Ta je vojska bila i izvor represivnoga aparata koji je
pod raznim imenima djelovao za sve vrijeme komunističke
diktature, a djeluje u nekim oblicima i danas. Upravo je
naziv ovoga trga dokaz da se ta jugoslavenska sablast i
nadalje nalazi tu, u Hrvatskoj, u vlasti i
institucijama. Tvrdoglavo i naizgled paradoksalno
opiranje promjeni naziva po komunističkom diktatoru,
poruka je Hrvatima da usprkos samostalnoj državi
političko-medijska jugoslavenska mreža i nadalje drži
ovu nesretnu zemlju u raljama prošlosti jer se nada da
još nije sve izgubljeno i da bi se Jugoslavija u bilo
kojem obliku mogla vratiti.
A ono što još jedino veže nostalgičnu uspomenu i
projekt za budućnost jest upravo Tito, simbol
jugoslavenske naddržave i simbol nasilja nad hrvatskim
narodom. Simbol najstrašnijega genocida nad hrvatskim
narodom, simbol najvećega narodnog gubitka u hrvatskoj
povijesti. Za sadašnji naziv ovoga trga svi su oni
koji mrze hrvatsku državu i hrvatski narod.
Protiv naziva nisu samo oni koji su izgubili svoje
najbliže u crvenom teroru, nego i svaki normalan
čovjek kojemu je jasno da je riječ o civilizacijskoj
sramoti, da je nemoguće, da je užasno i neshvatljivo
imati trg u glavnom hrvatskom gradu, nazvan po
najvećem ubojici Hrvata u cjelokupnoj našoj povijesti.
Gospođe i gospodo, što mi to čitamo o Titu svih ovih
godina? Da je bio veliki ljubavnik, da je volio
gledati filmove, da je bio veliki lovac i slične
feljtone koji nastoje na estradizaciji velikoga vođe,
ponešto čitamo i o međuratnim godinama kada je kao
Staljinov đak eliminirao svoje konkurente, no o
zločinima se govori malo ili nimalo u tiskovinama i
elektroničkim medijima. Ali zato postoje knjige, već
cijela biblioteka o komunističkim zločinima, postoje
svjedočanstva preživjelih na Bleiburgu i Križnim
putovima, postoje svjedočanstva i iz partizanskih
redova, postoje svjedočanstva engleskih vojnika i
časnika.
Visoko mjesto na listi zločinaca
Postoji točni itinerer kretanja Josipa Broza u
vrijeme zločina, uvijek u blizini mjesta gdje su
ubijani Hrvati, zarobljeni vojnici, civili, žene i
djeca, strijeljani, zaklani ili ugušeni u stotinama i
stotinama hudih jama po Sloveniji, Hrvatskoj i
drugdje. Postoje rang-liste najvećih zločinaca 20.
stoljeća iz stranih, ozbiljnih izvora u demokratskim
državama, liste na kojima Tito zauzima vrlo visoko
mjesto. Postoje sjećanja i svjedočenja Zagrepčana o
mnogim mjestima u gradu i okolici gdje su komunisti
ubijali Hrvate, ali i tu se - čim budu nađena grobišta
- odjednom zašuti, kao što se zašutjelo oko Hude jame.
Nema političke volje da se dovrši dekomunizacija, da
se poštuju europske rezolucije, da još živi krvnici
budu suđeni a mrtvi ostanu imenom i prezimenom
zapisani u povjesnici i udžbenicima kao zločinci, nema
volje da se prekine kultura nekažnjavanja zločina nad
Hrvatima, valjda po onoj staroj i stalnoj navadi da se
hrvatske smrti ne računaju.
Po toj zluradosti i ignoriranju Hrvatska se ukazuje
kao posljednja komunistička država u Europi. I tako će
biti sve dok ne postavimo stvari na svoje mjesto i
promijenimo naziv ovoga trga te tako dokažemo da smo
napokon sazreli kao narod i kao demokratsko društvo.
