Predsjednik ste Vlade mjesec dana. Kakvi su vaši dojmovi
i koji su vam bili najteži trenuci otkako ste na toj
funkciji?
- Najteži trenutak bio je onaj na
početku, onih je 14 sati u Saboru bilo vatreno. Nisam
očekivao takvu raspravu. Ali, svaki dan ima svoje
izazove, od početka, dok se Vlada formirala, onda
Bruxelles pa teme koje se otvaraju, od migrantske
krize pa dalje... Ima dosta izazova, ali i dosta
mogućnosti. Čast mi je biti hrvatski premijer i mogu
gledati samo naprijed. Prije više od 25 godina u
fortune cookieju, kineskom kolačiću, pročitao sam
poruku Difficulty is nothing more than opportunity,
dakle, otprilike, Poteškoće i izazovi nisu ništa drugo
nego nove mogućnosti...
Gradili ste karijeru u poslovnom svijetu, bili
ste na visokim poslovnim funkcijama, koja je najveća
razlika usporedbi s ovim političkim angažmanom?
- U Vladi imamo goleme mogućnosti i
potencijal. Vodimo mnoge projekte i imamo ciljeve,
programe, europske fondove, Hrvatske autoceste...
Imamo zbilja mnogo programa i projekata te spomenuti
potencijal. Faktor koji ne postoji u poslovnom
segmentu su i mediji pa se u biznisu lakše fokusirati
na ono što je bitno, odnosno na ono što se definira
kao strateško. Definiramo programe i idemo u
realizaciju. U velikim tvrtkama politika je isto
bitna, ali to je drukčija politika. Najveća je razlika
u tome što se u politici uvijek moraš refokusirati jer
ti pažnju odvlače različite teme i događanja. Drugo je
slično, trebaš imati dobar tim oko sebe, definirati
ciljeve i krenuti što prije u rad.
Budući da niste bili u politici, a postali ste
nestranački premijer HDZ-a i Mosta, jeste li uspjeli u
ovih mjesec dana pohvatati te političke odnose u
Hrvatskoj?
- U Hrvatsku sam došao 2009. i nije
baš da tu nisam bio i ništa nisam znao. Dok sam bio
predsjednik uprave Plive, surađivao sam s HNS-om i
Radimirom Čačićem, SDP-om, IDS-om. Dobro poznajem
Branka Grčića, Sinišu Vargu, bivšeg premijera Zorana
Milanovića, Darka Lorencina. Predsjednik uprave tvrtke
kao što je Pliva surađuje sa svima, a Zagreb je mali
grad i Hrvatska je mala država. Lako je upoznati se s
političkom scenom. Tko je tko, to se prati. Uvijek
znaš sve te glavne teme koje se događaju u zemlji jer
hoćeš-nećeš - pratiš.
Surađivali ste s tadašnjom Vladom u kojoj je
glavnu riječ imao SDP. Biste li bili premijer da su
vam oni ponudili tu funkciju?
- Meni je čast biti hrvatski premijer
i funkciju sam preuzeo zato što sam htio pomoći našoj
zemlji. Teško je na to odgovoriti, oni mi nisu
ponudili ništa pa je to hipotetsko pitanje. Ali, kad
sam bio predsjednik uprave Plive, bio sam s članovima
bivše Vlade u Kanadi i u Londonu. Nije mi bilo teško,
kao ni danas, činiti sve što mogu kako bih pomogao
svojoj zemlji.
Očito niste stranački opterećeni, ali gdje biste
se politički pozicionirali?
- Jasno, nisam dio nijedne stranke, a
politički pripadam centru. U biznisu sam više od 20
godina, a kad sam preuzeo novu funkciju, to sam učinio
jer mislim da mogu pomoći. Nije mi cilj bila politika
niti sam se htio baviti politikom. Htio sam pomoći
koliko mogu i iskoristiti znanje koje imam.
Predstavili ste smjernice proračuna za 2016.
