Od početka Josipovićevog mandata, kao i mnogi, pisao sam
i dokazivao mnogo puta da Ivo Josipović zajedno sa
Vesnom Pusić sustavno radi na pretvaranju Hrvatske u
britansku političku koloniju, odnosno da su oni ključni
ljudi hrvatske politike koji su dobili veliki zadatak
prekrajanje i krivotvorenja istine o Domovinskom ratu
kako bi mogli amnestirati Srbiju za učinjeni genocid u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Ivo Josipović bio je provoditelj
britanske politike na Balkanu i prije izbora za
predsjednika Hrvatske tako da se može reći da je
značajno poguran da postane predsjednik Hrvatske kako
bi mogao s ključnog mjesta predsjednika Hrvatske što
potpunije provesti britansku politiku na Balkanu čiji
su sljedeći glavni ciljevi.
1. Amnestirati srpsku politiku kao
krivca za sve zlo što se dogodilo, amnestirati Srbiju
za počinjeni genocid u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
i pretvoriti velikosrpsku agresiju u navodni građanski
rat s podijeljenom krivnjom.
2. Uspostaviti i ostvariti pomirbu
nametanjem krivotvorine da nije bilo velikosrpske
agresije, da nema dobrih i loših, krivaca i nevinih
nego da su svi krivi i da svima treba suditi kao
zločinačkim organizacijama. Da treba ravnomjerno
raspodijeliti krivnju kao pretpostavku uspostavljanja
nove suradnje i zajedništva na području bivše
Jugoslavije.
3. Da treba svim sredstvima
sprječavati i ometati njemački utjecaj i vezati
Hrvatsku što je moguće više za antifašističku Veliku
Britaniju a ne za "fašističku" Njemačku.
U ostvarivanju takve strategije imao
je i ima važnu ulogu Haaški sud koji je pod kontrolom
Velike Britanije nastojao svojim djelovanjem nametnuti
jednaku krivnju Srbije i Hrvatske kako bi se omogućilo
novo zajedništvo na Zapadnom Balkanu s vodećom ulogom
Srbije.
U realizaciji takve britanske
strategije velika smetnja bili su svi koji su se
borili za utvrđivanje istine, a protiv britansko
haaške nepravde. Zato je trebalo spriječiti Hrvatsku i
Bosnu i Hercegovinu da pred Međunarodnim sudom pravde
uspiju s optužnicom protiv Srbije za učinjeni genocid
kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini. Danas
pri samom kraju mandata Ive Josipovića nije teško
dokazati da je on već od 2000. godine vrlo sustavno
radio na promicanju britanske strategije. Nakon izbora
Stjepana Mesića za predsjednika Republika i dolaska
SDP-ove koalicije na vlast Ivo Josipović kao zastupnik
SDP-a bio je vrlo uspješan i vjeran provoditelj
britanske politike.
Ivo Josipović je skoro deset godina
prije svoje kandidature za predsjednika Republike
Hrvatske učinio ključni potez za ostvarivanje
britanske koncepcije Haaškog suda. Dao je značajni
doprinos Deklaraciji Hrvatskog sabora koja je
omogućila da Haaški sud provodi britansku strategiju,
da na isti način za udružene zločinačke pothvate
optužuje Srbiju i Hrvatsku i da pokuša ukinuti razliku
između Srbije kao agresora i Hrvatske kao žrtve
agresije.
Josipović, i kao stručnjak za krivično
pravo, bio je cijelo vrijeme apologet britanske Haaške
strategije te je čvrsto branio monstruozne i
neistinite optužnice protiv Franje Tuđmana, državnog i
vojnog vodstva Hrvatske a ne samo protiv hrvatskih
generala. Godine 2007. Ivo Josipović ide i dalje kao
član Komisije za doradu hrvatske tužbe protiv Srbije
za učinjeni genocid u Hrvatskoj. Kao član radne grupe
nastojao je, u čemu je djelomično i uspio, razvodniti
hrvatsku tužbu te je bez odobrenja Hrvatske Vlade
stupio u pregovore sa veleposlanikom agresorske Srbije
protiv koje je kao član Komisije pisao tužbu.
