No, pustimo povijest. Oni isti koju su 1968. godine
pokušali uvesti u Europu 'socijalističku demokraciju,
samoupravni socijalizam, komunizam s ljudskim likom,
neposrednu demokraciju' i slične ljevičarske folove
danas vladaju Europskom Unijom. Ono što im 1968. godine
nije uspjelo uz pomoć fondova iz 'željezne zavjese'
danas bez problema postižu u liberalnoj Europskoj Uniji.
Europa je tisuće godina prolazila kroz sve faze
kršćanstva. Vjere su bile različite i divergentne, ali
Kršćanstvo je bila konstanta. Prvo što su šezdesetosmaši
izbacili iz Europskog ustava, pogodili ste, bilo je
Kršćanstvo. Ljevičari iz '68. godine evoluirali su u
nihilistički liberalizam, nema Kršćanstva, ali u svim
većim gradovima Europe postoje gay parade, na sve strane
sklapaju se istospolni brakovi, u Nizozemskoj je kao
kruna svega osnovana pedofilska stranka, a čak je i
propao pokušaj sudske zabrane te stranke pa je tako
Nizozemska svima pokazala koliko je napredna. A i
Hrvatska žaba je ista kao i srpska '68. godine pa je i
ona digla nogu i zatražila da je potkuju.
'Ako ne misliš na picu, nisi koncentriran'
10. lipnja u Splitu je prekinut gay pride. Hrvatska
je konsternirana. Kako uopće mislimo u EU bez gay
parada u svim većim gradovima? Primitivci, fašisti,
ekstremni desničari, ognjištari, antieuropejci su se
toliko osilili da ne dozvoljavaju mirno okupljanje
nenasilnih sugrađana koji u principu samo žele
pokazati da su malo drugačiji nego mi. Nedavno je
jedna nezavisna anketa u sjevernoj Njemačkoj pokazala
da se je 9 od 10 ispitanika izjasnilo protiv
istospolnih bračnih zajednica. Naravno, agencija koja
je provela anketu odmah je 'prekomjerno granatirana' i
doslovno popljuvana. Toliko o liberalnoj toleranciji
na drugačije mišljenje. Po nekim procjenama u
Hrvatskoj je 9/10 hrvatskih građana protiv gay parada
jer smatraju da se radi o jeftinom egzibicionizmu, tim
više što je općepoznato da nitko više ne sprječava taj
dio gay populacije da svoje seksualne i emocionalne
zahtjeve i želje ostvaruje u skladu sa svojim
opredjeljenjem.
Zahvaljujući hrvatskom poltronskom pravosuđu i
ljevičarskim medijima hrvatska gay populacija
pretvorila se s vremenom u svetu kravu. Danas možeš
govoreći i pišući ismijavati sve i svakoga, od
predsjednika republike, Vlade, predsjednika Sabora,
zastupnike u Saboru, ministre možeš nazivati
špijunčinama, pljuvati i na lijeve i na desne, čovjeka
koji je utemeljio ovu državu javno u novinama nazivati
'lešinom', a jedino ako se neoprezno drznete aludirati
na istospolne brakove, gay parade, na centarfora neke
momčadi koji je homoseksualac i slično u isti čas
nastaje pakao. U tren se na zadnje noge dižu nevladine
udruge, razne kontre i rekontre, Babe, i slične
organizacije, koje uglavnom egzistiraju iz hrvatskog
proračuna, što drugim riječima znači da ih mi svi
zajedno plaćamo.
U Splitu se trebalo pojaviti oko 200
sudionika 'parade ponosa', ali je za njihovo čuvanje
angažirano 400 policajaca i specijalaca. Sad se
postavlja pitanje tko to plaća. Policija je davno i u
tisku i na Internetu objavila svoj cjenik po satu
osiguranja i to po sistemu 'tko voli neka izvoli'. Tko
je platio ili trebao platiti cjelodnevno čuvanje naših
'ponosnih sugrađana' i njihovih prijatelja iz bivših
republika bivše Juge? Zašto naši dragi sugrađani koji
su eto malo 'različiti od nas' nisu sami angažirali i
platili policiju ili zaštitarske tvrtke da čuvaju
javni red i mir.
