Tko danas vlada Europom? Svaka osoba koja imalo prati politiku počet će sa nabrajanjem stranaka, ideoloških opcija, tipa desnica - ljevica, Putin, Merkel, itd., itd. No, točan je odgovor samo jedan. Europom vladaju tzv. šezdesetosmaši. 1968. godina bila je jedna od najburnijih u mirnodopskoj povijesti Europe.

Osim što je SSSR okupirao Čehoslovačku i umjesto liberalnog Dupčeka instalirao na vlast svoju ekipu domaćih izdajnika, cijelu zapadnu Europu zahvatio je tsunami radikalnih studentskih nemira sa financijskom i moralnom podrškom sa istoka. Studentska ljevica četrdeset dana tresla je učmalu i tradicionalno preplašenu takozvanu zapadnu Europu. I u Beogradu su vidjeli da se potkiva konj pa je i njihova žaba digla nogu. Tito je znao otkud puše vjetar solidarnosti sa studentima pa je idući niz dlaku Tavaršću Brežnjevu podupro beogradske studente u njihovom buntu. Kad su tri godine kasnije zagrebački studenti također zatražili liberalizaciju dragi drug Tito poslao ih je u staru Gradišku na izdržavanje višegodišnjih kazni zatvora.

No, pustimo povijest. Oni isti koju su 1968. godine pokušali uvesti u Europu 'socijalističku demokraciju, samoupravni socijalizam, komunizam s ljudskim likom, neposrednu demokraciju' i slične ljevičarske folove danas vladaju Europskom Unijom. Ono što im 1968. godine nije uspjelo uz pomoć fondova iz 'željezne zavjese' danas bez problema postižu u liberalnoj Europskoj Uniji. Europa je tisuće godina prolazila kroz sve faze kršćanstva. Vjere su bile različite i divergentne, ali Kršćanstvo je bila konstanta. Prvo što su šezdesetosmaši izbacili iz Europskog ustava, pogodili ste, bilo je Kršćanstvo. Ljevičari iz '68. godine evoluirali su u nihilistički liberalizam, nema Kršćanstva, ali u svim većim gradovima Europe postoje gay parade, na sve strane sklapaju se istospolni brakovi, u Nizozemskoj je kao kruna svega osnovana pedofilska stranka, a čak je i propao pokušaj sudske zabrane te stranke pa je tako Nizozemska svima pokazala koliko je napredna. A i Hrvatska žaba je ista kao i srpska '68. godine pa je i ona digla nogu i zatražila da je potkuju.

'Ako ne misliš na picu, nisi koncentriran'

10. lipnja u Splitu je prekinut gay pride. Hrvatska je konsternirana. Kako uopće mislimo u EU bez gay parada u svim većim gradovima? Primitivci, fašisti, ekstremni desničari, ognjištari, antieuropejci su se toliko osilili da ne dozvoljavaju mirno okupljanje nenasilnih sugrađana koji u principu samo žele pokazati da su malo drugačiji nego mi. Nedavno je jedna nezavisna anketa u sjevernoj Njemačkoj pokazala da se je 9 od 10 ispitanika izjasnilo protiv istospolnih bračnih zajednica. Naravno, agencija koja je provela anketu odmah je 'prekomjerno granatirana' i doslovno popljuvana. Toliko o liberalnoj toleranciji na drugačije mišljenje. Po nekim procjenama u Hrvatskoj je 9/10 hrvatskih građana protiv gay parada jer smatraju da se radi o jeftinom egzibicionizmu, tim više što je općepoznato da nitko više ne sprječava taj dio gay populacije da svoje seksualne i emocionalne zahtjeve i želje ostvaruje u skladu sa svojim opredjeljenjem.

Zahvaljujući hrvatskom poltronskom pravosuđu i ljevičarskim medijima hrvatska gay populacija pretvorila se s vremenom u svetu kravu. Danas možeš govoreći i pišući ismijavati sve i svakoga, od predsjednika republike, Vlade, predsjednika Sabora, zastupnike u Saboru, ministre možeš nazivati špijunčinama, pljuvati i na lijeve i na desne, čovjeka koji je utemeljio ovu državu javno u novinama nazivati 'lešinom', a jedino ako se neoprezno drznete aludirati na istospolne brakove, gay parade, na centarfora neke momčadi koji je homoseksualac i slično u isti čas nastaje pakao. U tren se na zadnje noge dižu nevladine udruge, razne kontre i rekontre, Babe, i slične organizacije, koje uglavnom egzistiraju iz hrvatskog proračuna, što drugim riječima znači da ih mi svi zajedno plaćamo.

