Oni koji ne mogu prihvatiti NAZIV HRVATSKOGA DRŽAVNOG SARORA osluškuju glas tuđih gospodara, a ne glas svoga naroda!

Nakon što je Sabor 25. lipnja 1991. donio odluku o izlasku iz SFRJ, on je stvarno, u svakome, političko-pravnom i zbiljskom smislu postao "Hrvatski državni sabor". To činjeničko stanje sada konačno i ustavno proglašavamo u skladu sa čitavom hrvatskom tradicijom i njegovom povijesnom ulogom.

Ova promjena nema tek formalno terminološko značenje, nego je od dubljega i najvećeg značenja, u sadržajnome, tj. u političkom i ustavno-pravnom smislu. I to zbog toga što "Hrvatski državni sabor" pojmovno označava hrvatsku državu koja ima svoj teritorij, svoje stanovništvo i svoju vlast. Ovime ističemo hrvatsku državu i njezinu suverenost, a ne zamjenjujemo, niti potiskujemo, niti se odričemo Republike, kao oblika naše državne vladavine.

Uvjeren sam da je i najširoj javnosti više nego jasno da utemeljitelji današnje demokratske Hrvatske ne žele uspostaviti nikakvu monarhiju kao oblik državne vladavine, već jedino do kraja ozakoniti i duhovno domisliti hrvatsku državnu suverenost. Oni što danas ne shvaćaju, ili ne mogu ili ne će prihvatiti spomenutu utemeljenost naziva Hrvatskoga državnog sabora, svrstavaju se - uvjeren sam ponajviše nesvjesno - u redove onih zaplašenih hrvatskih javnih djelatnika koji osluškuju umjesto svog naroda, glas tuđih, ako ne gospodara, a ono uzora. Ili pak onih anarholiberalističkih, marksističkih, ili nekih univerzalističkih negiranja opravdanosti hrvatske države, s kojima je hrvatski narod suočen od revolucionarne 1848. pa sve do danas, u ime tobože viših revolucionarnihintegralističkih ciljeva.

Dr. Franjo Tuđman, Hrvatski list, www.hkz-kkv.ch