Žutilo prestiglo istinite vijesti
'Ironično je da u eri neprekidnog prijenosa programa
kabelskih televizija i 'kreiranja stvarnosti', odnos
'žutog tiska' i istinitost vijesti drastično se
mijenjaju. Prosječan Amerikanac gleda do 50 sati
televizijskog programa tjedno, a kulturni značaj svega
gotovo je neznatan. Više nisu samo mainstream mediji
ti koji toleriraju krive interpretacije činjenica i
povijesnih situacija nego i ostali mediji sve
potvrđuju prijenosom informacija', navodi Boaz.
'Kao primjer, uzmimo u obzir ogromnu količinu krivih
informacija putem, recimo, Foxa - ljudi i danas
vjeruju da je Saddam Hussein imao oružje za masovno
uništenje i da stoji iza napada 11/9, tu je i
mišljenje da ne postoje klimatske promjene, da su svi
muslimani teroristi itd. Jasno je da su te tvrdnje
neistinite, a Fox iste i dalje održava kao moguće',
zaključuje Boaz i navodi četrnaest tehnika kojima se
manipuliraju gledatelji, a mi smo ih usporedili sa
stanjem u Hrvatskoj.
Tehnike manipulacije:
Prodaja panike - Ovo je samo korak ispod
sijanja straha. Ovaj plan uključuje zastrašivanje i
teroriziranje publike kroz svaki trenutak. Muslimani,
svinjska gripa, recesija, homoseksualci, imigranti,
komunisti, partizani, ustaše, ćirilica, seksualni
odgoj... Kao da televizija smatra da Vam refleksi
neprestane borbe nisu aktivirani pa samim time niste
živi. Zašto terorizirati vlastitu publiku? Jer je to
najbrži način preskakivanja racionalnog uma - kada
nismo racionalni, vjerujemo u bilo što.
Uništavanje karaktera / Ad Hominem - Mediji
poput Foxa ne vole debatu, oni preferiraju napad na
nečiji kredibilitet, motive, inteligenciju, karakter
ili čak zdrav razum. Ad Hominem ('argumentum ad
hominem' pokušaj je negiranja istinitosti neke tvrdnje
ukazivanjem na negativne karakteristike ili vjerovanja
osobe koja je iznijela tu tvrdnju kao takvu, primjer:
'David Icke vjeruje u gmazove, ne čitajte njegove
tvrdnje o geopolitičkoj manipulaciji') je također
uspješan način, sve češće usmjeren protiv čitavih
grupacija ljudi - hipija, liberala, domoljuba... Ovi
načini argumentacije nisu demokratski, a ne dopuštaju
niti debatu. Ovakve tehnike se primjenjuju kada je
voditelj emisije u nezgodnoj poziciji.
Projekcija / Izvrtanje - Ovo frustrira
gledatelja koji zaista pokušava slijediti argument.
Pod time se podrazumijeva da pomoću taktike
upotrebljavate niz radnji i onda svog protivnika
optužite da je on s tim počeo prvi. Tako vidimo
anti-rasiste optužene za rasizam, pobornike teorije o
ljudskom utjecaju na klimu kako nemaju znanstvene
studije na svojoj strani i nama nedavno poznat slučaj
- etiketiranje Judith Reisman kao 'znanstvenice koja
piše van svog područja' dok se istovremeno glorificira
Kinsey, 'zoolog koji je pisao o seksu'.
Povijesni revizionizam - Razne medijske kuće
koriste ovaj alat da bi vlastitu propagandu uklopili u
svjetonazor. Čisti primjer su 'Downing Street Memoari'
o iračkom sukobu, a postoje i učestali manji primjeri.
Zašto lagati o provjerljivim povijesnim činjenicama?
Zato što će dogmatici lakše povjerovati u odbijanje
stvarnosti nego što će nadograditi svjetonazore. Čak
je podobnije i revizionirati povijest ukoliko to
odgovara njihovim interesima. Mi smo se u pokušaje
ovakve retorike uvjerili putem novinarskih priča o
Jasenovcu, Bleiburgu, Domovinskom ratu, Gotovini i
Markaču...
