|
Oni koji ne mogu prihvatiti NAZIV HRVATSKOGA DRŽAVNOG
SARORA osluškuju glas tuđih gospodara, a ne glas svoga
naroda!
Nakon što
je Sabor 25. lipnja 1991. donio odluku o izlasku iz
SFRJ, on je stvarno, u svakome, političko-pravnom i
zbiljskom smislu postao "Hrvatski državni sabor". To
činjeničko stanje sada konačno i ustavno
proglašavamo u skladu sa čitavom hrvatskom
tradicijom i njegovom povijesnom ulogom. |
Ova promjena nema tek formalno terminološko značenje,
nego je od dubljega i najvećeg značenja, u
sadržajnome, tj. u političkom i ustavno-pravnom
smislu. I to zbog toga što "Hrvatski državni sabor"
pojmovno označava hrvatsku državu koja ima svoj
teritorij, svoje stanovništvo i svoju vlast. Ovime
ističemo hrvatsku državu i njezinu suverenost, a ne
zamjenjujemo, niti potiskujemo, niti se odričemo
Republike, kao oblika naše državne vladavine.
Uvjeren
sam da je i najširoj javnosti više nego jasno da
utemeljitelji današnje demokratske Hrvatske ne žele
uspostaviti nikakvu monarhiju kao oblik državne
vladavine, već jedino do kraja ozakoniti i duhovno
domisliti hrvatsku državnu suverenost. Oni što danas
ne shvaćaju, ili ne mogu ili ne će prihvatiti
spomenutu utemeljenost naziva Hrvatskoga državnog
sabora, svrstavaju se - uvjeren sam ponajviše
nesvjesno - u redove onih zaplašenih hrvatskih
javnih djelatnika koji osluškuju umjesto svog
naroda, glas tuđih, ako ne gospodara, a ono uzora.
Ili pak onih anarholiberalističkih, marksističkih,
ili nekih univerzalističkih negiranja opravdanosti
hrvatske države, s kojima je hrvatski narod suočen
od revolucionarne 1848. pa sve do danas, u ime
tobože viših revolucionarnihintegralističkih
ciljeva.
Dr. Franjo Tuđman, Hrvatski list, www.hkz-kkv.ch
|