U Splitu se trebalo pojaviti oko 200 sudionika 'parade ponosa', ali je za njihovo čuvanje angažirano 400 policajaca i specijalaca. Sad se postavlja pitanje tko to plaća. Policija je davno i u tisku i na Internetu objavila svoj cjenik po satu osiguranja i to po sistemu 'tko voli neka izvoli'. Tko je platio ili trebao platiti cjelodnevno čuvanje naših 'ponosnih sugrađana' i njihovih prijatelja iz bivših republika bivše Juge? Zašto naši dragi sugrađani koji su eto malo 'različiti od nas' nisu sami angažirali i platili policiju ili zaštitarske tvrtke da čuvaju javni red i mir.

Međutim, nešto je drugo indikativno. Događaje u Splitu govore o njihovoj sveopćoj 'obljubljenosti'. Policija se danima reklamirala po tisku i televiziji sa svojih 400 do zuba naoružanih specijalaca, naglašavala kako će kamerama biti sve snimano pa oni koji eventualno ne bi pljeskali paradi, to će morati objasniti prekršajnim sucima. Ipak, usprkos svemu, Hrvati su se pokazali 'u pravom svjetlu'. Bože, pa kako s tako retrogradnim desnim pogledima u Europsku Uniju?! Zašto se ne ugledaju na Antu Tomića, Juricu Pavičića, Zlatka Galla, Nikolu Viskovića, Damira Pilića, i da ne nabrajam sve ponosne ljevičare koji su drugačiji od svih nas već samom činjenicom što su ljevičari i što svi čvrsto vjeruju da desnica uopće nije legalna opcija. A stranka pedofila u prijateljskoj Nizozemskoj vjerojatno jeste. Stara arapska poslovica glasi: 'Ako ne misliš na picu, nisi koncentriran.' Bože koliko je sudionika parade ponosa u Splitu bilo koncentrirano, a koliko dekoncentrirano?

Političke elite i mediji napuhnuli se kao žabe krastače od sreće i oduševljenja

U petak smo napokon čuli 'jako dobru vijest' iz Europske Unije. Kao da gleda u TV blesimetar najavio ju je osobno predsjednik EU komisije Barosso. Političke elite i hrvatski mediji napuhnuli su se kao žabe krastače od sreće i oduševljenja. Prolazeći u petak Zrinjevcem vidio sa sretne ljude kako pjevaju i plešu od sreće i bio sam tronut tim prizorom. No, uskoro je došla policija i odvela oduševljene europejce u obližnju stanicu tvrdeći da se radi o pijancima koji remete javni red i mir. Za 'jako dobre vijesti' iz EU nisu ni čuli ni znali. Nema poznatijeg političara, a ni medija koji nisu ustvrdili da je ta 'dobra vijest' dobra za cijelu Hrvatsku bez izuzetka. U stilu kao 'EU nema alternative'.

Bože, koliko EU-idiota dnevno baulja diljem Hrvatske? Nitko se od njih nije zapitao ako je ta 'jako dobra vijest' usrećila cijelu naciju, zašto je nedavno promijenjena ustavna odredba kojom je bilo predviđeno da će se na referendumu o ulasku u EU odlučivati natpolovičnom većinom svih birača koji imaju pravo izaći na referendum. Novom odredbom je odlučeno da je sad dovoljna natpolovična većina onih koji izađu na referendum. Zašto mijenjati ovu ustavnu odredbu kad EU i tako nema alternative, po tvrdnji naših političkih elita i medija? Smatra se, recimo, ako je to jednom napisao Davor Butković onda te njegove riječi imaju takovu snagu kao da su uklesane u kamen.

Zanimljivu, ali nažalost potpuno realnu analizu dao je novinar Večernjaka Milan Ivkošić. Citiram ga: 'Ako na referendum izađe 50 % birača, što i nije nerealno očekivati, te od tih 50 % izašlih više od polovice bude za ulazak u EU mogla bi to biti brojka od oko milijun ljudi. Tako bi o članstvu hrvatske u EU odlučila četvrtina birača ili 25 %.'