Dosta je te bijedne floskule da se jedan totalitarni
sustav drži manje opasnim i zločinačkim. Svi su oni
isti. Ni jednom nositelju ili pristaši bilo kojega
totalitarnog sustava ne može se dati ulica ili trg, ni
u Zagrebu ni nigdje u Hrvatskoj.
I ne može se ta odluka očekivati od Gradske
skupštine niti je to uopće razina na kojoj se
rješavaju krupna nacionalna pitanja, a ova sablazan s
trgom to svakako jest. Ovo pitanje treba riješiti
Hrvatski sabor donošenjem zakona koji će i sadašnje
ime ovoga trga učiniti nezakonitim, i sve slične
nazive po totalitarnim silnicima svake vrste. Naravno
da to ne će učiniti ovaj sastav Sabora sa saborskom
većinom u kojoj dobar dio - kao i cijela nenarodna
Vlada - i dalje njeguje nježne uspomene na zatornika
hrvatskoga naroda, ali vrijeme ove vlasti je na
izmaku.
Na predizbornim skupovima trebat će kandidatima za
Sabor postaviti nagradno pitanje o imenu zagrebačkoga
trga, pa ako odgovore kako narod traži, dati im
potporu, a one druge zauvijek razvlastiti. Ovo je
Zagreb, ovo je naš grad, glavni grad hrvatske kulture,
grad ljudi koji u najvećoj većini poštuju univerzalne
čovječanske vrijednosti i zato je uvreda Zagrepčanima,
uvreda Hrvatima, uvreda Hrvatskoj da trg nosi ime
komunističkoga silnika kojemu je sloboda pojedinca i
naroda, a posebno hrvatskoga naroda, bila strana i
nezamisliva poput uzvodnoga toka rijeke.
Prijelomno okupljanje
Po mnogočemu je ovo naše današnje okupljanje
prijelomno. Ako se zadnji put okupljamo na trgu, ako
znači dogodine u ovo vrijeme više ne bude zločinačke
ploče, značit će to da su iz Hrvatske zauvijek
protjerane sablasti komunizma i jugoslavenstva koje
nije drugo do eufemizam za velikosrpstvo.
Ako ovo nije zadnji put, onda će to značiti da su
jugoslavenski nacionalisti nadvladali otpor hrvatskoga
naroda i da nas usprkos europskim integracijama ili
čak uz njihovu namjernu ili nenamjernu pomoć, crvena
klatež odvodi u jugoslavenske integracije, na kojoj se
ideji - dok mi ovdje stojimo - zdušno radi na
Pantovčaku i trgu sv. Marka, uz pomoć poznate
ideološke represije i utjerivanje straha koji još
ionako postoji u kostima živih naših suvremenika.
Kosti onih koji su poubijani u krvavim komunističkim
orgijama ne poznaju više strah, samo čuđenje i
prijezir prema potomcima koji u vlastitoj hrvatskoj
državi imaju trg maršala Tita, naredbodavca masovih
zločina nad Hrvatima.
Gospođe i gospodo, ovih svibanjskih dana 1945.
Zagreb i Zagrepčani nisu oslobođeni, nego su pali u
ropstvo novoga, krvoločnoga totalitarnog sustava koji
je za mnoga desetljeća zaustavio mogućnost
demokratskoga razvitka našega grada i domovine.
Pa i kada smo do krhke demokracije i samostalnosti
ipak došli, kada smo očuvali državu zahvaljujući
hrvatskim braniteljima, kada Hrvatska vojska nije
završila na Bleiburgu nego u trijumfu, kada smo u
veličanstvenoj rekonkvisti svladali jugoslavensku
vojsku s crvenom zvijezdom - i tada su na naše
zaprepaštenje ljubitelji Josipa Broza, peta kolona i
neodgovorni političari našli načina da sačuvaju ime
ovoga trga.
No sada je dosta! Dosta je ove neprirodne remisije!
Dosta je ponižavanja žrtve i uzdizanja krvnika! Titu
je mjesto u albumu zločinaca, a ne na zagrebačkom trgu
hrvatske znanosti i kulture. Živjela Hrvatska.
Hrvoje Hitrec
Izvor: portal www.hkv.hr |
