Jutarnji je nedavno obogatio nas i našu maštu imenima 100 ljudi koji su Hrvatsku u 2012.g. učinili boljom. Dobro ste pročitali. Radi se baš o 2012. godini, sjajnoj godini koju je nemoguće učiniti boljom negoli je bila!

Međutim, urednici Jutarnjeg u svojoj bogatoj imaginaciji misle da je 2012. učinjena boljom djelom 100 ljudi! To šaroliko društvo po Jutarnjem čine biznismeni, odvjetnici, dizajneri, slikari, književnici, liječnici, aktivisti, znanstvenici, arhitekti itd. Moj je dojam da su urednici Jutarnjeg s ovogodišnjim izborom sami sebe shvatili malo preozbiljno. Da parafraziram Oscara Wildea "obično su najgora djela rađena s najboljim namjerama".

Uzmimo recimo književnost i književnike koji su nas u 2012. g., učinili boljma. Među 100 odabranih na prvom je mjestu Miljenko Jergović. Ako je netko zaslužio onda je to sigurno on! Jedino je dvojbeno što je zaslužio. Odgovor ostavljam brojnim čitateljima ove kolumne. I oni imaju pravo na svoj odabir. Jergović je navodno progresivni pisac, a sigurno agresivni kolumnist Jutarnjeg. Kolumnu možete mrziti na dva načina, da je naprosto mrzite ili da čitate kolumne M. Jergovića.

Opće simpatije hrvatske ljevice pobrao je svojim beogradskim impresijama o trodimenzionalnom i pozitivnom Draži Mihajloviću i morbidnom tvrdnjom o dr. Tuđmanu kao "lešini sa Mirogoja". Od milijun gledatelja Žikine dinastije, time je odmah osvojio bar dvije trećine. Preostalu trećinu osvojio je svojom kolumnom "Sumnjivo lice" koju je podario hrvatskim braniteljima i dragovoljcima 27.12.2012. s ljupkim i poticajnim naslovom "Za povratak ćirilice u Vukovar trebali bi se boriti Hrvati, a ne Srbi"!

Osobno mi se početak te sjajne kolumne činio kao tiskarska pogreška. Kaže naš Miljenko: "Odvaži li se hrvatska vlast da poštuje hrvatske zakone, Vukovar bi već sutra trebao ponovno biti Bykobap". Pustite malo mašti na volju! Zamislite spomenik zvjerski ubijenim braniteljima na Ovčari - i to na ćirilici! Dok su ti ljudi bili sadistički ubijani, a preživjeli otjerani u srpske logore, naš junak Jergović je smišljao kako zbrisati iz opkoljenog Sarajeva u državu i glavni grad u kojemu mu je stolovao mrski diktator i "lešina s Mirogoja" koji se pobrinuo da mu cijelo vrijeme rata u Zagrebu ne padne ni vlas sa glave te da radi, piše i pljuje javno po tom mrskom diktatoru.

Naš Miljenko se odlično snašao u tim, za njega, godinama mraka u Hrvatskoj. Brzo se pomiješao s gledateljima Žikine dinastije, odmah dobio kolumnu u elitnom dnevniku Jutarnji list, svoju daktilku, svoju osobnu kritičarku Jagna Pogačnik, svoje nakladnike, pa normalno da je onda odmah stekao i izuzetnu hrabrost da nekažnjeno pljuje po onima koji su stvarali i branili ovu državu. Hrabrost je bila proporcionalna jugonostalgičarskom zaleđu koje je odmah stekao, a kulminirala je odmah nakon smrti Tuđmana. Sad ga uvjeravaju kako je on veliki hrvatski književnik iako bi on negdje u srcu sigurno radije bio veliki jugoslovenski književnik.

Jedan pametan čovjek je jednom rekao kako ne moraš popiti bačvu vina da bi mu spoznao godinu i kvalitetu. Dovoljno je popiti tek čašu do dvije! Tako je i sa romanima našeg Miljenka. Dovoljno je pročitati jedan do dva njegova romana da bi se shvatilo o kakvom se "kiselišu" radi. Prema Jutarnjem je autor tih kiseliša učiniuo Hrvatsku boljom 2012.g. Moš' mislit! Oscar Wilde je jednom napisao: "Nije dobro rušiti spomenike. Onaj koji ih ruši mogao bi pod njima i nastradati!"

