Nije potrebno isticati s koliko žara, iščekivanja,
nadanja, ali i strepnji iseljena Hrvatska iščekuje
nadolazeće predsjedničke izbore i glasovanje domovinske
Hrvatske, o čijem će izboru na kraju ipak ovisiti hoće
li se Hrvatska uspjeti izdići iz jugo-komunističkog
gliba i uzletjeti na krilima istinske demokracije prema
idealima nacionalne slobode, ma koliko ona nestvarno
izgledala iz sadašnje perspektive. Hrvatske iseljenike
ne treba dodatno educirati o stanju u Domovini, Naši
iseljenici su puno bolje informirani od Radmanovom
dalekovidnicom indoktrinirane i Josipovićevom crvenom
ideologijom opijene hrvatske javnosti.
I dok dijaspora i umom i instinktom osjeća opasnost
koja se nad Domovinu nadvila prijeteći posvemašnjim
gušenjem njezine državnosti, dotle je desetkovana i
Titovim posljeratnim zločinima osakaćena hrvatska
inteligencija zaostala iza pobijene ili na
izvandomovinski bijeg primorane istinske hrvatske
svekolike elite, u strahu za život i egzistenciju
prihvatila i žešće negoli se od nje očekivalo crvenu i
jugoslavensku ideologiju, te ona nikakvog instinkta o
opasnosti za svoj narod niti nema niti ga može imati.
Naši vodeći
akademici, znanstvenici, gospodarstvenici,
književnici, novinari, svi su redom (čast iznimkama
koje su ionako na margini javnog djelovanja te samo
potvrđuju pravilo, op.a.) na tragu jugoslavenske
ideje, ili lažnog domoljublja koje je još opasnije po
hrvatsku državnu i nacionalnu opstojnost. Ono zavodi
neuki narod s istim ili još gorim posljedicama jer
lažno domoljublje, u prevarenom narodu ubija
povjerenje i želju za njegovim organiziranjem,
djelovanjem, otporom. Pored haškog krivokletnika
Mesića od kog su samo hrvatski naivci očekivali nešto
drugo, uloga najvećeg lidera lažnog domoljublja
zasigurno pripada Ivi Sanaderu. Tom krvniku moderne
hrvatske države, izrodu koji je vlastiti narod na
prevaru za sobom povukao, da bi ga onda hladno, skupa
s njegovom državom izručio u ruke onih koji od tada pa
do danas s Hrvatskom i Hrvatima čine što ih je volja.
Takvim odnarođenim kvazielitama redom umreženim u
različite opskurne i više-manje tajanstvene
organizacije poput masonerije i njihovih društvenih
inačica i podružnica u vidu raznih rotarijanaca,
lavova, NVO-ova i čega sve ne, pridružuju se na žalost
i pojedini crkveni velikodostojnici kojima je vlastita
ugoda i ne zamjeranje ovozemnim moćnicima ispred
Istine i pastorala nad svojim izgubljenim stadom.
Stadom koje se u moru obmana, podmetanja i
zastrašivanja više ne snalazi te se pasivno prepušta
matici široke rijeke koja ga vodi u propast.
Neugasiva težnja za slobodom
Težnja za istinskom nacionalnom slobodom, u
hrvatskom iseljeništvu nikada nije isćezla usprkos
svim razočarenjima u one pojedince, organizacije i
političke stranke koje su ih u Domovini predstavljale,
u njih i njihove ideale lažno se zaklinjale, a njihov
novac za sebe prisvajale. Ali tim licemjerima ni to
nije bilo dovoljno. Na kraju su i vlastite Svetinje
izdali, Domovinu njenim mrziteljima prepustili, dok su
oni za Judine škude identificirali, locirali,
izručivali, državne arhive otključavali, tajne dosjee
i transkripte neprijatelju predavali, Hrvatsku
detuđmanizirali, a jugo-komunizmom narod
indoktrinirali.
Nekad ponosni hrvatski narod sada hoda oborene
glave, demoraliziran i nesretan, a slavna i
pobjednička Hrvatska vojska pretvorena je u olupinu,
ljušturu, nesposobnu očuvati i zračne i morske granice
svoje zemlje, dok joj njeni najbolji sinovi ćuće u
rovovima svjetskih bespuća štiteći nečije tuđe
interese i vodeći nečije tuđe ratove. Niti tu nesretnu
činjenicu odnarođene hrvatske vlasti nisu željele
iskoristiti kao adut za međunarodnu pomoć u
modernizaciji naše vojske, za poboljšanje gospodarskog
stanja zemlje, za podizanje morala narodu kroz viziju
nuđenja bolje budućnosti i perspektive za naše mlade,
a koju danas nitko ne vidi a sve je manje ljudima nude
čak i u svojim predizbornim programima.