Međutim,
nešto je drugo indikativno. Događaje u Splitu govore o
njihovoj sveopćoj 'obljubljenosti'. Policija se danima
reklamirala po tisku i televiziji sa svojih 400 do
zuba naoružanih specijalaca, naglašavala kako će
kamerama biti sve snimano pa oni koji eventualno ne bi
pljeskali paradi, to će morati objasniti prekršajnim
sucima. Ipak, usprkos svemu, Hrvati su se pokazali 'u
pravom svjetlu'. Bože, pa kako s tako retrogradnim
desnim pogledima u Europsku Uniju?! Zašto se ne
ugledaju na Antu Tomića, Juricu Pavičića, Zlatka
Galla, Nikolu Viskovića, Damira Pilića, i da ne
nabrajam sve ponosne ljevičare koji su drugačiji od
svih nas već samom činjenicom što su ljevičari i što
svi čvrsto vjeruju da desnica uopće nije legalna
opcija. A stranka pedofila u prijateljskoj Nizozemskoj
vjerojatno jeste. Stara arapska poslovica glasi: 'Ako
ne misliš na picu, nisi koncentriran.' Bože koliko je
sudionika parade ponosa u Splitu bilo koncentrirano, a
koliko dekoncentrirano?
Političke elite i mediji napuhnuli se kao žabe
krastače od sreće i oduševljenja
U petak smo napokon čuli 'jako dobru vijest' iz
Europske Unije. Kao da gleda u TV blesimetar najavio
ju je osobno predsjednik EU komisije Barosso.
Političke elite i hrvatski mediji napuhnuli su se kao
žabe krastače od sreće i oduševljenja. Prolazeći u
petak Zrinjevcem vidio sa sretne ljude kako pjevaju i
plešu od sreće i bio sam tronut tim prizorom. No,
uskoro je došla policija i odvela oduševljene
europejce u obližnju stanicu tvrdeći da se radi o
pijancima koji remete javni red i mir. Za 'jako dobre
vijesti' iz EU nisu ni čuli ni znali. Nema poznatijeg
političara, a ni medija koji nisu ustvrdili da je ta
'dobra vijest' dobra za cijelu Hrvatsku bez izuzetka.
U stilu kao 'EU nema alternative'.
Bože, koliko EU-idiota dnevno baulja
diljem Hrvatske? Nitko se od njih nije zapitao ako je
ta 'jako dobra vijest' usrećila cijelu naciju, zašto
je nedavno promijenjena ustavna odredba kojom je bilo
predviđeno da će se na referendumu o ulasku u EU
odlučivati natpolovičnom većinom svih birača koji
imaju pravo izaći na referendum. Novom odredbom je
odlučeno da je sad dovoljna natpolovična većina onih
koji izađu na referendum. Zašto mijenjati ovu ustavnu
odredbu kad EU i tako nema alternative, po tvrdnji
naših političkih elita i medija? Smatra se, recimo,
ako je to jednom napisao Davor Butković onda te
njegove riječi imaju takovu snagu kao da su uklesane u
kamen.
Zanimljivu, ali nažalost potpuno
realnu analizu dao je novinar Večernjaka Milan
Ivkošić. Citiram ga: 'Ako na referendum izađe 50 %
birača, što i nije nerealno očekivati, te od tih 50 %
izašlih više od polovice bude za ulazak u EU mogla bi
to biti brojka od oko milijun ljudi. Tako bi o
članstvu hrvatske u EU odlučila četvrtina birača ili
25 %.'