Nije Jergović jedini književnik koji je Hrvatsku učinio boljom u 2012.! Nisam mogao vjerovati da među spomenutih 100 nisam pročitao ime Ante Tomića. Kakav bi to užas bio za našeg Antu kad bi shvatio da je cijelog života pisao istinu. Nema ni Jurice Pavičića, a i on nas je kroz pisanje u Jutarnjem u 2012., stalno pokušavao učiniti boljima svojim iluzijama koje su brojnije od iluzija bilo kojeg iluzioniste! Iluzijama da je talentiran, zanimljiv i sposoban očitavati intelektualne lekcije drugim piscima kao npr: Slobodanu Novaku kojeg je proglasio kretenom. On je živi dokaz da svatko, bez obzira na obrazovanje, talent, znanje i ukus može pisati kolumne u dnevnim novinama, a oni koji se uz to još pokažu i kao dovoljno tupi, imaju sve šanse za napredovanje i priznanja.

Oni pravni, talentirani i dobri kolumnisti kao npr: Tomislav Židak neće nikada biti ni u peti medijskim mudracima koji su dovoljno pretenciozni da misle kako oni mogu ocijeniti tko nas je doista učinio boljima u 2012. g. Na kraju, ako su stvarno htjeli objaviti imena 100 ljudi koji su Hrvatsku doista učinili boljom u 2012. g., onda su mogli uštedjeti i vrijeme i prostor i ne zamarati nas za naših 7 kn s toliko ministara, sa Snježanom Banović, sa svojim i redakcijskim prijateljima, s prikrivenim jugonostalgičarima i otvorenim mrziteljima svega hrvatskog. Mogli su ostati samo na dva imena: generali Gotovina i Markač. Oni su nas sigurno sve zajedno učinili boljima! A ako nas netko želi učiniti gorima, onda su mogli objaviti imena Mesića, Dežulovića, Zorana Pusića, Vesne Teršelić itd. Bojim se da ćemo jednog dana morati ponovno pisati povijest ove zemlje. To je naš dug prema povijesti.

Crkva u Hrvata prelazi sve granice dobrog ukusa. Kaže Jelena Lovrić: "Duh inkvizicije ipak je nadjačao duh Božića". Tu je Jele u pravu. Sjeća se ona onih idiličnih vremena, nakon smrti diktatora Tuđmana, kad je Kardinal od srca govorio o "grijehu struktura". Bilo je zimsko doba ljeta Gospodnjeg 2000. g., a te Kardinalove riječi grijale su tada i našu Jele i Butkovića i Plešea, Maru zvanu Ingrid Antićević, a čak su se i u Feralu tada križali od pozitivnog čuda što to Kardinal zbori! Tada je, po njihovu mišljenju, konačno bilo došlo do monolitnosti naroda, Partije i Crkve. Govoreći o grijehu struktura Kardinal je bio donekle i u pravu. Što lopovi u privatizaciji, što rat, što izbjeglice i prognanici, što obnova i korumpirana HDZ-ova vlast ostavili su nas krajem 20 stoljeća u "ogromnom" dugu od 8,5 milijardi dolara (od čega je 4,5 milijarde dolara bio dug naslijeđen od Juge).

Tada su Hrvati svu nadu u bolje sutra polagali na detuđmanizaciju i demokratizaciju društva nakon umrlog diktatora. Hvala Bogu, izvukli smo se! Danas smo dužni samo malo više od 60,8 milijardi dolara. Više nema lopovske privatizacije jer smo u međuvremenu sve rasprodali strancima, nema više ni rata jer se HDZ slizao sa srpskim strankama u Hrvatskoj, nema više ni izbjeglica, a sve je i manje Hrvata. Račan, Sanader i Kosorica, a sada pomalo i Milanović mogu samo žaliti za smrknutim diktatorom s Pantovčaka, koji za razliku od svog smiješnog nasljednika, nije znao tako umješno pričati viceve s bradom i nije se tako dodvorno slizao sa strancima i Haagom.

