Ako vas i ne zanima ništa o Europskoj uniji, možda biste
ipak mogli pročitati neke brojke koje Uniju
predstavljaju u pravom svjetlu. Možda bi vas one mogle
zainteresirati. Istina je malčice drukčija od onoga što
vam serviraju na dnevnoj bazi. Dopustite da vam
objasnimo.
"Očekujem da i one stranke koje izgube na izborima,
a zalagale su se za ulazak Hrvatske u Europsku uniju,
i nakon izbora podupru snažnu proeuropsku kampanju!" -
reče nedavno svojim hipnotizirajućim monotonim glasom
Predsjednik Republike i ostade živ samo tako.
Naravno, kao i svi njegovi pajdaši iz udružene
hrvatske političko-gospodarsko-crkvene oligarhije, i
opet je propustio reći vam koliko će vas koštati
unijska priča. Bitno je da vas sluge unijske
federacije nagovore da glasate za njihovu ideju. Dalje
će oni lako.
Živimo u jednostranačkoj državi
Probudite se. Nema više ni "ljevice" ni "desnice":
živimo u jednostranačkoj državi. Nema tog komunizma ni
staljinizma koji bi imao uniformnije poglede na
budućnost koju moramo izabrati. I pritom biti veseli.
Upravo je nevjerojatno koliko čak i izabrani
dužnosnici, poput već spomenutog notornog
hipnotizirajućeg Predsjednika, a koji bi trebali
zastupati sve građane, umjesto da to čine zastupaju
isključivo jednu ideju: onu unijsku. Pa makar se nebo
srušilo.
Koju god opciju (prividno) zastupali, njihova je
misao uvijek ista. "Unija ili smrt!", papagajski
ponavlja udružena oligarhija. Još samo da ih izaberemo
na izborima (koga god, nije važno) i poslije toga
glasamo za pristupanje Uniji koje oni postavljaju kao
svoj (ne i narodni) "sveti povijesni cilj".
Ali, ma za koju od impresivnijih stranaka glasali,
izabrali smo unioniste! Jer svi su oni upravo to: svi
pjevaju tu istu nevjerojatno dosadnu pjesmu. I još su
potrošili 15 milijuna naših proračunskih kuna kako bi
nas putem bezobrazno infantilne prounijske
indoktrinacijske kampanje uvjerili da moramo misliti
kao oni.
A "oni" svi misle posve isto: od Jadranke Kosor
preko Ive Josipovića, Zorana Milanovića i Vesne Pusić
do Angele Merkel i pape Ratzingera! I tu nikom nije
ništa sumnjivo? Vrijeme je da se probudimo. Ma koliko
netko bio opijen unijskim idejama, brojke su upravo
idealan način za to. Vrijeme je za buđenje
Pa idemo onda malo s brojkama. Ako vas i ne zanima
ništa o Europskoj uniji, prije no što izađete na
izbore i referendum, možda bi bilo dobro da ipak
bacite oko na podatke koji slijede. I da, vežite
pojaseve i spremite se za prinudno slijetanje.
Ateriranje u surovu stvarnost
Ukupni godišnji trošak EU iznosi upravo
nevjerojatnih 1.147.885.101.616 eura. Znate li,
zapravo, uopće pročitati tu brojku? Pa tko to može
platiti? Toliko moraju izdvojiti "članice" Unije, ili
bolje reći, toliko moraju izdvojiti građani EU! Pa
lijepo.
Ali, kamo ide sav taj silni novac? Vidite,
281.977.916.466 eura otpada na troškove provedbe
zakona, 93.992.638.822 eura su PDV i ostale europske
porezne prijevare, 46.996.319.411 eura za više cijene
hrane po Zajedničkoj poljoprivrenoj politici,
35.247.239.558 eura plaća se za EU-službenike u
zemljama članicama, 7.049.447.911 eura su troškovi
administracije, a 118.665.706.513 eura su ostali
troškovi. I to je to. (izvor: Taxpayers Alliance)
Europska unija u brojkama
Ajmo se malo zabaviti i nasmijati (ali pritom ne
smijemo zaboraviti da netko i to mora platiti). Evo
nekoliko nadasve zanimljivih izdataka:
- 5,25 milijuna eura porezni obveznici Unije platili
su flotu luksuznih automobila članova Parlamenta u
Strasbourgu.
- 5,5 milijuna eura košta izgradnja "Beach Cityja"
kraj Budimpešte.