Prvi je dojam analitičara da proračun nije reformski,
kako ste ga najavljivali, bez velikih rezova je, to je
više proračun kontinuiteta.
- Treba gledati sve ukupno. Neće se
dirati plaće i mirovine. Kad gledamo 500 milijuna eura
koje planiramo izvući iz DUDI-ja i smanjiti dug, to je
golema svota. Velika je svota i 500 milijuna eura za
srednje i male poduzetnike. Važno je aktivirati i
europske fondove, koje, na žalost, dosad nismo
dovoljno iskoristili. Prošle smo godine bili na 500
milijuna eura, sad smo na 900 milijuna i to je također
velik novac. U vezi s proračunom ja gledam brojke, a
čut ćemo i druge stručnjake, ali mislim da ćemo od 10
ekonomista imati 11 različitih mišljenja. Kritika je
uvijek dobrodošla i ona je dio scene. Činjenica je da
raste BDP i da ćemo dug smanjiti, a svi od nas traže
da se dug smanji i da deficit bude ispod 3 %. U vezi s
proračunom bitno je i to da ljudi ne zaborave da smo
trebali apsorbirati 2,5 milijarde kuna, a to je, da
slikovito objasnim, kao da imate 10 milijuna kuna
troškova, morate dodati još 2,5 milijuna i opet ostati
na 10 milijuna. OK, trebali smo negdje rezati tih 2,5
milijarde. Nismo u proračunu predvidjeli 6% povećanje
plaća, no dijalog na temu plaća i sporazuma je
otvoren.
Jeste li to dogovorili sa sindikatima?
- Vrlo smo otvoreno razgovarali i to
povećanje nije u proračunu. To su 4 milijarde kuna,
ako ukupno gledamo cijelu sliku. Najlakše je gledati
brojke, jer kao financijaš znam možeš gledati A i B,
ali doći od A do B može se na puno načina i puno se
stvari mijenja. Reforme nisu gotove, još će se puno
toga mijenjati. Ovo su smjernice i ukupne brojke, još
nismo dogovorili programe i reforme.
Očekujete li da ćete imati problema sa
sindikatima?
- Našli smo se, mislim da smo imali
vrlo otvorenu diskusiju. Predložili smo im platformu
za dijalog, Gospodarsko-socijalno vijeće dio je tih
partnerskih odnosa. Oni su sami rekli da je to super
početak i rekli su mi da zadnje četiri godine nisu
imali nikakve razgovore. Ja sam za dijalog, ali vrlo
jasno smo im prezentirali situaciju u kojoj se
nalazimo. Svi smo mi partneri, ovo je naša država.
Mislim da su shvatili financijsku situaciju u
gospodarstvu. Prvo moramo riješiti neke stvari
kratkoročno kako bismo mogli dugoročno postići
ciljeve. U tri godine želimo novih 50.000 radnih
mjesta, zadržati mlade ljude u Hrvatskoj i povećati
standard građana.
Jeste li im dali neka obećanja?
- Predstavili smo im vrlo jasno sliku
u kojem smo stanju. Stanje nije dobro.
Jeste li im kao bivši premijer Sanader rekli
slikovito da smo u banani?
- Ne bih volio reći da smo u banani, a
i ne trebam to nikome reći. Mislim da će Europska
komisija sve objaviti na internetu i vrlo jasno u
detalje svima nama reći u kakvom smo stanju i što bi
se trebalo pokrenuti. U ova četiri tjedna MMF i
rejting agencije govorili su nam o dugu i deficitu.
Mislim da je svima nama jasno gdje smo i što smo. U
Saboru sam predstavio onih šest točaka koje je EK vrlo
jasno rekla da ih trebamo pokrenuti. To je dug,
deficit i ostalo na čemu radimo. Svjesni smo izazova,
no i toga da problemi nisu nepremostivi.
Kako mislite uprihoditi 500 milijuna eura od
mrtvog kapitala? Da je to jednostavno, i bivša bi
Vlada došla do tog novca, ali nema velikog interesa
investitora i ima mnogo neriješenih imovinsko-pravnih
odnosa...