Više puta se sastajao upravo u vrijeme
rada na doradi tužbe protiv Srbije za učinjeni genocid
u Hrvatskoj sa srpskim veleposlanikom u Zagrebu nudeći
svoje prijateljstvo Srbiji, dajući jasno do znanja da
on ne stoji iza tužbe i da je on, ako dođe na vlast,
spreman normalizirati odnose sa Srbijom amnestiranjem
Srbije od učinjenog genocida. Kao dokaz svoje
spremnosti za drugačiju politiku hvali se
veleposlaniku agresorske Srbije da je napustio
Komisiju, znači poručuje da se ne slaže sa tužbom i
optužbom protiv Srbije. Veleposlanik to razumije,
prihvaća ponudu suradnje i kaže: "To ćemo znati
ceniti." Da bi ojačao svoje pozicije kao prijatelj
Srbije koji nudi drugačiju politiku od službene
hrvatske politike hvali se da je beogradski zet. Na
više sastanaka s veleposlanikom agresorske Srbije
donosi i opširnu hrpu materijala o optužbama i
presudama Srbima za učinjene zločine. Ali ono što je
na granici veleizdaje već 2007. godine svakako je
ponuda srpskom veleposlaniku o početku pregovora
Hrvatske i Srbije radi povlačenja tužbi.
Josipovićev partner na susretima s
veleposlanikom Srbije Ivo Šimonović kaže: "Dajte nam
barem žuto ako ne već i zeleno svjetlo da pristajete
na početak pregovora o povlačenju tužbi kako bi mogli
obavijestiti Haaški sud pravde da odgodi zakazivanje
sjednice o raspravi o hrvatskoj tužbi protiv Srbije za
učinjeni genocid." Sve to rade bez znanja i
suglasnosti Hrvatske Vlade suprotno hrvatskim
interesima i hrvatskoj politici. Takvim svojim
ponašanjem Ivo Josipović je kupovao podršku Velike
Britanije koja je u to vrijeme faktično vladala
Balkanom jer su Sjedinjene Američke Države prepustile
tu važnu ulogu Velikoj Britaniji. Čudno i nelogično
ponašanje Ive Sanadera i HDZ-a koji je dozvolio da HDZ
ima nekoliko kandidata za predsjednika bilo je ključno
u izbori za predsjednika Ive Josipovića. Mnogo je
indicija da su neki kandidati podržani od moćnih
tajnih institucija pod kontrolom Velike Britanije i da
su znali za koga igraju.
Izabran upravo zato da provodi britansku politiku u regiji Ivo
Josipović je od početka svog mandata vjerno i sustavno provodio glavne ciljeve
britanske politike. U provođenju te politike sklapao je nova prijateljstva sa
ključnim ljudima srpske politike. Prihvatio je strategiju Borisa Tadića koja se
temeljila na prihvaćanju glavnih britanskih ciljeva te je javno u Vukovaru
demonstrirao da prihvaća da se Srbija amnestira od krivnje za genocid i agresiju
i da se prihvati krivotvorina da se radilo o građanskom ratu. Nakon odlaska
Borisa Tadića prihvatio je i bratsku suradnju sa Tomislavom Nikolićem, četničkim
vojvodom i učesnikom agresije na Hrvatsku, te je tropoljupcem pokazao da Srbiju
ne smatra agresorom nego da prihvaća da se radilo o sukobu i građankom ratu s
podijeljenom krivnjom. Cijelo vrijeme on i Vesna Pusić pokušavaju pritiskom
natjerati Hrvatsku Vladu da povuče tužbu protiv Srbije za učinjeni genocid u
Hrvatskoj.
Nisu uspjeli u tome, nisu uspjeli zbog
oslobađajuće presude Gotovini i Markaču ni u svojoj
politici detuđmanizacije i optuživanja hrvatskog
državnog i vojnog vodstva za navodni udruženi
zločinački pothvat. Nanijeli su veliku štetu ugledu
Hrvatske ali nisu izvršili preuzete obaveze. Zato je
Ivo Josipović odlučio ponovno zatražiti pomoć
strateškog partnera i zato je upravo uoči ulaska
Hrvatske u Europsku uniju otišao na sastanka sa
britanskom Kraljicom na kojem je preuzeo nove zadatke
odnosno obećao ako dobije drugi mandat ići istim
britanskim putem i do kraja ostvariti ciljeve
britanske politike koji se ne razlikuju od ciljeva
velikosrpske politike.
