Gospođa Grabar Kitarović dobila je na osnovi programa
"Za bolju Hrvatsku" na tim izborima 1.114.945 glasova, a
njezin izborni suparnik Ivo Josipović na osnovi svoga
"Pravog puta" (u "Drugu Republiku"?) 1.082.436 glasova.
Ishod kristalno jasan. Gospođa Grabar Kitarović dobila
je 32.509 glasova više nego njezin suparnik i tako
postala - hrvatska predsjednica. Čim je to doznao,
Josipović je telefonski nazvao gospođu Grabar Kitarović
i uljudno joj čestitao izbornu pobjedu.
Da je Hrvatska normalna država, tu bih
mogao stati i tiho se radovati što je Josipović,
čestitajući Kolindi, tvorno opovrgnuo tvrdnju
akademskog huncuta Slavena Letice da hrvatski
predsjednik ne zna brojiti. Kad bi, veli Letica,
Josipović znao brojiti do tri, ne bi nam kao svoj
izborni program nudio Drugu Republiku. Mi smo, veli,
od 1990. do 2000. imali Prvu Republiku, a od 3.
siječnja 2000. do sada, dakle već punih 15 godina,
imamo Drugu Republiku! Zgodno. Ali netočno. Čovjek
akademski upola bezobrazan kao Letica mogao bi s
jednakim, ako ne i debljim pravom reći da Letica ne
zna brojiti do tri. Kako nisam toga kova, samo ću
ispraviti netočnost: Ne broje li se one prve dvije
republike, Narodna i Socijalistička (1945. - 1990.),
Hrvati od 1. srpnja 2013. imaju - Treću Republiku.
Što je sad to? Zar ću na Letičin račun
miriti Josipovića i njegovo društvo s brojevima?! Ne,
nikako. To bi bio Sizifov posao. Dok ono upravlja
Hrvatskom, Hrvatska, svejedno: bila Treća ili Peta
Republika, ne će biti zemlja reda, rada i blagostanja,
nego zemlja čudesa - republika bez republikanstva. U
njoj će predsjednik Vlade urlikati: Mi smo država, oni
su hajdučija! U njoj će ministrovica Petrović Jakovina
osporavati kristalno jasnu izbornu pobjedu opirući se
na - vrijednost nevaljanih glasova! U njoj će
potpredsjednica Vlade, sveučilišna profesorica Vesna
Pusić, autoritativno tvrditi da je Milanovićeva i
njezina Vlada (na izborima?!) dobila više glasova nego
novoizabrana predsjednica Republike Hrvatske, iako se
Vlada ne bira na općim izborima, nego u Saboru! Koliko
je točna ta tvrdnja, pokazuju izvješća Državnoga
izbornog povjerenstva. Po tim su izvješćima
"Kukurikavci" na parlamentarnim izborima 2011. dobili
958.318, a Kolinda Grabar Kitarović ove godine na
predsjedničkim izborima 1.114.945 glasova. - Jee -
rekla bi gospođa Pusić - ali veći je broj u zemlji
čudesa posve normalno manji od manjega broja.
A kako su Kolindu u zemlji čudesa
dočekali misaoni ljudi? U republici bez republikanstva
pamet se ponajviše gnijezdi pod krovovima etničkih
knezova. U Hrvatskoj su takva dva: Milorad Pupovac i
Furio Radin. Obojica dršću. Kolinda im, sudeći po
verbalnim nagovještajima, ugrožava ne samo
"etnobiznis", nego i kneževsko dostojanstvo. Gospođa
veli: "Svi ste vi moji!" I svi su joj hrvatski
državljani - politički Hrvati.
A-joj! Kako to može biti?! Kako mi,
misle Pupovac i Radin, možemo biti Hrvati, kad smo
Srbi i Talijani?! Mi volimo Republiku Hrvatsku, iznad
svega volimo njezinu kunu, ali ne želimo se politički
miješati s Hrvatima. Mi odlučno odbijamo jednaka
politička prava! - Gospođa nas - misli Pupovac -
vjerojatno kani natjerati na opće izbore, a to je -
viče - bliže negdašnjemu natražnom Starčevićevu,
Frankovu i Pavelićevu nacionalizmu nego postmodernom
naprednom tribalizmu! - Teško je to teorijski
razumjeti. Tu pomaže samo sućut. Jer, ruku na srce,
što je Pupovac bez političkoga srpstva, što Radin bez
političkoga talijanstva?
Domoljubno okupljanje oko Kolinde
izazvalo je ne samo u zemlji čudesa, nego i drugdje u
svijetu nemalu zabrinutost. U Beogradu i New Yorku
trpko je odjeknula poruka: Ovo je Hrvatska, a ne
regija. Odatle se na svim stranama iščitava da će
hrvatska predsjednica, za razliku od dosadašnjeg
predsjednika, dobrosusjedstvo sa Srbijom graditi na
čistim računima. To se u spomenutim metropolama zasad
smatra nacionalizmom, koji će se po potrebi
prekvalificirati u fašizam. Ali ništa zato.
Domoljublje je čisto i pred Bogom i pred ljudima. Bude
li tako, ne dajmo da nam predsjednica propadne u
zemlji čudesa.
Autor, izvor:
Benjamin Tolić,
Hrvatsko slovo
(103) |