- Ne znam zašto bivša Vlada nije to
učinila, možda je na to utjecao i politički interes.
Kao bivši predsjednik uprave Plive mogu reći da nisam
imao 30 milijardi eura kao u DUDDI-ju, ali imali smo
30-40 nekretnina koje nam nisu bile strateške i
prodali smo ih. Nije to bilo tako komplicirano. U
DUDDI-ju danas imamo 4500 stanova. Možete doći do mene
u Teslinu pa ćete vidjeti stan od 40 kvadrata koji
propada. I to je DUDDI-jevo. To nije strateško,
trebalo bi se prodati i aktivirati, nekome sigurno
može koristiti. Od tih 30 milijardi imamo i jedan dio
zemljišta, pa vojne nekretnine koji su mrtvi kapital.
Na kraju, imamo 1300 javnih tvrtki. Imamo neke koje su
strateške kao HEP, koji bih i pojačao, možda da bude
regionalni lider. Osim strateških, a to su vode i šume
i one koje imaju budućnost i dobro posluju, poput
Podravke, imamo one koje su zapravo teret i treba ih
prodati. Od tih 1300 tvrtki, obično se bavimo ovim
velikima, prvih 50, a moram vidjeti detaljnu analizu
ostalih koje ne donose dobit i nemaju neki potencijal.
Nemaju dovoljno kapitala, ali kada bi netko uložio u
njih, mogao bi ih pokrenuti. Ja samo tražim 1,5%,
dakle 500 milijuna je ništa. To se može, samo trebamo
nekako progurati.
Jasno je da je u javnoj upravi problem i velik
broj zaposlenih. Imate li političku podršku i za
reforme u tom smjeru, odnosno hoće li se broj
zaposlenih smanjivati?
- To je bila platforma od početka i
Mosta i HDZ-a i ove Vlade. Rekli smo da ćemo se
truditi kako povećati efikasnost putem tehnologije,
informatizacije, a tu se slažemo, postoje mogućnosti
da se sustav konsolidira. Ponegdje imamo iste resurse
u županiji i u Vladi, koji rade isti posao. To nema
smisla. Treba vidjeti gdje su te mogućnosti jer to bi
ubrzalo i druge procese, osobito u pokretanju biznisa.
Investitori nam zamjeraju da smo prespori, a to je
povezano sa strukturom.
U javnosti se spominju različite informacije
vezane za zdravstvo. Jeste li vi za privatizaciju?
- Ja sam odrastao u Kanadi i nisam
veliki ljubitelj privatnog zdravstva. Mislim da je
bitno imati jedan standard. Ali, ako se negdje za neke
specifične usluge pokaže da je bolja privatna nego
državna solucija, zašto ne? Bitno je ostvariti jedan
opći standard da se građanima kvalitetnije usluge
pružaju svugdje u Hrvatskoj: u Zagrebu, Osijeku, Lici.
Hoće li osnovna zdravstvena usluga ostati za sve
ista ili će biti tko može više platiti, imat će bolju
zdravstvenu skrb?
- Ako netko želi imati privatnu sobu u
bolnici, to će morati dodatno platiti. Ali ne govorim
sad o tome, nego o standardu. No ako netko hoće kuk od
titana ili nešto što je izvan standarda i spreman je
za to platiti, to će moći učiniti.
Kakvi su dojmovi iz Bruxellesa, prvog
vanjskopolitičkog posjeta?
- Imao sam vrlo uspješan prvi susret u
Bruxellesu, imao sam priliku upoznati lidere iz
cijelog EU, razgovarali smo o migrantskoj krizi. Drugi
dan upoznao sam šefa EK Junckera i predsjednika
Europskog vijeća Donalda Tuska, iznio sam im planove
razvoja Hrvatske. Imao sam i bilateralan sastanak s
britanskim premijerom Cameronom, tražio sam da
Hrvatska što prije dobije uvjete, kao što imaju i
ostali u Europi, o slobodnom zapošljavanju u Velikoj
Britaniji. Tražio sam podršku da se podupre ulazak BiH
u EU.
Kada će Vlada dobiti ministra branitelja, prošlo
je više od tri tjedna od Crnojina odlaska? I ima li
Milijan Brkić vašu potporu za ministra branitelja.
- Tomislav Karamarko, šef HDZ-a,
kandidirao ga je za tu funkciju. Ministar branitelja
važna je pozicija, dapače ključna. Proces predlaganja
i izbora kandidata poznat je, a uključuje i razgovor s
predloženim kandidatom.
Dakle, s gospodinom Brkićem još niste
razgovarali?
- Zasad još nisam.
No je li vam on prihvatljiv kao ministar?
- To je kao da ste me pitali prije
razgovora s ostalim kandidatima. Ne mogu ništa reći
dok s njim ne razgovaram. Gospodina Brkića vidio sam
dvaput. Jednom u Saboru i još jednom u nekom društvu.
Da, ali Ministarstvo je tri tjedna bez ministra
i proces izbora već dugo traje.
- Znam, ali puno se toga događalo samo
ovih zadnjih tjedan dana. Prošli sam tjedan bio u
Bruxellesu, imao sam sastanke u vezi s migrantskom
krizom, zatim sjednicu Europskog vijeća, bio sam na
putu u Londonu. Vidite da je tempo žestok, ali
pozicija ministra branitelja važna je i popunit ćemo
je što prije.
Što je s odlukom o smjeni Dragana Lozančića,
šefa SOA-e?
- Moja se poruka nije promijenila, kad
odlučim, riješit ćemo tu situaciju.
Zašto vam tako dugo treba za odluku?
- Čovjek sam iz poslovnog svijeta.
Najprije hoću sve ispitati, a onda donijeti odluku.
Neću u žurbi donositi važne odluke.
Kad vam je predsjednica Republike poslala
zahtjev za Lozančićevo razrješenje, očito je željela
što bržu smjenu?
- Po zakonu predsjednica i premijer
odlučuju o razrješenju šefa tajne službe.
To stoji, ali jeste li doživjeli politički
nekorektnim to što vam je predsjednica usred novinske
konferencije poslala zahtjev za Lozančićevu smjenu?
- Ne. Mi se susrećemo, imamo dobre
odnose. To je njezin stav, pokrenula je inicijativu
koju po zakonu može pokrenuti i na kraju ćemo zajedno
odlučiti. Uzet ću si malo vremena, ali ako sam dobro
shvatio, ovo nije prvi put da imamo ovakvu situaciju u
Hrvatskoj.
No sada se dogodila čudna situacija. Šef SOA-e
mora imati povjerenje predsjednice i premijera,
povjerenje predsjednice nema, vaše očito još ima, pa
se postavlja i pitanje legitimiteta njegova rada.
- Čovjek radi svoj posao, nije ništa
stalo. I predsjednica i ja dobivamo izvještaje. Ja
jednostavno još želim ispitati neke stvari i onda
donijeti odluku.
Kako se snalazite između Mosta i HDZ-a, možete
li balansirati između njih, često Most i HDZ imaju
oprečne stavove?
- Mi smo jedan tim. Ne želim nikoga
uvrijediti, ali nemojte sve vjerovati što piše u
novinama (smijeh). Ali na svojoj sam se koži uvjerio,
kada sam pročitao neke stvari, da nije točno sve što
se piše. Mi smo tim, imamo odlične odnose, svakodnevno
komuniciramo. Ako imamo zajedničke ciljeve, a imamo -
hoćemo bolju Hrvatsku i na tome radimo. To je kao i u
braku, ni u braku nije uvijek sve sjajno. Ali radimo
na našem cilju.
Bez obzira na trzavice između Mosta i HDZ-a?
- Fokusirao sam se na ciljeve, svatko
ima svoj segment i radi svoj posao.
Kada ste na Facebooku napisali da
se moraju smiriti tenzije u društvu, rekli ste da vam
ljudi prilaze na cesti i da vam se obraćaju s
pitanjima o egzistencijalnim problemima. Što vas ljudi
točno pitaju?
- Bio sam prije dva tjedna na Dolcu, ujutro.
Kupujete špeceraj?
- Da, volim kuhati.
Što kuhate?
- Jambalavu, jedno začinjeno, ljuto jelo. Ali baš taj dan na
Dolcu kupovao sam lososa, škampe. Kuham škampe na buzaru. Kuhanje mi je psihički
odmor, odmak od svakodnevnih problema. Volim si otvoriti bocu vina i subotom je
kuhinja moja. Nastojim svaki tjedan otići na Dolac, od kumica kupiti sve svježe.
Popiti kavu i onda doći doma.
Jesu li ljudi iznenađeni kad vas vide na Dolcu?
- Ne, svi su vrlo ljubazni. A ni ja se ne želim zatvoriti i biti
nedostupan građanima. Ljudi mi prilaze, čestitaju, nadaju se boljem, malo se
šalimo, nasmijemo. Glavna je tema da nam svima napokon bude bolje i da im djeca
ne moraju odlaziti iz Hrvatske za poslom. Zaista nikad od ljudi koji mi prilaze
nisam čuo nikakve teme iz prošlosti, nikakve ideološke teme, ni o kakvim
ustašama i partizanima. Taj mi je neposredni kontakt jako drag. Odrastao sam na
zapadu i hijerarhija mi je odbojna. Lider stvara dojam, a moj dojam je
budućnost. Prošlost nećemo nikada zaboraviti, no treba je prepustiti
povjesničarima, ali i otvoriti im arhive kako bi donijeli jasne ocjene.
Budućnost je ono u što moramo gledati.
Gdje se vaša djeca školuju?
- Moja najstarija kći studira medicinu u Zagrebu. Počela je u
Kanadi, ali se htjela vratiti u Hrvatsku. Obožava Hrvatsku, jako je sretna tu.
Druga kći pohađa američku školu u Zagrebu.
Pokazali ste da imate smisla za autoironiju pa ste se šalili na svoj račun
jer ste česta tema serije U zdrav mozak.
- Smijeh je uvijek dobrodošao. Trebamo se opustiti i nasmijati
jer je životni i poslovni tempo prebrz. Zdravo se nasmijati. Nije da gledam U
zdrav mozak, ali smiješno je. Ako se ljudi tome mogu nasmijati - hvala Bogu.
Jurkotić iz showa U zdrav mozak uspio je prevariti i Miru Cerara kad se
predstavio kao vi.
- Kad sam se poslije čuo s premijerom Cerarom, rekao sam - ovdje
pravi Orešković.
Kad ćete doći u Split, drugi po veličini grad u Hrvatskoj?
- Vrlo brzo. Možda Split neće biti prvi, htio bih prvo otići u
Slavoniju. Da vidim kako možemo pokrenuti poljoprivredu, oživjeti taj kraj.
U jednom ste intervjuu jako hvalili Istru?
- Kad sam radio u Tevi, sastanke sam organizirao po cijeloj
Hrvatskoj. Od Dubrovnika, Splita, Savudrije, bili smo i na janjetini u Lici...
Obožavam i Opatiju... Budući da mi je fotografiranje hobi, imam 35.000 slika
Hrvatske.
Objavili ste imovinsku karticu i sva vam imovina glasi na suprugu. Zašto?
- A na koga će glasiti nego na
suprugu? (Smijeh) Mi smo partneri. I u Kanadi je tako bilo, tako je i ovdje. Bez
uspješne žene, ne bih ni ja postigao sve što sam postigao. Ona je uvijek uz
mene. Imamo četvero djece, naš uspjeh je zajednički. Timski rad.
Razgovarale: Iva Puljić-Šego i Slavica Vuković, Večernji list
www.hkz-kkv.ch
natrag |