Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
╚asopis DO
Hrvatska
Va╣a pisma
Knjige
  Iz ęvicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   

 

TITOVI SE ZLO─îINI NIKADA NE BI SMJELI ZABORAVITI      (02.11.2017.)

Napredni stavovi utje─Źu na olako shva─çanje simbola. I tako javno prihva─çanje bogohulnih kazali┼ínih predstava i bestidnih izlo┼żaba, paljenje nacionalnih zastava, te vrije─Ĺanja dr┼żavnih ─Źelnika bi svi trebali biti shva─çeni kao dokazi intelektualnog oslobo─Ĺenja. Osobito u biv┼íim komunisti─Źkim zemljama, gdje se simbolizam izmijenio na na─Źine koji dezorijentira kako novu tako i staru Ljevicu, povici da je bilo kakva zabrinutost simbolima ÔÇťopsjednutostÔÇŁ ili ÔÇťodvla─Źenje pa┼żnjeÔÇŁ brzo se pojavljuju.

No, u isto─Źnoj i srednjoj Europi ravnodu┼ínost Ljevice prema simbolima je izvje┼íta─Źenost. Poput bljeska, kada se njegovi osobni mitovi pobijaju, moderni se ljevi─Źar pretvara u gun─Ĺaju─çeg neo-komunistu ÔÇô kojemu jedino fali iskaznica ─Źlanstva u Partiji te Kalashnikov kako bi se povratio na stariju vrstu. ┼áto vi┼íe, ako se iz sjena Desnice pojavi koji opasan ili dvosmislen symbol, njegova ravnodu┼ínost prema tradiciji ubrzo poprima oblik netolerancije rema ÔÇťekstremizmuÔÇŁ.

U petak 1. rujna 2017. godine skup┼ítina grada Zagreba glasovala je za promjenu naziva jednog od najprominentijih trgova grada, ÔÇťTrga Mar┼íala TitaÔÇŁ, na ÔÇťTrg Republike HrvatskeÔÇŁ. Ovu su promjenu naziva trga Zapadni mediji ozna─Źili pristojnim drmanjem glavom, te je promjena naziva trga prikazana kao potvrda reakcijskog nacionalizma. Kredibilitet ovome dodala je i ─Źinjenica ┼íto je Dr. Zlatko Hasanbegovi─ç, biv┼íi ministar kulture, vodio kampanju za promjenu imena trga i ─Źija se ministarska stolica po─Źela tresti uslijed agitacija koje su dolazile iz nevladinih udruga koje financira George Soros i ─Źije je prora─Źune dobivene iz poreznog prihoda biv┼íi ministar Hasnabegovi─ç imao na umu rezati. Hasanbegovi─ç je nacionalisti─Źki povjesni─Źar s ukusom za kontroverzije, a ┼íto je za hrvatske politi─Źare i uzrujavaju─ça spremnost argumentiranja intelektualnih pitanja. No, on nije fa┼íista, antisemit, niti rasista (Musliman je, pa je tako i zadobio svoj dio islamofobijskog zlostavljanja). U bilo kojem slu─Źaju, ve─çinska potpora za promjenu do┼íla je iz konzervativne HDZ strane, te iz centralno-lijeve grupacije okupljene oko zagreba─Źkog gradona─Źelnika Milana Bandi─ç.

Promjena je imena povijesno zna─Źajna. Jasno je simbolizirala prekid s pro┼ílo┼í─çu zemlje. Ali umije┼íalo ju se u jedan drugi spor oko simbola, koji, bez obzira na buku i bijes, uop─çe nema povijesni zna─Źaj. U blizini koncentracijskog logora Jasenovac, gdje su usta┼íke vlasti ubile veliki broj Srba, ┼Żidova te politi─Źkih protivnika kvislislin┼íke Nezavisne dr┼żave Hrvatske (NDH), podignuta je prije godinu dana od strane HOSa (Hrvatske obrambene snage ÔÇô desni─Źatska paravojna snaga) privatna spomen plo─Źa pripadnicima HOSa koji su poginuli u ratu za neovisnost Hrvatske u ranim 1990-tim godinama. Na spomen plo─Źi je bio upisan usta┼íki pozdrav ÔÇťZa Dom SpremniÔÇŁ. Navodno su mnogi HOS bojovnici koristili ovaj pozdrav ÔÇô mada nije poznato s kakvim razumijevanjem njegovog istinitog zna─Źenja? Spomen plo─Źu su naknadno maknuli na nekoliko kilometara udaljeno mjesto. Nezahvalna je sada zada─ça vladinog povjerenstva ┼íto op─çenito ─Źiniti sa simbolima totalitarizmima ÔÇô uklju─Źiju─çi s komunisti─Źkom crvenom petokrakom pozicioniranom pokraj mjesta masovnih grobnica ┼żrtava komunisti─Źkih zlo─Źina. U me─Ĺuvremenu, dobro financiran i me─Ĺunarodno podr┼żan ÔÇťantifa┼íisti─ŹkiÔÇŁ pokret ide za tim da pove┼że slu─Źajeve stvarne ili zami┼íljene nostalgije za usta┼íkim re┼żimom ÔÇô koji je propao prije 70 godina ÔÇô s pokretom ─Źi┼í─çenja Hrvatske od ostataka komunisti─Źkog re┼żima ÔÇô koji jo┼í uvijek imaju u sebi uznemiruju─çi stupanj ┼żivota.

Ali, ┼íto je taj ÔÇťantifa┼íizamÔÇŁ? Povijesni su dokazi jasni. Antifa┼íizam nije fraza koja zahva─ça sve u kategoriji demokrata. Nju su iskonstruirali komunisti. Zapravo, ona je bezna─Źajna bez pozivanja na komunisti─Źku ideologiju. Njezini zastupnici, svojom spremnom obranom komunisti─Źkog rekorda, svojim poborni┼ítvom prepoznatljivom komunisti─Źkom (anti-Zapad) vi─Ĺenju svijeta te svojom nepokolebljivom uvjerenosti da jedina prijetnja civilizaciji dolazi iz Desne, ne Lijeve strane, brzo to ─Źak i danas i pokazuju.

Sve do nedavnog uspona ljevi─Źarskog anarhizma u Americi, u Sjedinjenim dr┼żavama i Britaniji antifa┼íizam nije zna─Źajno postojao iako su ove zemlje bile klju─Źni dijelovi Zapadnog savezni┼ítva protiv snaga Osovine u Drugom svjetskom ratu. Izostajanje bilo kakvog antifa┼íisti─Źkog pokreta u Sjedinjenim dr┼żavama i Ujedinjenom Kraljevstvu nije samo zbog toga ┼íto tamo nije bilo zna─Źajnog doma─çeg Anglo-saksonskog fa┼íizma (Mosley je brzo ishlapio); ┼íto je va┼żnije, to je bilo zato ┼íto tamo nije bilo zna─Źajnog doma─çeg komunizma ÔÇô ─Źiji je antifa┼íizam i izum.

Antifa┼íizam je bio propagandni aparat za ┼íirenje potpore ciljevima komunisti─Źke partije me─Ĺu nekomuniste. To je bila taktika pridobivanja mo─çi, na kojem bi polo┼żaju s mo─çu isklju─Źivo vladala komunisti─Źka parija. Isprekidane pojave antifa┼íizma bile su samo znak privremene slabosti komunisti─Źke partije. Promoviranje antifa┼íisti─Źke ÔÇťPopularni frontoviÔÇŁ, osobito u Francuskoj, obuhva─çaju─çi demokratsku Ljevicu ali slu┼że─çi Partiji, izme─Ĺu dva Svjetska rata odobrila je Moskva. Ali, 1939. godine Staljin je izabrao alternativnu strategiju ÔÇô savez s Hitlerom ÔÇô i antifa┼íizam odmah biva odba─Źen.

Jugoslavenska je Partija pod Titom, kao i druge Europske komunisti─Źke partije, poslu┼íno pratila ovu novu liniju. Veoma rastruban ÔÇťusponÔÇŁ komunisti─Źkih partizana nije se pojavio kao reakcija na usta┼íke grozote ÔÇô NDH je uspostavljena 10. travnja 1941. godine ÔÇô ve─ç kao odobrena reakcija 22. lipnja na Hitlerov napad Sovjteskog saveza. Uz energi─Źan poticaj iz Moskve jugoslavenska je Partija tada usvojila antifa┼íizam kao alat s kojim ─çe se oporbeno voditi protiv okupatora Osovine te kvislin┼íkih re┼żima u Zagrebu i Beogradu, ali ne i bez namjere nametanja klasi─Źne Marksisti─Źko-lenjinisti─Źke revolucije. U me─Ĺuvremenu, rije─Ź ÔÇťanifa┼íistaÔÇŁ se koristila u legitimizaciji onoga ┼íto je bilo predstavljeno kao nestrana─Źke institucije alternativne vlade ÔÇô kao ┼íto je to bio AVNOJ, Antfa┼íisti─Źko vije─çe narodnog oslobo─Ĺenja Jugoslavije. Kada su komunisti dobili mo─ç i do prije 1944. istisnuli su ili likvidirali ne komunisti─Źke elemente, antifa┼íizam biva prognan iz svoje prominencije unutar ideolo┼íkog arsenala Partije. Tek 1990. godine, kada su komunisti znali da je ispred njih obra─Źunavanje s pravom demokracijom, Partija o┼żivljava antifa┼íizam. I tako, npr., dok je Partija promijenila svoje ime od Saveza komunista Hrvatske (SKH) na manje prijete─çe Stranka demokratskih promjena, i onda na Socijaldemokratska stranka Hrvatske, udruga komunisti─Źkih veterana SUBNOR (Savez udru┼żenja boraca Narodno oslobodila─Źkog rata) se preimenovala u Savez antifa┼íisti─Źkih boraca. Ukratko, antifa┼íizam nikada nije postojao neovisno od komunisti─Źke partije, i iako su se milijuni pravih demokrata borili protiv tla─Źitelja koje bi se na prstima moglo opisati kao ÔÇťfa┼íistiÔÇŁ, ti borci za slobodu nisu imali ni┼íta zajedni─Źkog s ideolo┼íkom tvorevinom antifa┼íizma, osim kao iskori┼ítene povremene bene.

Ovo, onda, je odgovor na pitanje: što je antifašizam? I koja je njegova veza s komunizmom? Ali daljnje je pitanje: koje je uloga Tita u tome?

Stara plo─Źa na titovom trgu, sada namijenjana zagreba─Źkom povijesnom muzeju, sadr┼żi veliku tvrdnju. Na njoj pise: ÔÇťTrg Mar┼íala Tita. Josip Broz Tito, politi─Źar, vo─Ĺa antifa┼íisti─Źkog pokreta, Predsjednik Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 1945-1980, 1892-1980.ÔÇŁ (Naglasak dodan.) Pojavio se niz kampanjskih grupacija ÔÇô u samo malenom broju bez obzira na medijsku pozornost ÔÇô kako bi se protivili micanju njihovog heroja sa njegovog trona na trgu. Televizijske su slike govorile pri─Źu njihovog identiteta i njihove marginalizacije. Svugdje su se mahale crvene zastave sa srpom i ─Źeki─çem. Jedine su prisutne hrvatske zastave bile one stare socijalisti─Źke ÔÇťNarodne RepublikeÔÇŁ. Neki su prosvjednici nosili na sebi predmete uniforme jugoslavenske vojske ÔÇô iste predmete koje su nosile srpsko-jugoslavenske snage kada su 1991. godine napale Hrvatsku.

─îelnici hrvatskog antifa┼íisti─Źkog pokreta sebe su s ponavljanjem identificirali s Titom. Nisu pru┼żili niti jednu ispriku ni za Titove metode ni za komunisti─Źke zlo─Źine.

No, brzi pogled na skupine koje su prosvjed i podr┼żavale navodi na to da su posebne isprike bile na redu. Pitamo se, jeli ÔÇťMre┼ża ┼żenaÔÇŁ bila svjesna toga da je Tito inicirao seksualne odnose sa svojom prvom suprugom kada je imala samo 14 godina? Da ju je kasnije, dok je bio u Moskvi tijekom 1930-tih, osudio preko NKVD, kako je to i u─Źinio svojoj drugoj supruzi i nizu partijskih drugova? Jesi li homoseksualni aktivisti znali da su ÔÇô kako ─çe to jedan hrvatski povjesni─Źar uskoro u detaljima prikazati ÔÇô u koncentracijskom logoru Goli Otok, u koji je Tito slao svoje politi─Źke neprijatelje, vlasti javno poni┼żavale i tukle homoseksualce, koje su smatrali ÔÇťbur┼żoaskim dekadentimaÔÇŁ?

┼Żidovska zajednica predstavljena na prosvjedu, naravno, ima razloga gnu┼íanje na pona┼íanje prema njima koje su vodili Usta┼íe ratnog vremena i koji su u potpunosti sura─Ĺivali s dekretom Holocausta Reicha. Ali, zar bi hrvatski ┼Żidovi trebali biti zahvalni Titu i Partiji? 1945. godine komunisti su ubili ┼żidovske poslovne ljude i oduzeli njihove poslovne tvrtke. Kada su stigli komunisti oni nisu povratili vlasnicima ┼żidovske imovine koje su Usta┼íe konfiscirali ve─ç su ih komunisti─Źka elita i njihovo privilegirano omiljeno potomstvo ÔÇô tzv. ÔÇťcrvena bur┼żoazijaÔÇŁ koja obilno snabdijeva vladaju─çu klasu ÔÇťpostkomunisti─ŹkeÔÇŁ Hrvatske ÔÇô ponovno oduzeli i u njima u┼żivali ÔÇô i jo┼í uvijek ─Źesto u njima u┼żivaju.

A ┼íto se ti─Źe hrvatskih Srba, ─Źiji su ─Źelnici bili prisutni na prosvjedima ÔÇô kakve god privilegirane pozicije su ne proporcionalno u represivnom aparatu Partije zauzimali, bilo bi im uputno razmisliti o cijeni na duge staze tih koristi. Ta cini─Źna komunisti─Źka politika dijeli pa vladaj zna─Źila je da su u 1990. godini, kada je u Hrvatsku stigla demokracija, Srbi bili i nepovjerljivi i nije im se vjerovalo te, kao takvi, bili automatikom vi─Ĺeni kao agresivni prema novoj dr┼żavi ÔÇô ┼íto je i potvrdila iz Beograda (jo┼í uvijek tada vo─Ĺen komunizmom) potaknuta srpska pobuna. Ako je Titova Jugoslavija iza sebe ostavila mr┼żnje tako sirove i rane tako duboke, tko ozbiljno mo┼że zaklju─Źiti da je komunizam ponudio lijek ili barem palijativu za atavisti─Źki nacionalizam kako to jo┼í uvijek tvrde njegovi apologeti?

No, Titova persona jo┼í uvijek dr┼żi neku vrstu privla─Źnosti. Vi┼íe je od povijesne zanimljivosti razumjeti za┼íto. ─îini se da je odgovor u tome da je Tito, iako ortodoksan komunista ÔÇô njegovu sva─Ĺu s Staljinom prou─Źila je ambicija, a ne doktrina ÔÇô bio i ne┼íto drugo, i ovo ÔÇťne┼íto drugoÔÇŁ ispada kao da je on bio juna─Źki ÔÇťantifa┼íistaÔÇŁ.

U stvari, Tito se pona┼íao onako kako se svi komunisti pona┼íaju, promi─Źu─çi revoluciju putem masovnih likvidacija potencijalnih protivnika, putem ru┼íenja svake neovisne institucije, i putem dovo─Ĺenja svake mo─çi pod Partijsku kontrolu. Odobrio je ubojstvo desetaka tisu─ça ljudi, mnoge bez sudskog procesa, druge s namje┼ítenim sudskim procesima ÔÇô vojnike, regrutirane pripadnike Domobrana, nepoliti─Źke civile, Katoli─Źke sve─çenike, fratre i redovnice, lije─Źnike, medicinske sestre, u─Źitelje, novinare, poslovne ljude, ┼żene i djecu. Masove se grobnice u koje su ┼żivi ljudi bacani tako da ih polako ugu┼íi te┼żina onih ba─Źenih iza njih jo┼í uvijek se postepeno iskopavaju. Od straha kako se ne bi ozlovoljilo utjecajne komunisti─Źke kadrove, koji su se 1991. godine pridru┼żili antikomunistima u stvaranju mlade hrvatske dr┼żave, mnogo se godina ┼íutilo o ovim u┼żasnim zlo─Źinima. Do nedavno, ve─çina Partijskih arhiva te arhiva tajne policije ostale su tako─Ĺer nedostupne. Lustracije ─Źlanova Partije nije bilo. Unutar Hrvatske nije se odr┼żao niti jedan sudski proces protiv komunisti─Źkih du┼żnosnika: samo se to dogodilo u Minhenu, nakon ┼íto je Njema─Źka uspjela osigurati njihovo izru─Źenje, i dvije su visoko pozicionirane u jugoslavenskoj tajnoj slu┼żbi osobe dobile do┼żivotnu kaznu za politi─Źki odobreno ubojstvo 1983. godine na njema─Źkom terenu.

Predsjednik se nove Hrvatske, Franjo Tu─Ĺman, navodno divio Titu; ali Tu─Ĺman nikada nije ni sanjao da opona┼ía Titov kult li─Źnosti, ─Źiji se u─Źinci jo┼í uvijek trebaju uzimati u obzir kada se ocjenjuje Mar┼íalova reputacija. Potrebna je ma┼íta kako bi se listanjem kroz fotografije Titov gizdav, pohlepan, lagodan, rasipni─Źki, besmislen politi─Źki ┼żivot uzeo kao ozbiljna performansa. Jugoslavija ni┼íta nije unutar sebe rije┼íila. Ni┼íta nije postigla izvana. Ali mitovi herojstva nametnuti kroz 35 godina stru─Źnom kontrolom medija toliko su oprali mozgove stanovnika da su isti, u vrijeme kada se kona─Źno najavila smrt diktatora, postali kovitlave, kukaju─çe ljudske olupine. Samo je sustav u kojemu se izgubio dodir s stvarno┼í─çu mogao slu┼żbeno priop─çiti u kamenu uklesanu frazu kao svoju lozinku za budu─çnost svoje zemlje: ÔÇťNakon Tita ÔÇö Tito!ÔÇŁ

Titova postignu─ça, onakva kakva su bila, uklju─Źuju─çi i ve─çina njegovih zlo─Źina, naveliko su zaboravljena; samo se njegovi antifa┼íisti─Źki akreditivi jo┼í uvijek poliraju. Ipak, antifa┼íizam, kao osmjeh ─îe┼íirskog ma─Źka, nas podsje─ça u bestjelesnom obliku o tome ┼íto je bio komunizam, ┼íto su komunisti radili, i ┼íto bi njihovi nasljednici htjeli kada bi im se za to pru┼żila prilika. To bi trebalo i─çi istim putem kao i Titova plo─Źa.

Autor Robin Harris, (objavljeno 25/10/2017. http://standpointmag.co.uk/node/6992/full)

(Uz dozvolu autora i Standpointa prevela s engleskog jezika: Ina Vuki─ç)

www.hkz-kkv.ch

148 - 2017

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU