![](images/cacic.jpg)
|
Radimir Čačić će ostati u Vladi, i to kao ''prvi''
podpredsjednik, čak i ako ga mađarska pravda osudi zbog
smrti dviju osoba. Tako tvrde svakodnevno suradnici
premijera Zorana Milanovića, a njegovi drugovi iz HNS-a
začuđeni se pitaju zašto bi njihov lider morao potpasti
pod etičku praksu demokratskih zemalja. U samoj
Hrvatskoj, u doba prethodnih vlada, napuštali su visoke
pozicije dužnosnici koji su se našli tek pod
jednostranim optužbama (nije to, nažalost, vrijedilo za
Ivu Sanadera i Jadranku Kosor...) Zašto je Čačić iznad
zakona i javnosti? |
Zato jer je Radimir Čačić, jedan iz trojke komesara koja
drma Hrvatskom i ruši njene civilizacijske, kulturološke
i gospodarske tekovine. Uvijek agresivan, uvijek s nekim
svojim istinama koje nitko ne može pomiriti sa zdravim
razumom, uvijek nabit (kao da je popio previše nekog
kardiotonika, kako bi održao zdravo srce).
Povrh zakona i povrh ljudskosti
Po tom kriteriju, sada će moći i njegovi kolege iz
trojke, Slavko Linić i Željko Jovanović, krenuti
njegovim putem: počiniti protuzakonito djelo bilo
kakve naravi na bilo kojem području, s bilo kojom
krim-kvalifikacijom, ali bit će oni i dalje ministri i
ponavljati razna nedjela sve dok ih ne pogodi
pravomoćna presuda. A pravomoćne presude su veoma
često izrečene nekoliko godina nakon kriminalnog čina.
Što se to događa premijeru Milanoviću, kad je takvom
odlukom u korist Čačića tako duboko upao u mulj? Zar
je njegova moskovska veza zaista toliko važna, ili je
posredi balkanska ruta i njene dividende? Ako nekome
treba treba dodatno objašnjenje, neka pročita njegov
govor na proslavi komunizma i jugoslavenstva izgovoren
22. lipnja 2012. Šteta je tog čovjeka, današnjeg
premijera, koji je mogao postati osnivateljem jedne
moderne socijaldemokratske stranke i predsjednik jedne
naprednjačke vlade, i ne dozvoliti da mu crvena trojka
komesara diktira politiku i vodi u dubine političke
propasti.
Nove
iluzije za prekrivanje razočaranja
Lijeva-krajnje lijeva koalicija pokazuje veliku sposobnost za dezinformaciju i
obmanu. Jednoga će se dana saznati o ovom režimu, isto ono što se sada zna o
srodnoj mu Sanaderovoj vladi: koliko i koga se je podmićivalo, kako se je
ucjenjivalo, u što se je novac bacao kako bi se u Hrvatskoj i o Hrvatskoj
stvarala slika legalističke države. Toliko su slijepi današnji muzikanti da se
uopće ne pitaju iz kojih to razloga iz Bruxellesa stižu sve češće glasine o tome
da ''zbog kašnjenja u proceduri'', Hrvatska neće ući u Europsku uniju 1. srpnja
2013., nego tek pod kraj 2014.
Istina jest da u suvremenoj Europi, neke vladajuće stranke i koalicije više ne
brinu kad izgube svoju vjerodostojnost: glavno im je održati se na položajima,
rabiti i izrabiti sve prilike koju korištenje vlasti pruža, pa onda što bilo.
Ipak, Milanović bi trebao naučiti na primjerima sličnih arogantnih vlada na
našem kontinentu: bilo ih je koje su izgledale veoma stabilne, čak bez prave
oporbe...a pale su u roku od nekoliko dana zbog gospodarske nesposobnosti. Zar
Čačićeva nesposobnost i opskurno poslovno šaranje, Linićevi nedostatci i
Jovanvićev prostakluk mogu današnjoj Vladi osigurati išta drugo nego li pad, i
to skori pad, mnogo prije sljedečih izbora? Milanović to ne vidi ili po
partijskom nalogu ne smije vidjeti? Jer ipak, komesari su uvijek komesari i
nedodirljivi su...
Neki čudni likovi u obnovljenom HDZ-u?
U današnjoj hrvatskoj drami, moramo
vjerovati da Tomislav Karamarko, kao predsjednik Hrvatske demokratske zajednice,
ne će pasti u sličnu ovisnost: danas on i HDZ imaju sve aseve u rukavu, pa zato
čudi pojava nekih likova s mrljama u njegovoj blizini. Vjerujmo da je to samo
neka trenutačna slabost ili isprobavanje stranačkih sposobnosti, a ne trajna
strategija, jer bi u ovim trenucima bilo kakvo mudrovanje o ''korisnom
upotrebljavanju neprijatelja'' prouzročilo novi raspad stranačkog sustava. U
ovom današnjem razdoblju, kad s Pantovčaka i s trga sv. Marka proizlaze samo
demagoške floskule uz drske mjere pauperizacije i puka i poduzeča, glavna
hrvatska oporbena stranka već se može ustrojavati kao moralna vlast, kako bi
uskoro postala također i institucionalna vlast, uz druge hrvatske snage.
Nema dvojbe, to je danas pravi hrvatski posao, a sve drugo bi bilo prihvaćanje
neprijateljske strategije nad vlastitom sudbinom.
Domagoj Ante Petrić
HRSVIJET.NET
|