Dvanaest godina od smrti Tuđmana Kardinal sad odjednom nije više zadovoljan napretkom koji je Hrvatska ostvarila pod vlašću Mesića, Račana, Sanadera i Kosorice već širi klevete o sadašnjoj vlasti koje ozbiljno plaše našu Jelenu Lovrićku. Kad se Bozanić bio oglasio sa "grijehom struktura" Jele ga je bila usporedila s kardinalom Kuharićem. Da je tada Jutarnji birao 100 ljudi koji su Hrvatsku te godine učinili boljom, Bozanić bi sigurno bio na prvom mjestu, odmah iza Stipe Mesića. Danas kad se Crkva poziva na čl. 63. Ustava RH koji roditeljima jamči da sami, po svojoj savjesti, utječu na odgoj svoje djece, mediji pišu o Crkvenom primitivizmu, o klerikalnom revizionizmu i o Kardinalovom iživljavanju nad sekularnom Hrvatskom.

Kaže Lovrićka da sekularna Hrvatska trpi teror manjinske, a zapravo 86 %, katoličke Hrvatske. Među preostalih 14 % su pravoslavci, Muslimani, Židovi, Jehovini svjedoci, agnostici, ateisti itd. Tu se ubrajaju i svjedoci zapjenjenosti komunističkih recidivista koji ne mogu shvatiti kako su prošla vremena kad je Joža Manolić u 4 ujutro dolazio po Alojzija Stepinca. I opet bi oni! Ali sada više nije sigurno. Nema Maršala, nema više SUBNOR-a, nema ni službene UDB-a, a neslužbena se ne smije sasvim otkriti i stati javno na njihovu stranu.

Kako krenuti ponovno u represiju protiv Crkve kad imaš samo Mesića, Lončara, Manolića, Boljkovca, Lovrićku, Butkovića, Beškera, Krilea i slične individue. Nema više dovoljno ljudi da ih se regrutira za represiju. Tek što im se pridružio budući gradonačelnik Splita don Grubišić koji je mudro zaključio kako Crkva letcima pokazuje da ne poštuje suverenitet građanske države. Ima don Grubišić pravo! Od kuda Crkvi pravo da javno djeluje i izjašnjava se o bilo čemu. To smije samo on i to sa saborske govornice! Ako Crkva hoće neka poruke šalje poštom ili SMS-om, a ne letcima na kioscima i u trgovinama Konzuma. Letak o programu zdravstvenog odgoja u školama Crkva pokazuje svu svoju nekompetenciju kad je sve još davno znanstveno dokazano. Crkva će još početi tvrditi da čovjek nije postao od majmuna. Kad vidim budućeg splitskog gradonačelnika onda ni ja više nisam siguran.

Zanimljivo je kako je jedan od pripadnika Crkve don Grubišić tolerantan. On dopušta Crkvi da ima i izreče svoj stav, ali ne za Božić. Valjda misli da bi iz nekog samo njemu znanog razloga 29. novembar ili 1. siječanj bili bolji datumi od 25. prosinca! Lovrićka kaže da se Biskup prigodom propovijedi u Katedrali pokazao: "krajnje insuficijentan i posve nedobronamjeran pred Josipovićem i Milanovićem"! Sjeća se ona suficijentnog i dobronamjernog Biskupa koji je imao isto ime i prezime kao i ovaj nedobronamjerni! I Jele je navodno odlučila pomoliti se Bogu da ponovno prosvijetli Biskupa i vrati ga mentalno u zadnje mjesece dvadesetog stoljeća! Ne zna Jele da baš svaka molitva ne smije biti uslišana, jer onda to nije molitva nego korespondencija!

Karamarkova policija pratila novinare. Usput nisam znao da je Karamarko imao svoju policiju, mada nije nemoguće! Novi ZKP smatra kaznenim djelom iznošenje svega što se događa u istražnom postupku, na sudu ili u USKOK-u. Iskazi okrivljenika, od Sanadera pa do Pavoševićke, Fiolića itd., već smo drugi dan mogli čitati u svim novinama. Znači netko je činio kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Policija je odlučila snimati razgovore novinara da uvidi od koga kupuju informacije. To "intelektualnom proleterijatu" (Trocki) nikako ne ide u glavu. Zašto baš njih? I ja se pitam?

I opet Oscar Wilde: "Održavanje novinarstva objašnjivo je jedino genijalnom Darwinovom teorijom po kojoj samo najprostiji prežive!"

Autor: Zvonimir Hodak

www.dnevno.hr