Nakon ugodnog boravka u hercegovačkim gradovima,
''navratio'' sam se i u Lijepu našu - Hrvatsku, koja je,
čini mi se, ove godine još više okićena s
četničko-partizanskim znakovljem, čiji ''ukrasi''
vrijeđaju hrvatski narod, katoličku crkvu i zdrav razum.
Izbezumljen sam činjenicom da od Dubrovnika do Pule
zajedno nadgledaju turiste crnogorska, srpska,
talijanska i slovenska milicija sa svojim znakovljem i
oružjem uz nazočnost hrvatske policije! Ovakvoga
zajedništva nije bilo ni za vrijeme Jugoslavije!?
Ovih ljetnih dana bile su paklene
vrućine ne samo u BiH i RH, nego i diljem Europe, što
je natjeralo ljude da idu na more, te je ovogodišnji
turizam u RH bio veoma uspješan, u odnosu na broj
turista, a zarade su, kako govore službene statistike,
dosta podbacile u odnosu na prijašnje godine!
Ljetne vrućine bile su povod za brojne
požare, koje su nanijele ogromne materijalne štete i
još više osiromašile i onako siromašne žitelje u
krševitim krajevima. Mnogi požari bili su uzrokovani
ljudskom zlobom, mržnjom i osvetom od privilegiranih
građana iz ličkih i kordunskih svetosavskih zajednica.
Titova unuka u ''ustaškom'' Ljubuškom
Naime, radi se o kontraverznom filmu
''Neđo od Ljubuškog'', kojeg je snimila Titova unuka
Svjetlana Broz, a financirala norveška vlada, prikazan
je (20. 07. 2012.) u Gradskoj vijećnici u nazočnosti
Svjetlane, Neđine rodbine i nekoliko Bošnjaka.
Neđina supruga Štefica opalila je
šamar Veri Dedić, samo što joj je rekla da se ukloni
ispred Crkve, jer je dobro poznavala Neđu. No, Vera je
uzvratila Štefici još bolji šamar i razbila joj
sunčane naočale koje koštaju 800 maraka. Da nije bilo
šamaranja i razbijenih naočala sve bi završilo šutke.
Međutim, dva su vruća šamara
uznemirila duhove u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj,
čime je izazvana medijska hajka i neistine koje su
lansirane poput raketa iz Sarajeva i Zagreba čime je
bila šokirana hrvatska zajednica u Ljubuškom.
Neđo (Nedjeljko) Galić (umro je 2010.)
rođak je Jure Galića, najpoznatijeg partizana i
ubojice, koji je nakon sloma NDH odgovoran za pokolje
velikog broja ljudi iz Općini Ljubuški. Jure Galić još
je živ i uživa gostoprimstvo sarajevskih, odnosno
bošnjačko-jugoslavenskih političkih čelnika. Otvaranja
masovnih grobnica u Ljubuškom i okolici, čije kosti
svjedoče o Galićevim zločinima, uznemirile Juru i još
neke žive partizane iz Ljubuškog.
Dakle, film ''Neđo od Ljubuškog'',
kojim se trebalo pokazati kako je Neđo ''spašavao
progonjene'' Bošnjake od ''ustaša'', odnosno
''fašista'' iz Ljubuškog, kako bi se opravdalo
ubojstvo svih onih koji su strpani u masovne grobnice,
jer nisu bili za ''bratstvo i jedinstvo'' kao Neđo i
Jure Galić.
Neđo je bio dobro poznat svim
Ljubušacima, jer je imao fotografsku radnju i slikao
ljude na skupovima i slao fotografije sa svojim
prilozima UDB-i u Mostaru. Nije Neđo spašavao
''Bošnjake'' (u Ljubuškom su živjeli muslimani - naše
komšije, koji su se osjećali Hrvatima), nego je
pljačkao njihovu rodbinu u Švedskoj, uz cijenu: 500
maraka za isporuku svakog ''Bošnjaka''. Novce je
dobivao od Ljubušaka iz Švedske, uručivao pisma bez
novaca i sakrivao se po Hercegovini, ama baš nijednu
osobu nije prebacio u Švedsku.
''Hercegovina i Lijepa naša na
fašistički način''
S takvim se naslovom oglasio Branimir
Pofuk u Obzoru (21. 07.2012.), na mene osobno (koda je
znao da sam prije par dana došao iz Toronta),
Ljubuški-online portal i Hercegovinu. Citirao je moja
tri objavljena uratka u uvodnom dijelu svoga gnjusnog
osvrta kako bi mogao iz teksta izvući zaključak, da su
Hercegovci, posebice Ljubušaci - fašisti.
Mediji u RH, da se koji slučajem
suzdrže jedan mjesec dana od tema koje se odnose na
fašizma, ustaštva i antifašizma, sigurni smo da bi 60%
novinara u Hrvatskoj ostalo bez posla. Čemu je
potrebno toliko dokazivanje nečega o čemu će povijest
dati svoje viđenje, izuzev ako se želi uvjeriti sebe i
obmanuti druge za nečije interese.
Ljubuški je malo mjesto u krševitoj
Hercegovini, koje je poznato diljem svijeta, jer nema
kutka u svijetu u kojem nema koji Hrvat iz Ljubuškog.
Koliko je Ljubuški dao za hrvatsku državotvornu ideju
(ne za fašizam, ustaštvo i antifašizam) najbolje
govore činjenice: ''U Ljubuškom poslije 1945. nije
bilo muška jer ih je zločinac Broz pobio.'' (Marin
Topić)
''Neđo je rođen u hrvatskoj obitelji,
ali po opredjeljenju i životu bio je komunista i
Jugoslaven i kad je prvi put kod svetog Ante u Humcu
vidio hrvatsku zastavi i čuo hrvatsku himnu rekao je
da to neće na dobro izaći'', piše Fukara i u nastavku
zaključuje: ''U Ljubuškom traje hajka na Šteficu
Galić, njenu djecu i mrtvog muža, ljudi koji ih
progone ne skrivaju ustaštvo, a motiv im je obrana
časti hrvatske himne.''
''Zvijezda'' komunističkog tiska u
Zagrebu, koji je pismen, ne - ''nepismen'' kakvim je
mene kvalificirao, pita se zašto se to njega tiče u
Zagrebu? Evo Pofukovog odgovora:
''Zato što mi je mučno kad se ljude progoni i tuče
zbog zastave, a pogotovo u ime moje zastave i himne.''
Ponavljam i podvlačim: ''Zato što mi
je mučno kad se ljude progoni i tuče zbog zastave, a
pogotovo u ime moje zastave i himne.'' Baš izričite
riječi!
Nije čudo što su se Srbi povampireni u
Hrvatskoj, jer znaju da je građanima u RH ''mučno''
kad se ljude progoni i tuče zbog hrvatske zastave i
himne! ''Antifašisti'' u RH, odnosno srbofili i
jugofili na Pantovčaku i Markovu Trgu, kao i komunisti
u tuđinskim medijima u Hrvatskoj toliko su opsjenjeni
mržnjom naspram osamostaljenja Republike Hrvatske, da
su spremni oblizati zadnjicu Srbima, i drugima koji se
seru na hrvatske svetinje. Nemo dignitati perditae
percit! (S gubitkom časti čovjek gubi sve!)
Piše: Rudi
Tomić
U Torontu, na Veliku Gospu, 2012. god.
23.08.2012.
|