'Žrtveni jarci' / 'Stavljanje u isti koš' -
Najbolji alat za nesigurne i preplašene osobe. Ovo je
kombinacija izazivanja straha i diverzije. Pronađi
grupu za etiketiranje i okrivljavanje za razne
probleme da bi opravdao nasilje ili dehumanizaciju te
grupe i banaliziraj odgovornost za bilo koju štetu
koju im naneseš. 'Za sve je kriva crkva' ili
'Domoljubi su rasisti, nacisti i šovinisti' najčešće
su skrivene teme ovakvih tekstova.
Konflacija (spajanje) nasilja s moći i borbe
protiv nasilja sa slabošću - Ovo je više
'meta-okvir' nego medijska tehnika, ali ih dnevne
vijesti konstantno lansiraju. Tako su termini poput
'demonstracije snage' često vezani uz represiju.
Ciljevi ovoga su senzibiliziranje ljudi s
prikazivanjem sile pa ratovi postaju poput sportskih
događanja. Također i političko nasilje postaje
'moralno' i 'borba za ljudska prava' - pa se
izmjenjuju Ustavi i odlazi se u nepotrebne ratove
'zbog pomoći i širenja demokracije'. Nasilje postaje
sinonim za patriotizam. Dobar primjer je izmjena
Ustava pred referendum s EU što su naši političari
opisali kao 'nebitan postupak jer bi ionako dovoljno
ljudi pristupilo referendumu'. Kada se isto nije
potvrdilo kao istinito, onda je retorika išla u smjeru
da 'mnogi nisu izašli zbog očekivanog ishoda'.
Nasilništvo - Omiljena tehnika pojedinih
komentatora. Nasilje nad gostima i izderavanje uz
ismijavanje najbolje odgovara voditeljima s manjkom
samopouzdanja ili argumenata prema sugovorniku ili
temi. Vraćanje autoriteta nad 'nasilnikom' jedini je
način borbe, s tim da voditelj sve mora shvatiti kao
'pobjedu'. Kod nas je ovakvo tehniciranje vidljivo u
emisiji 'Nedjeljom u 2', naročito kada Stanković
problematiku gleda iz sebi 'podobnog kuta'.
Konfuzija - Strategija koja odlično djeluje
na publiku s niskim samopouzdanjem i zabetoniranošću u
problemima. Obavlja se na način da se namjerno
uzdrmava argument radi zbunjenosti - ukoliko se netko
ne složi s iznesenom 'istinom', ili je preglup ili je
prefanatičan. Ljudi podložni manipulaciji će biti
uvjereni kako se radi o sofisticiranoj ideji što
dodatno ojačava moguću dogmu. Primjer iz udžbenika je
jednostranost većine hrvatskih medija oko ulaska u EU,
pa se kritičare koncepta prozivalo 'budalama',
'neinformiranima', 'neprijateljima Hrvatske' i
'separatistima'. Kod nas je popularno i nacionalizam
poistovjetiti s 'nacizmom', vjeru s 'primitivizmom i
manjkom inteligencije' itd.
Populizam - Tehniciranje koje uvijek dolazi
pred izbore. Komentatori se prozivaju 'jednima od nas'
i 'glasom naroda', pa nastupaju protiv protivnika
naroda koji je 'elitist', 'birokrat' ili neka treća
nedefinirana osoba. Gotovo uvijek ide ruku pod ruku s
tehnikom 'žrtvenog jarca'. U svemu je skriven značaj,
pa se pod napadima nad 'zlog političara' krije napad
na 'suprotnu političku opciju', 'liberale' ili
dodvoravanje širokim masama. Mediji u Hrvatskoj su
jasno distancirani i 'svi znaju' tko stoji iza
pojedinog portala, tiskovine, radija ili televizije.
