 |
Drage prijateljice i prijatelji, Hrvatice i Hrvati!
U nedjelju, 17. srpnja, nakon vijesti o nasilnoj
akciji hrvatske policije nad grupom aktivista AHSP-a,
članova i prijatelja, uglavnom hrvatskih branitelja,
koji su imali policijsku dozvolu za svoj šator i
boravak na hrvatskoj državnoj zemlji u Srbu u Lici i
koji su pružali pasivni otpor, te ih je policija
odnijela u kombi vozila i uklonila šator, razmišljam
cijeli dan s ogorčenjem i tugom.
Pušteni su
isti dan, a protiv organizatora Dražena Keleminca bit
će podnesena prekršajna prijava.
|
Budući da je poznato da se u mjestu Srbu već nekoliko
godina, otkad je obnovljen spomenik četničkim ustanicima
protiv ondašnje hrvatske države, u organizaciji Srpskog
narodnog vijeća Milorada Pupovca i takozvanih
antifašista Hrvatske, na dan 27. srpnja održavaju
četnička okupljanja iz cijele bivše države i slave
događaji vezani za taj datum 1941. godine.
Kako akterima tih okupljanja nije nepoznato da su
toga dana učinjeni najstrašniji četnički zločini nad
nedužnim hrvatskim civilima, najprije nad
hodočasnicima iz vlaka koji ih je vraćao u Drvar sa
proslave blagdana Sv. Ane u Kosovu kod Knina, kao i
nad hodočasnicima iz drugoga vlaka, koji ih je vozio u
mjesto Oštrlj, gdje je također bila kapelica Sv. Ane.
Ukupno je, u obadva vlaka, bilo oko 600 hodočasnika,
uglavnom žena i djece koji su bili poklani i bačeni u
jame. Dalje je nastavljen masakr Hrvata katolika i
muslimana u više mjesta istočne Like i jugozapadne
Bosne, u Srbu, Krnjeuši, Boričevcu, Bosanskome
Grahovu, Drvaru, Gornjem Vakufu, Donjem Lapcu i drugim
obližnjim mjestima.
Poklano je
oko 2.500 ljudi a sela su im opljačkana i spaljena.
Neke su žive bacali u vatru njihovih domova. Uz
hodočasnike, ubijen je i župnik Vladimir Maksimilijan
Nestor, a mladog Jurja Gospodnetića, župnika
Bosanskoga Grahova, rodom iz Postira na Braču, su
nakon užasnih mučenja još živog proboli i pekli na
ražnju pred očima njegove jadne majke. Tom prilikom u
selu Brotnju kod Boričevca stradalo je i 27 članova
obitelji Ivezić, uključujući djecu i starce, koje su
tjerali do jame u koju su ih i žive bacali.
Taj dan najvećih zločina protiv čovječnosti,
provokativno i radi zastrašivanja, za vrijeme bivše
zločinačke tvorevine Jugoslavije, slavio se kao Dan
ustanka naroda SR Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Dakle, Milorad Pupovac obnavlja posljednjih godina u
Republici Hrvatskoj, na svoju ruku, taj dan, iako
Republika Hrvatska ima državni praznik Dan
antifašističke borbe, 22. lipnja.
Znači, Pupovac dobro zna što se toga dana, 27.
srpnja 1941. godine, dogodilo, pa i predstavnici
hrvatskih vlasti, iako su se ti zločini od naroda
skrivali. O tim zločinima pisao je i pripadnik
partizanskoga pokreta Stevo Babić kao o nečem
pretjeranom. Hrvatski narod svoje žrtve ne zaboravlja
i zato smo ogorčeni na provokacije, vrijeđanja i
ponovno ubijanje žrtava, te ponižavanje hrvatskoga
naroda i hrvatske države.
Hrvatske vlasti, da imalo drže do morala,
dostojanstva svoga i narodnog, te do pravne države
koju predstavljaju, ne bi dopustile takva skandalozna
okupljanja i orgijanja. To bi lako mogli zabraniti na
temelju Članka 1 i Članka 5 Zakona o prekršajima
protiv javnog reda i mira, kao i Kaznenoga zakona,
Članka 156, 158 i 375.
No, hrvatske vlasti se boje jednoga bijednog i zlog
Milorada Pupovca i prave ruglo od hrvatske države, pa
uhićuju one koji mirno prosvjeduju protiv slavljenja
zločina, a ne sprječavaju one koji provociraju,
vrijeđaju, uznemiruju javnost i slave zločine i
genocid.
Stoga, Hrvatice i Hrvati, radi dostojanstva žrtava,
te svoga osobnog i hrvatskog narodnog dostojanstva,
tko god može neka pođe sa hrvatskim zastavama i
natpisima u Srb 27. srpnja osobnim kolima ili
autobusima koje će dogovoriti Autohtona hrvatska
stranka prava iz gradova diljem Hrvatske i koja će
zatražiti od nadležnih dozvolu za mirno okupljanje.
Neka vide da nas ne mogu slomiti i da smo uvijek Za
dom spremni!
dr. Ružica Ćavar
počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i
obitelj i
počasna članica predsjedništva Hrvatskog
žrtvoslovnog društva
|