Pri posjeti Velikoj Britaniji zajedno sa suprugom Ivo Josipović
bio je oduševljen počastima koje je dobio od britanske Kraljice. U tom
oduševljenju izjavio je da je sklopio strateško partnerstvo između Velike
Britanije i Hrvatske odnosno da će Hrvatska tijesno surađivati s v Britanijom ne
samo u provođenju regionalne politike na Balkanu nego i u Europskoj uniji. Ivo
Josipović je nakon tog sastanka vrlo odlučno krenuo u realizaciju dobivenih
zadataka od strateškog partnera Velike Britanije. Krenuo je odmah na turneju po
regiji u kojoj je kruna bio službeni posjet Beogradu gdje je govorio u Narodnoj
skupštini Srbije i u skladu sa dobivenim zadatkom od engleske Kraljice sklopio
je i strateško partnerstvo i sa Srbijom.
Uspostavljanjem strateškog partnerstva
s Velikom Britanijom, a onda i sa Srbijom, hrvatsko
državno vodstvo je na neki način prihvatilo i
Memorandum 2 SANU-a (Srpske akademije nauka i
umjetnosti) u kojem je na novi način i s novim
zadatcima precizno utvrđena strategija nove
velikosrpske politike u regiji pod pokroviteljstvom
Velike Britanije.
Dakle, sve karte su na stolu. Ivo
Josipović više ne taji da želi nastaviti istu
politiku, da želi ići istim putem. Zbog toga treba
očekivati javnu i tajnu podršku Velike Britanije i
njenih institucija koje i dalje vladaju podzemljem
Balkana koje ne treba podcijeniti. Dakle, Ivo
Josipović nastavlja vjerno provoditi britansku
politiku. U tome mu je veliku podršku davao njegov
glavni analitičar Dejan Jović. Čak bi se moglo reći da
je on najzaslužniji što je britanska Kraljica s
najvećim počastima primila Ivu Josipovića i njegovu
suprugu. Dejan Jović je britanski čovjek od
povjerenja. U Velikoj Britaniji je magistrirao i
doktorirao i tamo se izvrsno plasirao kao suradnik
moćnih britanskih institucija. Vjerojatno ga je zbog
toga Josipović izabrao za svoga glavnog analitičara,
za glavnog stratega. Dejan Jović cijelo vrijeme bio mu
je više od desne ruke, on je vodio stratešku igru.
Međutim, Dejan Jović je pogriješio što je javno
nastupao, javno otkrivao bit Josipovićeve politike,
što je veličao Jugoslaviju, što je tražio da Hrvatska
čeka Srbiju prilikom ulaska u Europsku uniju, što je
žestoko bez argumenata napadao Domovinski rat i Franju
Tuđmana.
Pred izbore Dejan Jović je napravio
novu pogrešku, osporio je referendum o samostalnosti Hrvatske i doveo u pitanje
legalnost nastanka Hrvatske kao suverene države. Zbog toga ga se Ivo Josipović
formalno riješio kako bi mediji pod kontrolom Josipovića uveli šutnju o Joviću.
Josipović i Jović su se formalno razišli ali ne i stvarno. Dejan Jović je i
dakle moćan kao i ranije, on i dalje spada u deset najmoćnijih Srba. Jović je i
dalje ključni čovjek u provođenju britanske i srpske politike koja je i dalje
temelj politike Josipovića u borbi za novi mandat. Josipović kao vladar
hrvatskih medija krije kao zmija noge činjenicu da i dalje provodi Jovićevu
strategiju. O Joviću se više ne piše i ne govori, kao da ga nije bilo, što je
još jedan dokaz da je Ivo Josipović zagospodario glavnim medijima u Hrvatskoj.
Želi se sakriti, da se i dalje politika Ive Josipovića ne razlikuje od politike
Dejana Jovića i da je formalno uklonjen Dejan Jovića samo zbog izbora odnosno da
je on i dalje glavni savjetnik i veza sa Velikom Britanijom i Srbijom, tako da
se čak može postaviti pitanje da li glavnu ulogu ima Dejan Jović ili Ivo
Josipović. Tko čiju politiku provodi Josipović Jovićevu ili Jović Josipovićevu.
Odgovor je jasan. Nema razlike između njihovih politika. Oni i dalje provode
istu politiku.
Autor: Zdravko Tomac, dnevno.hr
(100) |