je došla na vlast
2000. godine.
Kako je poslovao Radio 101
U Gajevoj se živjelo na velikoj nozi,
novac se trošio šakom i kapom. Vozili su se luksuznim
automobili na leasing, bezpotrebno se, dakako avionom,
putovalo na luksuzne lokacije zbog potpuno besmislenih
događaja, plaće i honorari davali su se na ruke, na
posao se dolazilo po želji i jednako tako odlazilo,
godišnji odmori su trajali prema potrebi, snimali su
se filmovi o veličini Radija 101, organizirale
raskošne izložbe, izdavale monografije. Bilo je godina
kada se na reprezentaciju se trošilo oko 650 tisuća
kuna. Radio je zapošljavao 59 ljudi, i isto toliko
honoraraca, u poduzeću koje ne bi trebalo, ni smjelo
imati više od 20-tak zaposlenih.
Nova Uprava
je zatekla dugove u iznosu preko 15 milijuna kuna, od
toga 8 milijuna na ime neuplaćenog doprinosa za
zaposlenike i poreza na dodatnu vrijednost. Mnoge
transakcije knjigovodstveno nisu provedene, a veliki
dio potraživanja je bio nepostojeći, pa je nova Uprava
podignula kaznenu prijavu protiv bivšeg predsjednika
Uprave Darija Duspera i knjigovodstvenog servisa
Ergonet.
Račun tvrtke je u siječnju 2010. godine blokiran
zbog velikog duga prema državi. Nova uprava možda i
nije suodgovorna za nastalu situaciju, ali je svejedno
paradoksno da pomoć očekuje od države kojoj duguje
milijune. No, niti Grad Zagreb, niti ministarstvo
financija, potpuno opravdano, ne namjeravaju bacati
novce u šuplju vreču.
Ne pomaže više ni Pantovčak. Josipović odbija
primiti u audijenciju novo vodstvo Radija 101 s
komentarom da je u toj tvrtki bilo kriminala. To što
se kriminal događao u vrijeme kada je njegova
savjetnica bila suvlasnica tvrtke, nije tema.
Radio 101 nije ni prva ni zadnja
tvrtka koja se sličnim metodama i jednako "uspješnim"
poslovanjem dovela u stečaj. To, dakle, ne bi bila
posebno zanimljiva vijest, kada se ne bi radilo o
onima koji su neumoljivo i oholo kritizirali korupciju
i nepotizam, naravno samo u HDZ-u. Dok je narod naivno
mislio da su oni borci za korektnost i poštenje, oni
su se borili oko podjele kolača. Čim više "prstiju u
pekmezu" tim manje pekmeza na njihovim prstima.
Svijeće za Radio 101 na Jelačić
placu 1996.
Svijeća za Radio 101 - danas 2011.
PravDA!
Piše Dunja Gaupp
Svoj početak Radijo 101 ima u Omladinskom radiju koji je
počeo emitirati 8. sibnja 1984. iz prostorija u studentskom domu "Stjepan
Radić" na zagrebačkom Jarunu. Bio je to prvi neovisni studentski radio u
tadašnjoj državi. Trebao je biti ispušni ventil za buntovnu gradsku mladež,
pa mu je prva definicija bila "radio za ljude s asfalta". U strogo
kontroliranom eter ubrzo su se mogle čuti "revolucionarne" misli, što nikako
nije bilo po volji vlastodršcima. Samo godinu dana nakon osnivanja, pokupalo
se ugasiti radijo, ali popularnost mu je bila već tako velika da se to nije
moglo tek nezapaženo napraviti.
|
Pročitajte i ovo:
|