Izgleda kao
da nam odnarođeni političari odašilju poruku kako od
Hrvatske budućnosti neće biti ništa, kako se ne
trabamo nadati ničemu dobrom i kako je bolje zemlju
napustiti u potrazi za golom egzistencijom, a njih na
vlasti ostaviti da još samo izmaknu stolac ispod
hrvatskih nogu jer su joj štrik oko vrata već odavno
postavili. Drugim riječima, svi oni političari koji su
nas uništili sada trebaju (p)ostati i naši stečajni
upravitelji.
Od ratnih nas pobjednika na čudo cijelome svijetu,
preko noći pretvoriše u ruglo i sebi i tuđinu.
Postadosmo otirač za noge neprijateljima, blatom se na
nas nabacuju, drvljem i kamenjem nas satiru. A narod
se saginje i trpi, političari lažu i kradu,
kvazi-intelektualne elite poslušno laju ili pokorno i
prestrašeno šute. Sve me ovo podsjeća na stihove
utemeljitelja hrvatske državotvorne misli dr. Ante
Starčevića, iz 1861. g. koji kažu:
"Još nitko, gospodo,
ne nadvlada Hervata oružjem
pa i tako Hervat ostane najdoljnji;
Hervat leži žertvom spletkah .
Ja se spletke nadasve bojim"
Dvorskih intriga, političkih spletki, izdaja i
prijevara - previše smo toga vidjeli i iskusili kroz
dugu hrvatsku povijest. Ali zar nam te iste povjesne
boljke niti danas nisu dovoljna opomena? Zar iz svega
toga ništa naučiti ne znamo? Zar ćemo opet dopustiti
neprijateljima da nas vodaju kao guske u magli? Da nas
vuku kao ovce na klanje?
Jedno bismo ipak svi morali znati pa neka onda narod
odluči kako želi, a onda neka mu tako i bude. Još
jedan mandat Ive Josipovića i njegove kamarile s
Pantovčaka i Banskih dvora smrtni je udarac hrvatskoj
državnosti. Ovo nisu obični predsjednički izbori. Ovo
je bitka za i protiv neovisne Hrvatske. Ovo je boj za
i protiv Domovinskog rata. Ovo je bitka i za Hrvate
unutar BiH i protiv od Hrvata očišćene BiH. Bitka je
ovo i za rehabilitaciju predsjednika Tuđmana i
afirmaciju tradicionalnih kršćanskih i obiteljskih
vrjednota, a protiv ideologije zla, lažnih sloboda i
pseudodemokracije koja vodi u moderno ropstvo.
Izbor je na svima nama. Izađimo i glasujmo. Dignimo
se iz svojih naslonjača i ugasimo na sat vremena svoje
televizore, kompjutore, mobitele. Preselimo svoj gnjev
s facebook stranica na birališta i pokažimo
političarima što o njihovim djelima u posljednjih
petnaest godina mislimo. U biti, ovdje se niti ne radi
o predsjedničkim izborima. Radi se o novom nacionalnom
referendumu istobitnom onom iz 1991. godine. Iziđimo
stoga masovno kao i prvi put kada smo državu svojim
glasovima stvarali. Nahrupimo na birališta kao horda
nezadovoljnika i pokažimo im kako od svoje Hrvatske
zbog njihove lopovske politike nismo odustali.
Utjerajmo im
svojim brojem strah u kosti, da se više nikada ne
usude niti pomisliti na izborne prijevare i
manipulacije rezultatima kroz glasovanje pobjeglih
jugoslavenskih i velikosrpskih "duhova" čije su
preslike osobnih iskaznica svojedobno dostavljene
DIP-u u svrhu manipulacija glasovima po potrebi. Ti
"duhovi" koji su Hrvatsku toliko mrzili da su i svoja
vjekovna ognjišta zbog njene slobode napustili, ne
smiju više nikada krojiti našu sudbinu. Tko ima oči
neka vidi. Tko ima uši neka čuje. A tko nema pameti
njemu ni oči ni uši pomoći neće.
Slavni je Periklo još u antičko doba znao recept i
za naše današnje boli rekavši: "Tajna slobode leži u
hrabrosti!"
Autor: Zoran Meter
(100)
|
