Podsjetimo, Mišić u svome otvorenome pismu
Predsjednici piše kako se u obranu Vukovara uključio
30. travnja 1991., kako niti jednoga trenutka nje
razmišljao koga će braniti, iako, priznaje, takva
zvjerstva i zločine nije očekivao, ponajmanje od
dojučerašnjih prijatelja iz djetinjstva. Mišić je u
Vukovaru bio do pada 18. studenog 1991. kada je
zajedno s još 182 osobe odveden na Ovčaru, gdje su ih
pripremali na strijeljanje, ali na kraju je odveden u
Srijemsku Mitrovicu. Razmijenjen je u Nemetinu 14.
kolovoza 1992. U otvorenome pismo pita predsjednicu
zna li tko su Milorad Pupovac, Vojislav Stanimirović i
Jovan Ajduković? I drugi četnici iz Sabora?
Znate li Vi sve o njima? Na koji
način i kako jedan deklarirani četnik može imati čin
pukovnika Hrvatske vojske, kao što ima Milorad
Pupovac? Milorad Pupovac, Stanimirović i sada
Ajduković kao novi političar koji želi rušiti
Pupovca, nije ništa drugo do trojanski konj koji će
svoje lice pokazati u onome trenutku kada za to dođe
vrijeme, i to s kokardom na glavi. Jer jednom
Ajdukoviću nije stalo do mira i napretka, i na koncu
suživota - kojega ne može biti i nikada do njega ne
će doći dokle god se traže nestali bojovnici iz
Vukovara, dokle god se ne poništi oprost četnicima i
ratnim zločincima, dok se ne pronađu svi nestali
civili i članovi obitelji bojovnika i dok se ne
procesuiraju zločinci iz Rajšićeve pekare, gdje su
žive ljude spaljivali... dio je otvorenoga pisma.
Krajem siječnja Predrag Mišić se na
Pantovčaku sastao s predsjednicom Kolindom Grabar
Kitarović.
'Sam razgovor prošao je baš kako sam
i očekivao. Znao sam će me shvatiti i to je pokazala
ovim sastankom. Ono što sam iznio Predsjednici
više-manje je sve ono što sam i napisao u pismu.
Odnio sam dokumentaciju koju sam imao, CD na kojem
su neke stvari zabilježene, papire na kojima se
jasno vide optužbe za ljude koje sam spominjao u
pismu, kao i to da dokumente iz kojih se vidi kako
te optužbe do danas nisu opovrgnute. Tu su izjave
svjedoka sa suđenja iz Haaga i u Hrvatskoj, na koje
se ni jedan od prozvanih - Vojislav Stanimirović i
Jovan Ajduković - nisu očitovali pa su izjave
zabilježene kao vjerodostojne, kazao je Predrag
Mišić o sastanku s predsjednicom.
Prema njegovim riječima,
dokumentacija, koju je odnio na Pantovčak, odnosi se
na to da ljudi poput Ajdukovića i Stanimirovića ne
mogu predstavljati srpsku manjinu i srpski narod u
Hrvatskoj jer, kaže Mišić, moraju odgovarati za sva
nedjela koja su učinili. Ističe kako ne može
prejudicirati, ali po onome što je pročitao u
dokumentaciji, u kojoj se nalaze i izjave svjedoka,
moraju odgovarati za sve zlo koje su učinili.
Naglašava kako 'oni nisu vjerodostojni predstavnici
Srba, posebno Srba koji su branili Hrvatsku, koji
žele živjeti u normalnome suživotu... Smatra da dok
god su oni u vrhu vlasti samo će biti većih razdora
jer oni na takav način funkcioniraju.
Iako ne želi previše govoriti o
razgovoru s Predsjednicom, barem dok ne dobije
njezine odgovore nakon što pregleda dokumentaciju,
ističe kako je Predsjednica bila upoznata s nekim
stvarima koje joj je rekao, a s nekima ne.
Predsjednica nije bila upoznata da
su Jovan Ajduković i Vojislav Stanimirović imali
ulogu u Borovu Selu, točnije 2. svibnja kada se
dogodila pogibija policajaca. Oni su izravni
sudionici toga događaja, nisu bili oni koji su to
organizirali, nego su bili izravni sudionici
stravičnoga zločina u Borovu Selu. Imate izjave
svjedoka, kao i onih iz Haaga gdje je vojnik četnik
iz odreda Dušan Silni, koji su bili u Borovu Selu,
dao izjavu da su izravno pod njihovim naputcima to
napravili. Do dana današnjega ta izjava nigdje nije
demantirana, govori Mišić.
Ističe da bi bio strašno razočaran
da je neke odgovore dobio odmah nakon završetka
razgovora s Predsjednicom. Smatra kako je ovo daleko
ozbiljnija situacija s kojom se treba pozabaviti
zbog čega s nestrpljenjem očekuje odgovor s
Pantovčaka.
'Zadovoljan sam razgovorom i drago
mi je što je Predsjednica pokazala da zaista želi
saslušati me i razumije to o čemu govorim. Očekujem
odgovor, onda na osnovu toga mogu dalje raditi i
iskazati što mislim o tome. U svakom slučaju,
očekujem da se situacija krene rješavati. Ali,
tražit ću razgovor i s predsjednikom Sabora,
ministrom branitelja. Ako se Pupovac ovako nastavi
ponašati, zatražit ću zaštitu svih Srba koji žele
jednostavan život u Hrvatskoj. Mi ne želimo još veće
razdore i probleme', jasan je Mišić oko svojih
stavova.
U otvorenome pismu Predsjednici
Predrag Mišić zatražio je da se procesuiraju
zločinci iz Rajšićeve pekare, gdje su žive ljude
spaljivali... Upitali smo ga da nam pojasni o čemu
se tu zapravo radi.
"Na Ovčari sam završio 18. studenoga
1991. O pekari znam iz usmene predaje što su mi
ljudi govorili, ne mogu potvrditi ili nijekati. Ali
nemam razloga ne vjerovati onome što sam čuo, jer su
tolika zvjerstva učinjena. S druge strane, toliko
ljudi je još nestalo i traga se za njima. Ne želim
prejudicirati, ali zamislite kako bi se osjećao
roditelj kad bi znao da mu je dijete zapaljeno u
peći. Ne mogu govoriti o tome iz prve ruke, ali po
svjedočenju ljudi koji su išli u koloni prema
Veleprometu, znači iz Pekare, koja je na Drvenoj
pijaci (dio grada), od samoga središta grada
udaljena 200 metara, nalazila se jedna srpska kuća u
kojoj je bio Slavko Pekar. Tako smo ga zvali još
odavna. Iz te kuće je krv u potocima tekla.... Po
iskazu ljudi, jedna žena je otvorila vrata i
ugledala kako oni klečeći režu grkljan jednome od
zarobljenih. Ne mogu govoriti o nečemu što nisam
vidio i uzmite ovo s rezervom, jer nisam taj koji je
to vidio, ali o ovome se govorilo u Vukovaru."
Na području Vukovara još uvijek se
traga za nešto više od 200 ljudi od ukupno 900, za
koje se ne zna gdje su im grobovi. Zbog toga i ovo
oko Rajšićeve pekare drži vodu. Ne želim
spletkariti, ali ljudi nema i sigurno je da su
završili na jedan tako tragičan način. Netko tko je
bio tamo i vidio to, bilo bi dobro da to iznese. Moj
iskaz ne može biti vjerodostojan jer sam ja to čuo,
nisam vidio.
Andrea
Černivec, Hrvatski tjednik
www.hkz-kkv.ch |