Buđenje 'vjerskog zajedništva' - Iznimno
slična tehnika sa 'stavljanjem u isti koš' i
populizmom. Novinari promoviraju moral tako da se
'busaju o prsa' velikim patriotizmom usko vezanim uz
katoličanstvo i veliko Hrvatstvo - naravno, tko god
ospori njihovo razmišljanje je anti-Hrvat i
'komunjara'. Autorica je ironično zaključila da 'Bog
voli Fox, SAD, a mrzi porezne neplatiše'.
Totalitaristi zato konstantno navode kako slijede
'božju riječ' i 'bogom dani Ustav', a zapravo samo
promoviraju svoje uske interese.
Zasićenje - Moćna tehnika kojom laž plasiramo
ponovivši je sto puta, te je javnost zbog zaluđenosti
prihvaća kao neospornu istinu samo da je se riješi.
Repetitivnost, širokopojasnost i jednoumlje tri su
glavna aspekta s kojima ovo uspijeva. Primjeri su
'Irak ima oružje za masovno uništenje' i 'EU nema
alternativu, bez nje će nam kreditni rejting postati
smeće'. Ljudi su opterećeni osobnim brigama i ovo je
psihološki presing koji subliminalno ostvaruje
ciljeve. Kasnije će manipulirani odbiti prihvatiti
pravu istinu zbog problema s egom i time da su
prevareni.
Omalovažavanje obrazovanja - Mediji se
konstantno bore protiv obrazovnog sustava, znanosti i
intelektualaca. Najviše obrazovane članove zajednice
proglašava se 'elitistima' dok se one s boljom
samopromocijom ističe kao 'genije'. Na taj način se
onemogućava kritičko razmišljanje, te se nezavisne
znanstvenike često unatoč visokom obrazovanju i
stručnosti u području proglašava 'šarlatanima'.
Znanstvenici tako ne smiju biti vjernici, domoljubi
ljevičari, a Nikola Tesla nije podoban jer je
'podrijetlom Srbin', što koketira s Ad Hominemom.
Institucionalna krivnja - Diskreditacija
ljudi zbog sudjelovanja njihovih suradnika ili njih
samih u 'sumnjivim' organizacijama u davnoj prošlosti.
Kod nas je najbolji primjer Franjo Tuđman čije
domoljublje nije upitno zbog '200 bogatih obitelji' i
sumnjive privatizacije, nego zbog toga što je bio
'predsjednik Partizana' i 'Titov general'.
Diverzija - Situacija kada je voditelj
programa ili komentator 'stjeran u kut' pa je primoran
odvesti debatu u čudnom smjeru kojeg je ranije
postavio kao 'plan B'. Primjer bi moglo biti
gostovanje neke istaknute političke figure koja
tijekom pitanja o 'strategiji za izlazak iz krize'
počne zastajkivati ili izbjegavati odgovor, pa se
voditelj umiješa s pomirljivim tonovima poput 'bitan
je fokus prema ekonomsko-gospodarskom iskoraku u
neposrednoj budućnosti' s čime se gost uvijek složi.
Nerijetko i voditelj izlazi iz njemu nepovoljnih tema
koje kasnije okarakterizira kao 'teorije zavjere',
'aktivizam' ili 'fanatičnu agresiju'.
Autorica sve zaključuje s razmišljanjem kako većina
tehnika utječe na gledateljevo poistovjećivanje s
određenim medijem i PR tijekom rasprave s prijateljima
ili kolegama na poslu. Publika sve više generalizira
medijske kuće bez praćenja pojedinih novinara što
također odgovara manipulatorima - bilo kakav tekst će
automatizirano biti branjen od strane čitatelja, jer
će isti napad na takve sadržaje smatrati napadom na
sebe. U budućnosti se sigurno može očekivati još veći
rast tehnika i spajanje s propagandom - uz novogovor,
spinove i implementacije.
Autor: Ratko Martinović
www.dnevno.hr |