Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

TAKO JE BILO      (14.04.2019.)

To je točno tako bilo!


Ako ste rođeni nakon 1978., to nema nikakve veze s vama ... Gubite se! Djeca danas zamotana su u vatu.


Gledajući unatrag, ako ste bili dijete u 50-im, 60-im ili 70-im godinama, teško je vjerovati kako smo mogli tako dugo preživjeti!

- Kao djeca sjedili smo u automobilima bez sigurnosnih pojaseva i bez zračnih jastuka.


- Naši su kreveti bili obojani svijetlim bojama punim olova i kadmija.


- Bez poteškoća smo uspjeli otvoriti bočice iz ljekarne, kao i bocu izbjeljivača.

- Vrata i ormarići bili su stalna prijetnja našim malim prstima.


- Nikad nismo nosili kacigu na biciklu.


- Pili smo vodu iz slavina, a ne iz boca.


- Izgradili smo autiće iz kištrica za sapunie i otkrili tijekom prvog putovanja niz padinu da smo zaboravili kočnice. To smo riješili nakon nekoliko nesreća.


- Ujutro smo izašli iz kuće i igrali se. Vani smo ostali cijeli dan i nismo morali doći kući dok se ne upale svjetla ulica. Nitko nije znao gdje smo, a nismo imali ni mobitel s nama!


- Porezali smo se, slomili kosti i zube i nitko nije bio tužen. To su bile samo nesreće. Nitko nije kriv osim nas, nitko nije tražio "dužnosnika nadzora". Možete li se još sjetiti "nesreća"? Ponekad smo se borili i tukli jedan drugoga na šareno i plavo. Morali smo živjeti s tim, jer to nije zanimalo odrasle.

- Jeli smo keks, kruh s maslacem, puno smo pili i nikad nismo bili pretjerano debeli.


- Pili smo s prijateljima iz iste boce i nitko nije umro.


- Nismo imali: Playstation, Nintendo 64, Xbox, video igre, 64 TV kanala, filmove na video, surround zvuk, vlastite televizore, računala, internetske sobe za razgovor.


- Imali smo prijatelje. Jednostavno smo izašli i sreli ih na ulici. Ili smo samo marširali do njihove kuće i zvonili. Ponekad nismo morali zvoniti, samo smo ušli. Bez dogovaranja termina i bez znanja naših uzajamnih roditelja. Nitko nas nije doveo i nitko nas nije odveo ... Kako je to bilo moguće?


- Izmišljali smo igre s drvenim palicama i teniskim loptama. Također smo jeli crve. A proročanstva se nisu ostvarila: Crvi nisu zauvijek živjeli u našim želucima, a štapovima nismo iskopali previše očiju.


- Sudjelovati u uličnom nogometu bilo je dopušteno samo jako dobrim igračima. Oni koji nisu bili dobri morali su naučiti kako se nositi s razočaranjima.


- Neki učenici nisu bili toliko pametni kao drugi. Propadali su na ispitima i ponavljali razrede. To nije dovelo do roditeljskih večeri punih emocija ili čak do promjene procjene uspješnosti.


- Naše akcije ponekad su imale posljedice. To je bilo jasno i nitko se nije mogao sakriti. Ako je netko od nas prekršio zakon, bilo je jasno da ga roditelji neće izvući iz te situacije. Naprotiv: bili su istog mišljenja kao i policija! Takvo što!


- Naša generacija je iznjedrila bogatstvo inovativnih poduzetnika i izumitelja. Imali smo slobodu, doživljavali neuspjeh, uspjeh i odgovornost. Znali smo kako se nositi s tim.


A i ti si jedan od njih. Čestitamo!

Autor nepoznat, nađeno na internetu

www.hkz-kkv.ch

170 -2019

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: