U Hrvatskoj se malo ili gotovo ništa ne piše i ne govori o "suđenju stoljeća" na Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu, gdje Hrvatska tuži Srbiju, a Srbija Hrvatsku za genocid počinjen u hrvatskom Domovinskome ralu. Za hrvatske političare, ali i predstavnike istaknutijih medija, to je očito još jedna od "nevažnih" tema, to prije jer se već sada "zna" da ćemo mi taj spor dobiti! S druge pak strane srpski mediji svakodnevno opširno izvješćuju s ovog suđenja, pljuju po Hrvatima, a poglavito po prvom hrvatskom predsjedniku, vojskovođi, pobjedniku hrvatskog Domovinskoga rata Franji Tuđmanu, okrivljujući ga za sve i svašta.

Nama je, istina, razumljiv srpski gnjev protiv čovjeka koji je pobijedio treću ili četvrtu vojsku u Europi, ali nije nam jasno zbog čega oni koji su trenutačno na vlasti, koji su čelnici najjačih hrvatskih političkih stranaka o tome šute, umjesto da na svaku laž i klevetu koju Srbi izgovaraju u Den Haagu jednostavno kažu, odnosno odgovore - istinu. Činjenica je da to oni ne mogu na sudu, ali mogu kao Srbi u medijima. Da je Tuđman živ posve je sigurno da bi završio na optuženičkoj klupi Međunarodnog suda pravde te da je činjenica da je i ovo suđenje za genocid, barem ono sa strane Srba, zapravo suđenje mrtvom - Tuđmanu!

Većina hrvatskih bivših i sadašnjih političara ne želi uzdizati Tuđmana, ne želi ga braniti, prave se da se to njih "ne tiče", da će sud (za to i postoji) tobože donijeti pravednu odluku, a kako sudi sud u Haagu najbolje smo se mogli uvjeriti u slučajevima generala Gotovine i Markača, koji su godinama nevini proveli na robiji, a pojedini hrvatski političari činili su sve da se osude ova dva junaka, ali u tome na kraju, na sreću, nisu uspjeli.

Kako će, molim vas, suci u Den Haagu gledati na Tuđmana kad su se i sami mogli uvjeriti da je on za bivšeg hrvatskog predsjednika, Stjepana Mesića bio krivac za rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, da taj i takav Mesić nije želio doći ni na grob prvog hrvatskog predsjednika i zapaliti mu svijeću, a on ga je izmislio, i kad je Tuđman bio živ Mesić je bio - "pionirski kurir", običan "šahovski pijun", koji se klanjao Tuđmanu. Tek kad je Tuđman umro, hrvatski narod (jedan dio) dao je glas Mesiću i on je postao (u dva mandata) predsjednik Republike Hrvatske, a kad je zasjeo na Pantovčak prvo što je uradio dao je otvoriti sefove s povjerljivim dokumentima i slao ih u Haag, optuživši Tuđmana gdje god je mogao, kao najobičnijeg kriminalca.

Već nekoliko puta je izjavio da ne žali što je srpskom pravnom timu pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu dostavio i tzv. "Brijunske transkripte", koje su Srbi koristili i koje još uvijek koriste kao ključni argument u procesu protiv Hrvatske. Riječ je, prije svega, o transkriptu "da zadamo Srbima takav udarac da praktično nestanu". Jedan od članova srpskog pravnog tima bio je oduševljen Mesićem i njegovom "iskrenošću", pa je na sudu, da ti pamet stane, usporedio brijunski sastanak i dogovor Franje Tuđmana i njegovih zapovjednika uoči vojno-redarstvene akcije Oluja, s početkom kolovoza 1995., sa zloglasnom nacističkom Wannesee konferencijom 1942. (protjerivanje Židova.) Kad su Mesića pitali: je li mu danas žao što je otvorio Tuđmanove arhive, odgovorio je da nije i da bi to - ponovio! U svakoj drugoj državi, daje napravio nešto slično, a poglavito u Americi i Izraelu već bi ga odavno strpali u "ludnicu" ili zatvorili do kraja života!

Ali, nije samo Mesić taj koji nas je blatio i blati pred Međunarodnim sudom pravde. Ima još Hrvata, poput bivšeg ministra unutarnjih poslova, udbaša. Josipa Boljkovca. Naime, kako čitamo u beogradskoj "Politici" u članiku "Srbija traži da Hrvatska odgovara za genocid tokom "Oluje" (29. ožujka 2014., str. 5.). jedan od predstavnika Srbije u procesu ističe da je Boljkovac uz ostalo izjavio i ovo: "... 1991. bili su napadnuti Srbi i Jugoslavija, ne Hrvatska" te da je Tuđman želio rat pod svaku cijenu! Za ovu izjavu, kad ne će nilko drugi, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), na čijem sam ćelu, predala je Kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu Hrvatske u Zagrebu, pa ćemo vidjeti hoće li ili ne će oni koji trebaju, a koji reagiraju i na gotovo nevažne izjave ovog puta i reagirati, odnosno optužiti navodnog ratnog zločinca Josipa Boljkovca.

Zanimljivo je, a u Hrvatskoj se na to malo tko javno osvrće, osim portala (prije svega zbog cenzure na HTV-u i drugim istaknutijim medijima) da u tužbi za genocid Srbi naglašavaju da traže od suda da se proglasi nenadležnim za dio hrvatske tužbe koji se odnosi na djela počinjena prije 27. travnja 1992., kada je Srbija nastala kao država. To bi u "prijevodu" značilo da na Hrvatsku 1991. nisu izvršili agresiju Srbi, a još manje Crnogorci, a ponajmanje pripadnici zloglasne Jugoslavenske narodne annije (JNA), već je to učinila "nepostojeća" država Jugoslavija s kojom nitko od njih nema veze! Vukovar su rasušili oni koji više "ne postoje", desetke tisuća ljudi su poklali, istjerali iz domova, razrušili bolnice, dječje vrtiće, škole i drugo, oni koji više "ne postoje", a Srbi, zajedno sa Slobodanom Miloševićem, najvećim zločincem poslije Hiilera, Staljina i Broza, bili su "male bebe", pa se toga i ne sjećaju, a kamoli da su za bilo što do toga vremena odgovorni.

Oni ne priznaju nikakav genocid nad Hrvatima, poglavito 1991. (to su uradili oni "nepostojeći"), a hrvatski obrambeni rat je trajao sve do sredine 1996.! E, ali su po tim okupatorima koji lažu, kleveću i izmišljaju, Hrvali krivi što su "istjerali" Srbe na traktorima 1995. iz "Krajine" koju su kao okupacijska sila držali pune četiri godine! Da su Hrvati uistinu željeli protjerali Srbe iz te njihove ''Krajine", koju su željeli pripojiti (i još uvijek žele) Srbiji, koja bi vojska, a još k tome nadmoćnija od njih, tek ih samo tako pustila da odu. A hrvatska vojska, na čelu s Franjom Tuđmanom, dopustila im je da organizirano napuste Hrvatsku, i odu tamo gdje im je bolje, u Srbiju!

A tada bi Hrvatska trebala odgovarati i odgovara što ih je "protjerala", a oni su iz Knina i okolice čim su čuli prvi hrvatski pucanj poćeli bježati poput zečeva.
Kad su se razočarali u Srbiji, kad su vidjeli da ih ni tamo ne trebaju (kukavice nigdje nisu dobrodošle) počela je politička hajka na Hrvatsku, predvođena ratnim zločincima ala Sava Štrbac, ne toliko da se Srbi vrate u svoje domove, već da "Krajina" ponovno postane "Krajina'', nešto kao što je Republika Srpska.

Ali, kakogod Međunarodni sud pravde dosudi (a već je dosudio u slučaju generala Markača i Gotovina) Srbi mogu jedino plakati što su dragovoljno otišli, što su ih prevarili vođe i što ih i dalje varaju razni Štrbci, jer kao što Vukovar nikada ne će biti srpski, tako to više nikada ne će biti ni bivšs "Krajina"!
Čiča miča, gotova je priča!

Mladen Pavković, Hrvatsko slovo
04.04.2014.