|
Povodom predstavljanja knjige Titov Jasenovac
Zagreb, 23.
svibnja; Jučer je u Velikoj dvorani rezidencije Družbe
Isusove u Palmotićevoj predstavljena najnovija knjiga
mr. sc. Mladena Ivezića Titov Jasenovac (Samizdat,
Zagreb 2014.). Predstavljači su bili p. dr. Vladimir
Horvat, DI, povijesni istraživač Jasenovca, prof. dr.
Tomislav Sunić, hrvatski diplomat i sam autor. Dvorana
je bila premala da primi sve zainteresirane, pa su
mnogi ostali u predvorju dvorane i dvorištu
rezidencije družbe, pomno prateći vrlo zanimljiva
izlaganja.
Na predstavljanju ove knjige uočene su istaknute javne
osobe, primjerice biskup Valentin Pozaić, mons. Juraj
Batelja, dr. Zdravko Tomac, dr. Stjepan Razum, Gordana
Turić, režiser Jakov Sedlar, odvjetnik Željko Olujić,
Vice Vukojević, dr. Ružica Ćavar i još neki drugi.
Zanimljivo, bilo je i mlađe publike koja se tek sada
suočava sa cjelokupnom dramom podvala, mitova i dogmi
o Jasenovcu.
|
Brojne krivotvorine koje su i danas u javnom prostoru
U dvorani među slušateljstvom
primijećeni su i neki poznati istraživači, koji svojim
radom također doprinose rasčišćavanju crvene
komunističke, danas antifašističke magle, u više od
pola stoljeća jugokomunističkog optuživanja Hrvata za
ustašoidnost i izmišljeni holokaust i genocid u
Jasenovcu. Intrigantne knjige strukovnog povjesničara
Mladena Ivezića i njegova marna istraživanja upravo te
pojmove demantiraju. Najnovija knjiga Titov Jasenovac
je nastavak Ivezićeve knjige Jasenovac - brojke (Vl.
naklada, Zagreb 2003.) kojom je nepobitno dokazano
srbofilno napuhavanje broja žrtava, prihvaćeno i po
današnjim tzv. antifašistima. Ona nepobitno utvrđuje
postojanje logora Jasenovac poslije svibnja 1945.,
dakle kada su ga preuzeli partizani te istraživanjem
dokazano koristili komunisti do 1948. godine za
istrebljenje svih nepoćudnih Hrvata. Također postoje
dokazi i za nastavak korištenja logora Jasenovac do
1951. godine tj. za teror nad svima onima koje su
titoisti kasnije proglasili i progonili kao
staljiniste.
Povijesni istraživač i suautor knjige
Ogoljela laž Jasenovca (Naklada EČ, Zagreb 2008.)
dr. Vladimir Horvat, DI, u uvodnom dijelu napomenuo je
da je logor Jasenovac bio radni logor, sa svojom
administracijom. Pa je tako bilo zapisano tko je sve
kroz logor prošao, kako ušao i kako izašao, odnosno
umro ili kažnjen u logoru. Logor je nastao na drvnoj
industriji i industriji ljevaonice crkvenih zvona, pa
se proširio u svojoj radnoj aktivnosti na izradu
pušaka, prve hrvatske strojnice, kao i izradu
određenih zrakoplovnih dijelova za njemačku tvrtku
Steier. Za svu tu proizvodnju potrebna je bila radna
snaga, koja je u logoru bila dobro hranjena kako bi
mogla kvalitetno proizvoditi, imala je zdravstvenu
zaštitu, liječnika, zubara, postojala je i razonoda,
igrao se nogomet i održavale glazbene priredbe. Dakle
logor nije bio namijenjen istrebljivanju, već za
proizvodnju u kojoj su radili kažnjenici. Sve to posve
je različito od onoga kako su kasnije logor opisivali
oni koji su htjeli stigmatizirati NDH i nametali
neistinu da je logor bio koncentracijski i za
istrebljenje nepoželjnih rasa i nacionalnosti.
Poslije rata se stvari u logoru
mijenjaju, ali se logor nije ukinuo rekao je p. dr.
Horvat. Ustvrdio je da se od partizana logor nastavio
koristiti kao sabirni za zarobljenike s križnog puta i
za likvidiranje protivnika Titovog režima. Strojevi za
proizvodnju su odseljeni u Srbiju, a logor se po
komunistima koristi kao mjesto odmazde. Postoje dokazi
o tome, pa i oni da se pri radnim akcijama u '60-tim
godinama, naišlo na ostatke žrtava čiji su predmeti
ukazali da se radi o ostacima hrvatskih vojnika, kao i
slavonskih civila. Dr. Vladimir Horvat je zaključuje
kako su postojala tri logora Jasenovac. Objašnjenje o
tom nazivu može se pročitati u njegovim prilozima u
Glasu Koncila koji izlaze kao feljton pod nazivom
"Istina o tri Jasenovačka logora".
Prof. dr. Tomislav Sunić je rekao da
se svakog autora knjige može prepoznati po
bibliografiji i po citatima koje on koristi u svojoj
knjizi. Vrijednost Ivezićeve knjige Titov Jasenovac,
leži upravo u velikom broju citata i velikoj
bibliografiji. "To je ujedno i Ivezićeva osobna karta,
kojom on stručno demistificira jugoslavensku
historiografiju, tj. jugoslavensku hagiografiju, glede
navodnog ustaškog masovnog terora u logoru Jasenovac.
