|
Počasni član Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj
Tihomil Rađa je rođen 2. ožujka 1928. godine u Sinju, kao četvrto dijete sinjskog pekara Ivana Rađe i Anđelke (Đule) rođene Erceg. Nakon pučke škole upisao je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, a završio je u Splitu, nakon što je 1951. bio otpušten iz zatvora. 1952 upisao je Pravni fakultet u Zagrebu. |
Katolička obitelj Rađa bila je HSS-ovski i prohrvatski orijentirana, što je Tihomila politički oblikovalo. Kao mladić i po nastanku Nezavisne Države Hrvatske NDH bio je odveden u domobrane, zbog čega su ga jugoslavenske vlasti dovele pred vojni sud. U prosincu 1944. u Sinju je 17-ogodišnji Rađa osuđen na 10 godina teškog prisilnog rada. Kaznu je izdržavao u Splitu, Staroj Gradiški i Lepoglavi. Nakon izdržanih 7 godina prisilnog rada Rađa je 1951. pušten iz zatvora.
Sredinom travnja 1955. bježi iz Jugoslavije prvo u Austriju, gdje jedno vrijeme boravi u izbjegličkom logoru u Linzu, potom u Grazu, te konačno dolazi u Švicarsku - zemlju slobode, jednakosti i tolerancije.
Prvobitno radi kao građevinski radnik na izgradnji brana i cesta, a u slobodno vrijeme uči francuski kako bi nastavio studirati. Na Sveučilištu u Fribourgu 1963. stiće doktorat iz ekonomije i društvenih znanosti. Od 1965. Rađa je bio zaposlen u Udruženju švicarskih proizvođača satova gdje je obnašao dužnosti zamjenika direktora i ravnatelja odjela za ekonomiju. Oženio se Švicarkom Chantal i dobio djecu Ivana i Marijanu.
Kao novinr i publicista uključuje se u rad Hrvata u egzilu. Piše ekonomske komentare i političke raščlambe za časopis Nova Hrvatska u kojem sudjeluju i Gojko Borić, Branko Salaj i Jakša Kušan. Zajedno s dr. Jurom Petričevićem i fra Lucijanom Kordićem bio je 1960. utemeljitelj Hrvatskog društva u Švicarskoj kao prvog udruženja hrvatskih političkih emigranata.
5. kolovoza 1990. na dan održavanja Alke i nakon 35 godina progonstva prvi puta dolazi u rodni Sinj, a 1993. se trajno vraća u Hrvatsku. Uključuje se u javni život i postaje potpredsjednik HSS-a.
Nakon duge i teške bolesti životni put Tihomila Rađe zaustavljen je 19. ožujka 2002. u Sionu u Švicarskoj, a njegovo posljednje počivalište je u rodnom Sinju.
Na prijedlog Upravnog odbora Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj, Tihomil Rađa je na godišnjoj skupštini 14. ožujka 1993. proglašen počasnim članom.
Osobno nije mogao prisustvovati tom činu, pa se slijedećim riječima zahvalio članovima HKZ:
Dragi prijatelji i prijateljice HKZ,
od srca vam zahvaljujući na počasnom članstvu u vašoj i mojoj HKZ, iskreno mi je žao što danas nisam među vama pa vas molim da mi ne zamjeite, jer sam ovih dana u Zagrebu, gdje se i danas nalazim. Posebno mi je drago što mi je poćast dodijeljena u društvu g. Jure Petričevića, mog starog emigrantskog suborca i prijatelja.
Kad mi je pčasno članstvo ponuđeno, prva mi je pomisao bila da loši članovi imaju veće izglede od dobrih da postanu počanima. Naime, moj staž u HKZ je relativno kratak, a dugo vremena sam bio više promatrač i kritičar vašeg rada nego suradnik. To od onog vremena kad se švicarski ogranak Matice hrvatske preobrazio u HKZ, što smo mi emigranti, okupljeni u Hrvatsom društvu u Švicarskoj, gledali sa stanovitom dozom nepovjerenja.
Istina j da se u raznim radobljima života HKZ-e gomilale prijetnje i opasnosti da popusti pritiscima onih kojima je bila trn u oku, a koji su tada bili moćni. Hvala Bogu i zahvaljujuć ispravnoj nacionalnoj orijentaciji njezinih vodećih ljudi, HKZ je sretno isplivala kros sve Scile i Haribde, pa i ove današnje, te ostala najvažnijom laičkom organizacijom Hrvata u Švicarskoj, čiji su primjer slijedili i mnogi Hrvati u drugim zemljama.
Sve vas bratski pozdravljam i još jedno zahvaljujem na počasnom članstvu HKZ.
Vaš Tihomil Rađa
|
|