I nakon toga će Davor Butković i Jelena Lovrić ponavljati staru laž da su se Hrvati općim konsenzusom opredijelili za EU. Kažem staru laž jer je notorni Butković bezbroj puta napisao ne trepnuvši okom da su hrvatski birači 2000. g. konsenzusom izbacili HDZ sa vlasti. Znao je naš Bule itekako da mulja jer je na tim izborima najjača pojedinačna stranka bila HDZ sa osvojenih 26 % glasova. Postavlja se pitanje ako je neka stranka dobila pojedinačno najviše glasova, kakav je to onda debakl? Možda koalicijski. Što su, uostalom i pokazali sljedeći izbori. Ivkošić, nadalje, razvija vrlo zanimljivu teoriju, a koja po mojoj procjeni nije daleko od istine. On tvrde da u Hrvatskoj po nekim procjenama živi i djeluje oko milijun građana koji nikada nisu prihvatili Hrvatsku kao svoju državu. Koji ne mogu prežaliti staru dobru Jugu. Koji ujutro kad se briju i odlaze na posao u državne ustanove pjevuše svoj životni hit 'od Triglava do Gevgelije' i koji bi željeli doživotni monitoring nad Hrvatskom, ali po mogućnosti iz Beograda.

I sad je teoretski moguće da će nas baš ti građani na referendumu uvesti u EU. Njihovi preci su nas 1918. godine kao guske u maglu uveli u Kraljevinu Jugoslaviju. Onda su na 41. godine uveli u salon sila osovine. Pa su nas 45. godine uveli u bratstvo i jedinstvo i sad nas njihova djeca uvode u EU. Zgodna priča koja je moguća samo u Hrvatskoj, a ni u jednoj drugoj državi na svijetu sigurno ne bi prošla. I na kraju Ivkošić nabraja razloge zbog kojih će na referendumu ipak glasati za EU. Razloge zbog kojih moja malenkost neće glasati za ulazak Hrvatske u EU ne mislim nabrajati jer bi njihovim nabrajanjem nastala omanja knjiga. Uostalom u subotnjem Večernjaku naveo sam samo jedan pozitivni razlog za ulazak Hrvatske u EU, a to je barem privremeni odmak Hrvatske od Balkana. Sve drugo su isprazne nade i lijepe želje. Hrvatske kao da bi željela zatajiti svoj brak s Balkanom i na brzinu se vjenčati s EU.

Oscar Wilde je napisao: 'Bigamija znači imati jednu ženu previše. A monogamija je ista stvar.'

Šestog ovog mjeseca gledam emisiju 'Lica nacije'. Branimir Bilić dao je priliku Don Ivanu Grubišiću da elaborira svoje stručno viđenje posjeta Svetog Oca Hrvatskoj. Ambiciozna svećeničko-ljevičarska zvijezda očito zna zabiti gol, osobito ako je prazan i golman leži na zemlji. Naš Ivan je oštro upozorio Papu što je i gdje pogriješio, bilo u protokolarnom smislu, bilo u pastoralnom obraćanju vjernicima. Kako je god Bilić 'pogodio' sa sveprisutnim Grubišićem, tako je pogriješio što u emisiju nije pozvao i drugog ljevičarskog svećenika, Dr. Franju Topića, da nam taj drugi veliki crkveni demokrat još jednom nabroji sve, a napose najnovije uspjehe bosanskih Hrvata i sve blagodati koje isti uživaju od Sarajeva do Banja Luke. I da nam napokon otkrije svoju tajnu kojom se to vrstom demokracije uspio održati 21 godinu na čelu hrvatskog kulturnog društva 'Napredak' iz Sarajeva. I da nam otkrije još jednu veliku tajnu - koga na kraju krajeva ima više u Sarajevu, Kineza ili Hrvata. Topiću je 21 godina malo, ali Hrvatima u BIH je to beskrajno dugo.

Victor Hugo je jednom rekao: 'Četrdeset godina života je starost za mlade, a pedeset godina života je mladost za stare.'

Zvonimir Hodak

Dnevno.hr