- 18.798 eura Europski fond za agrikulturu dodijelio
je austrijskoj pokrajini Tirol za projekt povećanja
emocionalne povezanosti s pejzažem.
- 50.521 eura građane Unije koštao je hip-hop
laboratorij u Lyonu.
- 1.057.417 eura stajao je njemački golf-park i
wellnes.
Sviđaju vam se gornje brojke? Biste li voljeli
sudjelovati u navedenim plaćanjima? Ma nije beg
cicija, idemo dalje! Čelnici Europske unije potrošili
su oko 8.000 eura za nabavu "lasera". Kakvih lasera,
pobogu? Udruga koja se bavi proučavanjem trošenja
proračunskog novca (Taxpayers Alliance) u nedostatku
pojedinosti i svrhe lasera duhovito zaključuje: "Ne
znamo čemu služe. Možda za osvjetljivanje diskokugle u
uredima službenika, a možda nam vlade prave tajno
superoružje."
Ako ste ljubitelj životinja, vjerojatno će vas
razveseliti podatak da je Unija više od 160.000 eura
potrošila na projekt psećeg fitnes-centra u Mađarskoj.
Apsurdna je činjenica da centar nikad nije otvoren.
Ali, je li to netko platio? Želite li da i vaš Fifi
uživa u psećem-fitnessu svakako glasajte za Europsku
uniju!
No Unija se, treba znati, ne ograničava na trošenje
novaca unutar svojih granica. Jer, 24 tisuće eura
uloženo je u Srbiju. Projekt: snimanje nijemog
slapstick filma koji treba promovirati neverbalnu
komunikaciju. Kakvi su odjeci na ovaj uradak u Srbiji,
nije poznato. Ali je zato jasno da je i to netko
platio. Tko? Angela i Barroso iz svog džepa ili
građani Unije, što mislite?
A da se u Uniji, kad se ugase kamere i kad se više
ne mora imati ozbiljno lice, troši luđački, vidljivo
je i iz podatka da je više od 300.000 eura potrošeno
na koktel partyje (!), od toga čak 75.000 eura u samo
jednoj amsterdamskoj noći, a da je Barrosov ured u
samo devet mjeseci uspio potrošiti čak 249.000 eura na
korištenje privatnih zrakoplova. U navedenom razdoblju
ovaj istaknuti političar često je posjećivao UN-ove
konferencije o klimatskim promjenama. Očito, nije
mogao letjeti redovitim linijama. Zašto i bi, kad mu
Europljani mogu priuštiti privatni avion?
Gigantska unijska administracija: plaćaju li je
dobre vile?
Ali, pustimo priče i manimo se zabavnih podataka!
Gorka je istina ova: saveznu unijsku administraciju
netko mora financirati, a tko ako ne zemlje-članice?
Ta ogromna administracija raspolaže ogromnim brojem
tijela, institucija i agencija, a ondje rade ljudi
koje netko treba platiti.
Za raspisivanje natječaja i zapošljavanje službenika
u europskim institucijama i agencijama, zadužen je
Europski ured za odabir zaposlenika (EPSO). Ugovorni
službenici koji su zaposleni na određeno vrijeme imaju
plaću od 1847 do 6599 eura. Najniža početna plaća
stalno zaposlenog asistenta iznosi 2654 eura, a uz to
ima pravo i na 16 posto od plaće kao naknadu za život
izvan svoje zemlje, te na još neke dodatke,
primjerice, ako ima djecu.
Najviša
predviđena službenička plaća je 18.370 eura.
Administratori počinju s 4349 eura. Solidne plaćice,
ne?
Najvažnija podjela europskih službenika je na
asistente, za koje se ne traži akademsko obrazovanje,
i službenike sa završenim fakultetom - administratore.
No, ni tu nema pravedne popune: Najviše europskih
službenika dolazi iz Belgije. Tako ih je među
asistentima i administratorima u Europskoj komisiji, u
kojoj radi oko dvije trećine zaposlenika, gotovo
petina. Željeli ste postati europski administrator?
Nema problema, još samo morate srediti svoje nadmoćne
belgijske konkurente i na konju ste. Za četiri tisuće
eura, vrijedi se pomučiti, je li? Nebesa! Zbilja
moramo raditi više kako bismo sve to platili
Što mislite tko plaća svu tu unijsku administraciju?