Dodatnu snagu njegove knjige čini izbor bibliografije,
u kojoj on ne navodi ustaška vrela ili neke
desničarske izvore, već pretežno koristi citate iz
knjiga partizanskih i komunističkih djelatnika i
njihovih povjesničara", istaknuo je Sunić. Upozorio je
kako je gotovo nevjerojatno na temelju službenih
izvora bivših komunističkih historiografa utvrditi
broj žrtava Jasenovca jer da je u bivšoj Jugoslaviji
vladala velika konfuzija glede stvarnog broja žrtava
ustaškog Jasenovca, koja je varirala, na temelju
iskaza samih jugoslavenskih kroničara i političara, od
milijun i pol do 70 tisuća, pa sve do nekoliko stotina
ljudi!
Prof. Sunić je rekao kako se ujedno dolazi do zaključka da je
jugoslavenskim komunistima bilo logično, nakon svibnja 1945., koristiti mjesto
Jasenovac za vlastite likvidacije političkih neprijatelja. Trebalo je stoga
stalno demonizirati cijeli hrvatski narod da bi se lakše prikrila masovna
ubojstva Hrvata koja su jugoslavenski komunisti činili nakon Drugog svjetskog
rata, pa i u samom logoru Jasenovac, istaknuo je prof. Sunić. Pojam Jasenovca
koji su namjerno lažno širili lijevo-liberalni krugovi iz mitova je prerastao
sada u dogmu i prekasno je očekivati da će iz tih krugova doći do promjena ili
kajanja zbog neistina. Konačno se upitao o što je na tom polju u 25 godina
hrvatske države radila hrvatska diplomacija, čiji je i on dio jedno vrijeme bio,
kako bi se ta demonizacija Hrvata u svijetu raskrinkala i prikazalo stvarno
stanje povijesnih srbokomunističkih krivotvorina. Usprkos vlastite države, niti
jedno pitanje nije u Hrvatskoj riješeno glede realnog hrvatskog i srpskog
žrtvoslovlja tijekom Drugog svjetskog rata - upravo zato jer bi tada komunisti i
njihovi potomci postali pravno obilježeni kao sudionici i nasljednici jednog
terorističkog pokreta, zaključio je dr. Sunić.
Sam autor Mladen Ivezić, povjesničar
po struci, studentski je kolega prof. Ive Goldsteina,
s kojim je u dijametralnom ideološkom i znanstvenom
prijeporu. Ivezić je naveo nekoliko zanimljivosti iz
logora Jasenovac. Zanimljiva je i ona dokumentirana sa
dva izvorna pisma Židovske bogoštovne općine u Zagrebu
iz travnja 1943. g., u vrijeme dok su rat i progoni
Židova u Europi bili u izuzetnom zamahu. Tim se
dopisima moli od hrvatskih vlasti tj. Glavnog
ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH kao i od
Prečasnog Prvostolnog Kaptola da se udome Židovi iz
drugih zemalja u Hrvatskoj, s prijedlogom novog logora
u Sesvetskom Kraljevcu! Naime, Židovska općina za
svoje sunarodnjake moli da ih se spasi i udomi, kako
bi se spasili od progona u susjednim zemljama. Ivezić
se pita, kako to da niti jedan od lijevo-liberalnih
istraživača Jasenovca nikada ranije nije objavio ni
protumačio te dokumente. Jasno, jer se je potrebno
onda upitati, kakva je to genocidna NDH i Jasenovac
bili u travnju 1943.?
Možda je najdojmljiviji onaj događaj
iz 1942. kada su ustaše u logoru Jasenovac strijeljali
10 svojih kolega čuvara, zbog pronevjere i šverca.
Njihovi su se grobovi nalazili u središtu logora, zbog
opomene, kako bi idući novi čuvari nad tim grobovima
prisezali na poštenje i upozorenje na kaznu zloporabe
svog položaja. Daljnje dokaze i navode zbog čega
knjiga nosi naslov Titov Jasenovac treba svakako
prepustiti čitatelju, kako bi sami došli do svojih
zaključaka
Pitanje arhiva logora Jasenovac
Ono što je ovim predstavljanjem ostalo
premalo istaknuto, odnosno naglašeno jest to da je NDH
imala svoju arhivu. Tako je i logor Jasenovac imao
svoju administraciju sa ulaznim i izlaznim knjigama
zatočenika, sa knjigama počinjenja smrtnih kazni, sa
knjigama umrlih od raznih bolesti, sa knjigama pohrane
vrijednosnih stvari pri ulazu u logor. Sva ta
dokumentacija u svibnju 1945. nalazila se u posjedu
NDH. Sva je arhiva NDH, prije uzmicanja prema
Bleiburgu, ostavljena u Nadbiskupiji na Kaptolu u
Zagrebu. Po prevratu i dolasku partizana arhiva se
otima sa Kaptola i tko zna po čijem nalogu otuđuje i
odvozi u Beograd. Postavlja se pitanje kada će ona
biti vraćena današnjoj Republici Hrvatskoj kao pravnoj
državi nasljednici?
Ta arhiva bi nepobitno utvrdila i
dokazala mnoge činjenice, pa tako laž i istinu o
Jasenovcu. Ne bi li to trebao biti jedan od
krucijalnih zadataka sadašnje ministrice Ministarstva
vanjskih poslova RH da se imperativno i uvjetovano
zatraži od Beograda vraćanje svih dokumenata i arhiva
NDH u Zagreb? Dosadašnja istraživanja raznih
istraživača donose mnoge nepoznate činjenice i
nepobitno dokazuju da je Jasenovac poslije svibnja
1945. postao mjesto surovih komunističkih odmazdi i
iživljavanja. Ta istina sve više izlazi na vidjelo, pa
je i knjiga Mladena Ivezića Titov Jasenovac još jedan
veliki i neprocjenjivi doprinos tom nastojanju u
traganju za istinom o Jasenovcu.
Tekst: Damir
Borovčak
Slike: Ljubomir Škrinjar
Video: Oskar Šarunić
Izvor: www.hkv.hr
VIDEO S PREDAVANJA
|