I nakon toga će Davor Butković i
Jelena Lovrić ponavljati staru laž da su se Hrvati
općim konsenzusom opredijelili za EU. Kažem staru laž
jer je notorni Butković bezbroj puta napisao ne
trepnuvši okom da su hrvatski birači 2000. g.
konsenzusom izbacili HDZ sa vlasti. Znao je naš Bule
itekako da mulja jer je na tim izborima najjača
pojedinačna stranka bila HDZ sa osvojenih 26 %
glasova. Postavlja se pitanje ako je neka stranka
dobila pojedinačno najviše glasova, kakav je to onda
debakl? Možda koalicijski. Što su, uostalom i pokazali
sljedeći izbori. Ivkošić, nadalje, razvija vrlo
zanimljivu teoriju, a koja po mojoj procjeni nije
daleko od istine. On tvrde da u Hrvatskoj po nekim
procjenama živi i djeluje oko milijun građana koji
nikada nisu prihvatili Hrvatsku kao svoju državu. Koji
ne mogu prežaliti staru dobru Jugu. Koji ujutro kad se
briju i odlaze na posao u državne ustanove pjevuše
svoj životni hit 'od Triglava do Gevgelije' i koji bi
željeli doživotni monitoring nad Hrvatskom, ali po
mogućnosti iz Beograda.
I sad je teoretski moguće da će nas baš ti građani
na referendumu uvesti u EU. Njihovi preci su nas 1918.
godine kao guske u maglu uveli u Kraljevinu
Jugoslaviju. Onda su na 41. godine uveli u salon sila
osovine. Pa su nas 45. godine uveli u bratstvo i
jedinstvo i sad nas njihova djeca uvode u EU. Zgodna
priča koja je moguća samo u Hrvatskoj, a ni u jednoj
drugoj državi na svijetu sigurno ne bi prošla. I na
kraju Ivkošić nabraja razloge zbog kojih će na
referendumu ipak glasati za EU. Razloge zbog kojih
moja malenkost neće glasati za ulazak Hrvatske u EU ne
mislim nabrajati jer bi njihovim nabrajanjem nastala
omanja knjiga. Uostalom u subotnjem Večernjaku naveo
sam samo jedan pozitivni razlog za ulazak Hrvatske u
EU, a to je barem privremeni odmak Hrvatske od
Balkana. Sve drugo su isprazne nade i lijepe želje.
Hrvatske kao da bi željela zatajiti svoj brak s
Balkanom i na brzinu se vjenčati s EU.
Oscar Wilde je napisao: 'Bigamija znači imati
jednu ženu previše. A monogamija je ista stvar.'
Šestog ovog mjeseca gledam emisiju 'Lica nacije'.
Branimir Bilić dao je priliku Don Ivanu Grubišiću da
elaborira svoje stručno viđenje posjeta Svetog Oca
Hrvatskoj. Ambiciozna svećeničko-ljevičarska zvijezda
očito zna zabiti gol, osobito ako je prazan i golman
leži na zemlji. Naš Ivan je oštro upozorio Papu što je
i gdje pogriješio, bilo u protokolarnom smislu, bilo u
pastoralnom obraćanju vjernicima. Kako je god Bilić
'pogodio' sa sveprisutnim Grubišićem, tako je
pogriješio što u emisiju nije pozvao i drugog
ljevičarskog svećenika, Dr. Franju Topića, da nam taj
drugi veliki crkveni demokrat još jednom nabroji sve,
a napose najnovije uspjehe bosanskih Hrvata i sve
blagodati koje isti uživaju od Sarajeva do Banja Luke.
I da nam napokon otkrije svoju tajnu kojom se to
vrstom demokracije uspio održati 21 godinu na čelu
hrvatskog kulturnog društva 'Napredak' iz Sarajeva. I
da nam otkrije još jednu veliku tajnu - koga na kraju
krajeva ima više u Sarajevu, Kineza ili Hrvata. Topiću
je 21 godina malo, ali Hrvatima u BIH je to beskrajno
dugo.
Victor Hugo je jednom rekao: 'Četrdeset godina
života je starost za mlade, a pedeset godina života je
mladost za stare.'
Zvonimir
Hodak
Dnevno.hr
|