Dobre vile? Pa samo članovi parlamenta imaju - bili
nazočni na sjednicama ili ne, dakako - plaćicu od 7339
eura! Uz to primaju i neoporezivu naknadu za troškove
u iznosu od 3980 eura! Plus 284 eura dnevnice po danu
zasjedanja u parlamentu, što uz 12 dana zasjedanja
iznosi dodatnih 3408 eura mjesečno! Kad to sve
zbrojite radi se o prosječnoj europarlamentarskoj
plaćici od 14.727 eura mjesečno.
A ima 736 parlamentaraca. Ako bi Hrvatska kojom
nesrećom ušla u Europsku uniju, naših 12
parlamentaraca činilo bi 1,6 % zastupnika - bili
bismo, dakle, na nivou statističke pogreške, ali bismo
zato uredno plaćali sve unijske troškove, kao i svi
drugi. No, dvanaest sretnika uživalo bi u nešto manje
od 15.000 eura mjesečno! Nije vrag da im to ne želite
priuštiti?
A gdje su tek komesari Europske komisije s 23.000
eura mjesečno! I mi bismo trebali više raditi kako
bismo to plaćali?! Sjetite se, u posljednje vrijeme
apsolutno svi političari, i domaći i strani, i u nas i
u Grčkoj i u Njemačkoj bez razlike, pjevaju istu
pjesmu: trebamo raditi više. I duže. Najbolje dok ne
krepamo. Evo sad znamo i zašto.
Prema podacima službene EU-stranice europa.eu, samo
Komisija zapošljava oko 38.000 ljudi. U Europskom
parlamentu koji broji preko 700 zastupnika (a svaki
zastupnik ima i svoje osoblje) radi još i oko 6000
ljudi u njegovu Generalnom sekretarijatu. U Generalnom
sekretarijatu Vijeća EU radi preko 3500 djelatnika.
Jeste li zbrojili koliko biste drkača trebali plaćati?
No, ne. nisu to svi! Ima još!
Jer, tu su i drugi djelatnici. Primjerice, Europska
komisija ima jednu od najvećih prevodilačkih službi u
svijetu, ondje radi oko 1750 lingvista i 600 pomoćnih
djelatnika. Interpretacijska služba Komisije broji 600
zaposlenih prevoditelja, tim od 3000 honorarnih
prevoditelja i 250 pomoćnih djelatnika. I tako dalje,
i tako dalje. A građani Europe moraju financirati
čitavu tu birokratsku vojsku. Želimo li im se
pridružiti?
Punjenje nevjerojatno dubokog džepa Europske unije:
ajmo i mi sudjelovati!
Proračun EU financira se sredstvima Unije (own
resources) koja nisu podložna međuvladinim
pregovorima. Postoje četiri vrste vlastitih prihoda
kojima se financira proračun: poljoprivredne
pristojbe, carine, udio u PDV-u i uplate zemalja
članica. Prva dva oblika prihoda, tj. poljoprivredne
pristojbe i carine, koristili su se u početku
djelovanja Unije i bili su dostatni za njezino
financiranje. No s vremenom je njihovo relativno
značenje slabilo i pojavila se potreba za novim
izvorima financiranja. Tako se danas glavnina
proračunskih prihoda prikuplja novim vlastitim
sredstvima: udjelom u PDV-u i uplatama zemalja
članica.
Proračun za 2011. u visini od 126,5 milijardi eura
veći je za 2,91 posto ili 3,5 milijarde eura u odnosu
na prošlogodišnji. Parlament je tražio povećanje od
5,9 posto, što zemlje članice nisu htjele prihvatiti.
Postoji gornje ograničenje visine ukupnih vlastitih
prihoda pa tako oni ne mogu biti veći od 1,24 %
ukupnog BNP-a (bruto nacionalnog prihoda) zemalja
članica. Visina i struktura vlastitih sredstava
određuju se ovako:
- Poljoprivredne pristojbe - čine oko 2 %
proračunskih prihoda, a prikupljaju se od carina na
uvoz poljoprivrednih proizvoda iz zemalja koje nisu
članice Unije;
- Carine - obuhvaćaju oko 1 3% proračunskih prihoda,
a prikupljaju se od carina na uvoz iz zemalja koje
nisu članice Unije;
- Udio u prihodima od PDV-a - čini oko 35 %
proračunskih prihoda EU i transfer je dijela PDV-a
ubranoga u zemlji članici. Određuje se primjenom
jedinstvene stope na osnovicu PDV-a svake zemlje
članice. Stopa je 2004. godine smanjena na 0,5 %, a
primjenjuje se na osnovicu koja ne smije iznositi više
od 50 % BNP-a;
- Uplate razmjerne BNP-u - čine polovicu ukupnih
sredstava proračuna EU. One su dodatni izvor jer se
određuju tako da se nadoknadi manjak koji može nastati
zbog nedostatka sredstava iz prethodna tri izvora. Na
taj se način osigurava da proračun nije nikad u
deficitu.
