Dušo Babina, govorila je Baba, uvijek pozdravi
starijega. Ali dobro pazi! Biciklistu ne spominji Isusa!
Zašto? Baba nije odgovarala. Did se smijao njezinu
naputku. On je muški pregrmio dva rata, pa je na svijet
i život gledao tvrđe. Za čestit život, govorio je,
čovjeku trebaju dva-tri pravila. Prvo, ne daj na se;
drugo, nikad ne miješaj vino s vodom; treće, gdje vlada
glad, jedi manje od drugih. I nije bio zagonetan. Na sva
tri zašto? imao je jasan odgovor. Na prvo: jao onomu
koga drugi brani; na drugo: tako se pokvari oboje; na
treće: budeš li jeo više od drugih, ne ćeš se najesti,
ali ćeš se osramotiti.
Mladiću se Babina zagonetka
odgonetnula sama od sebe. Bicikl je u to doba u Osoju
bio najviši domet privatne prometne tehnike, dostupan
samo ljudima iz bezbožničke vlasti. Opomena je trebala
sačuvati unuka da već na pragu života ne zaglibi u
obesvećenu svijetu. Didova odgojna pravila mladić je
pustopašno izvrgavao ruglu, a u zrelim je godinama, na
svoje veliko iznenađenje, otkrio da se uglavnom držao
smiješnih Didovih pravila.
Gradski kućni odgoj nije se u biti
razlikovao od selskoga. No on se u protoku vremena
pojavno sveo na uzgoj ako ne uglađena, onda barem
pristojna ponašanja.
Kućni je odgoj već kao izričaj
prilično mutan. Što je u njemu kuća? Je li to stvarna
kuća temelj, zidovi, vrata, prozori, krov? Nikako.
Kuća je u kućnom odgoju metafora obitelji, drugo ime
sigurnosti, prisnosti, topline. No ona može biti i
mnogo šira, pa i najšira metafora. Hrvatu u tuđini
koji hoće kući kuća je domovina; državljaninu, a
osobito državniku metaforička je kuća država;
egzaltiranom Nietzscheovu filozofskom pustinjaku
Zarathustri, koji slavi vječnu gradbu kuće bitka (und
ewig baut sich das Haus des Seins), kuća je bivanje.
Kako u tom svjetlu stoji zamjerka
hrvatske državne vlasti kućnom odgoju srpskog ministra
Aleksandra Vulina? Kao potpun promašaj. Vulin je u
Jadovnu bio gost Milorada Pupovca i Slavka Goldsteina.
Pogrdio je bl. Alojzija Stepinca, nazvavši ga vikarom
ustaške vojske. Vulin tako i inače govori. Njegovi ga
domaćini valjda zato i pozivaju. On dakle nije svojim
tobožnjim izgredom povrijedio, nego razgalio tu
gospodu. A kada je riječ o kućnom odgoju, ako je
državniku država metaforička kuća, Vulinovu se kućnom
odgoju nema što prigovoriti. Njegova pogrda hrvatskoga
blaženika posve je u skladu sa stajalištem Srpske
pravoslavne crkve i stajalištem srpske države. One se,
kao što vidimo, jednako protive proglašenju bl.
Alojzija Stepinca svetcem.
Što je hrvatska državna vlast u svezi
s time trebala učiniti? O tomu se može raspravljati.
No nema nikakve dvojbe da je i mogla i trebala
proglasiti Aleksandra Vulina nepoželjnom osobom u
Hrvatskoj i angažirati speleologe i forenzičare da
pomnom obradbom Šaranove jame napokon znanstveno
pomire žrtvoslovne spoznaje Slavka Goldsteina, Đure
Zatezala i njihovih opovrgavatelja. Kako se ništa od
toga nije dogodilo, niti ima naznaka da će se takvo
što uskoro dogoditi, razboritu se čovjeku nameće
pitanje o kućnom odgoju hrvatskih državnih dužnosnika.
Kakav je kućni odgoj, primjera radi,
odveo hrvatskoga državljanina Stjepana Mesića u Haag
da tamo u tajnosti lažno svjedoči protiv Hrvatske?
Kakav je kućni odgoj toga lažnog svjedoka, kada se
uspeo na Pantovčak, nukao da gnusno blati svoga mrtvog
prethodnika? Kakav je kućni odgoj nadahnuo Ivu
Škrabala da zajedno sa Stjepanom Mesićem, Ivicom
Račanom i Draženom Budišom pohara simboličku sferu
hrvatske države? Kakav je kućni odgoj nagnao Ivu
Sanadera u politički savez s aboliranim četnicima?
Kakav je kućni odgoj dignuo ruke narodnih zastupnika u
Hrvatskomu [državnom] saboru kada su se odricali
isključivoga gospodarskog pojasa na Jadranu? Kakav je
kućni odgoj nadahnuo Zorana Milanovića da Franju
Tuđmana (ako je vjerovati Ivici Pančiću) nazove
zločincem argumentirajući tako svoje protivljenje
nazivanju jednog zagrebačkog trga njegovim imenom?
Mnogo je takvih pitanja. No, ovdje ih
prestajem nizati. Ne toliko stoga što prelaze okvir
ovoga članka koliko stoga što je, rekao bi onaj
osojački Did, jalov posao tražiti u beskućniku kućni
odgoj.
Benjamin
Tolić, hrsvijet.net |