Ali, tko su dobre vile koje pune taj proračun? Pa,
Europljani, točnije državljani zemalja-članica Unije.
A ako se nedajbože priključimo Uniji, i mi. Na našoj
podstranici EU-danas pogledajte kako točno izgleda
EU-proračun u cent. I razmislite jeste li ludi da im
to platite.
Bizarna UK-korekcija - jesu li vam ikad rekli za
nju?
Ali ni tu priči nije kraj! Jer, Margaret Thatcher je
1985. izborila posebne pogodnosti za Ujedinjeno
Kraljevstvo. Prema tim "pogodnostima" britanski bi se
doprinos svake godine umanjivao za dogovoreni iznos,
koji se u proračunu vodi kao "UK-Correction". O tome
nećete čuti u Dnevniku. O čemu je riječ?
Čelična Margaret uspjela je u svom naumu, pa manjak
koji nastaje zbog smanjenog doprinosa Ujedinjenog
Kraljevstva nadoknađuju sve ostale članice - uplatom
dodatnog iznosa za Ujedinjeno Kraljevstvo.
Jednostavno, zar ne? I odlično za Ujedinjeno
Kraljevstvo, ali loše za vas ako niste podanik
Ujedinjenog Kraljevstva! Pogledajte na tablici
proračuna EU, na našoj podstranici EU-danas, koliko
zemlje članice uplaćuju u duboki unijski džep kako bi
nadoknadile britanski manjak. Riječ je o 3 milijarde
eura!
Ali ne. ni to još nije sve! Ni taj iznos nije jednak
ni pravedan, jer su neke lukave članice uspjele
progurati da njihov doprinos za Ujedinjeno Kraljevstvo
ne bude veći od 25 % onoga što bi prema formuli
trebali platiti na ime manjka kojeg je stvorila
Britanija. Ostale zemlje članice nadoknađuju tako još
i taj dodatni manjak!
Na našoj podstranici EU-danas molimo pogledajte
navedenu "UK-korekciju" u proračunu Unije za 2011. Pa
uočite da, recimo, siromašna Rumunjska mora
financirati dug Ujedinjenog Kraljevstva s preko 51
milijun eura, a mala Slovenija sa 14,3 milijuna. Bilo
bi zanimljivo vidjeti jesu li građani Irske sretni što
moraju financirati Britaniju s 53 i pol milijuna eura
i sviđa li se stanovnicima prezadužene Grčke što će,
htjeli ne htjeli, uplatiti za Ujedinjeno Kraljevstvo
čak 93,5 milijuna eura! I Hrvatska će imati čast
financirati Ujedinjeno Kraljevstvo, uđe li kojom
nesrećom u Uniju. Koliko ćemo to platiti? Pokušajte
pitati nekog od lokalnih unionista. Oni znaju, ali
mislimo da vam to neće reći.
Boli li vas glava od svih ovih brojki?
Sad je vrijeme da malo zastanemo. Naravno da vas
boli glava od ovih groznih podataka, nije čudo, koga
ne bi? Ali, sve te brojke nisu uopće čudne. Europska
je unija skupa. Nakaradne i neprirodne federacije
poput Europske unije ili Sovjetskog saveza imaju tu
manu - one koštaju. Puno koštaju.
Sljedeći put kad vam bilo tko - od urednika Dnevnika
do Predsjednika Republike - bude trabunjao o tome kako
će naša zemlja "sigurno ući u Europsku uniju jer to
svi ionako žele i kako će nam ondje biti famozno", -
pokušajte se sjetiti nekih ovih brojki.
Jer, svi oni koji nas tako žarko žele prevesti žedne
preko vode i "pomoći nam" da se odlučimo za ulazak u
Europsku uniju, - svi oni imaju debelog razloga zašto
to čine. A čine to upravo zato što žele biti dijelom
aparata koji bismo i mi trebali plaćati. I to bogami
masno. Oni u Europsku uniju, mi u kontejner. Hoćemo li
im to omogućiti ili ih zdušno otpraviti u ropotarnicu
povijesti?
Izvor: www.europskaunija.yolasite.com
|