Praktično se na tomu marljivo radi već punih deset
godina. I mnogo je učinjeno, od Mesićeva i Račanova
Zapadnobalkanskog summita Europske unije - preko
Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, kaznenih
postupaka Haaškoga suda, Sanaderove Nove CEFTA-e i
Regionalnog vijeća za suradnju - do zapadnobalkanske
idile Ive Josipovića i Borisa Tadića. Mnogo, doista
mnogo.
No sve je to učinjeno protuustavno.
Stoga je Savez za Europu (bivši Hrvatski državni
sabor) ovih dana pregnuo prilagoditi Ustav
protuustavnomu stanju. Narod za to ne mari. Narod ne
živi o Ustavu. A promjene će, veli slavni ustavopisac
Vladimir Šeks, biti minimalne. Uklonit će se zaprjeke
ulasku Republike Hrvatske u Europsku uniju. Što je to,
znat ćemo kada se frakcije u Savezu za Europu,
promičući svoje posebne političke interese, o tomu
tajno dogovore. Javne rasprave, naravno, ne će biti.
Ne treba uzbunjivati radne i neradne ljude, ne treba
kvariti ljeto nekakvim ustavnim promjenama! Jer: Narod
ne živi o Ustavu.
Ipak, ponešto je procurilo u javnost.
Službouljudni će eurohrvati svakako srušiti "Tuđmanovu
tvrđavu" - onaj politički nekorektni, pa i nepristojni
članak 141., koji zabranjuje udruživanje u balkanske
asocijacije i određuje da se odluka o udruživanju
Republike Hrvatske u saveze s drugim državama,
zamislite, donosi na referendumu, i to većinom glasova
svih birača! U Izvorišne osnove službouljudni će
eurohrvati uz deset samoniklih (autohtonih)
"nacionalnih" manjina poimence usidriti još Bošnjake,
Slovence, Crnogorce, Makedonce, Ruse, Bugare, Poljake,
Rome, Rumunje, Turke, Vlahe i Albance. U Ustav će,
europeični kakvi već jesu, ukrcati i malo kaznenoga
prava: proglasit će pretvorbeno-privatizacijska
kaznena djela - dva desetljeća nakon počinjenja! -
nezastarivima. Dosad su se dvije frakcije Saveza za
Europu - "lijeva" i "desna" - gotovo o svemu
dogovorile. Još se natežu samo oko pitanja kako i do
koje mjere Hrvatima izvan Hrvatske onemogućiti
ostvarivanje biračkoga prava. No, to nije važno,
dogovorit će se oni. A narod i onako ne živi o Ustavu.
Drugo je, dakako, Ustavni zakon o
pravima nacionalnih manjina. On uređuje manjinska
prava. Ne prava manjih dijelova bilo kakvih cjelina,
nego prava manjih dijelova drugih nacija u
"nacionalnoj državi hrvatskoga naroda"! Tu međutim
grozno škripi, ali škripa, čini se, nikomu ne smeta.
Što škripi? Ništa eksplicitno.
Implicitno škripe pojmovi "narod" i "nacija". Narod je
kulturna zajednica, koju osjećajno povezuju stvarno
ili zamišljeno zajedničko podrijetlo, zajednički
jezik, zajednička povijest, zajednički mitovi i
običaji. A nacija? Nacija je politička nadgradnja
naroda - samosvjesna politička zajednica koja na
određenom teritoriju odbacuje tuđinsku vladavinu.
Što su, dakle, u Republici Hrvatskoj -
"nacionalnoj državi hrvatskoga naroda" - Srbi, Česi,
Talijani? Što Romi, Vlasi, Rusini? Manji dijelovi
srpskoga, češkoga, talijanskoga i manji dijelovi
romskoga, vlaškoga, rusinskoga naroda. Dakle, narodne
manjine. Oni su hrvatski državljani. Hrvatska je
njihova domovina. Oni se u njoj rađaju, žive, rade,
umiru. Dionici su, dakle, hrvatske političke
zajednice. Da su nacionalne manjine, bili bi dionici
drugih političkih zajednica - postojećih: srpske,
češke, talijanske, i - nepostojećih: romske, vlaške,
rusinske nacije. Hrvatsku bi vlast u Hrvatskoj
smatrali tuđinskom.
U sklopu ustavnih promjena Savez će za
Europu, po najavi Milorada Pupovca, mijenjati i
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. I to tako
da će manjim "nacionalnim" manjinama uz opće dati i
dopunsko biračko pravo, a Srbima, uz dosadašnja
zakonom zajamčena tri zastupnička mjesta u Saboru,
omogućiti stjecanje i četvrtoga.
Savez za Europu, kao namjesnička
zakonodavna vlast, nastoji dakle Hrvatima izvan
Hrvatske skučiti, a nehrvatima u Hrvatskoj povećati
građanska prava. Upravo suprotno od onoga što bi
trebalo činiti. Suveren bi Hrvatski sabor izjednačio
građanska prava svih hrvatskih državljana. Nitko ne bi
mogao biti izabran za narodnoga zastupnika
zahvaljujući tzv. pozitivnoj diskriminaciji, pa se ne
bi moglo dogoditi da zastupnik, poput Nazifa Memedija,
s izbornim legitimitetom koji su mu dala 352 birača,
suodređuje kakva će vlast biti u Hrvatskoj i sudjeluje
kao odlučan čimbenik u suspenziji ZERP-a i donošenju
Zakona o golfu.
Da, narod doista ne živi o Ustavu ni o
zakonima. O Ustavu i zakonima živi demokratska država.
Koliko su ustav i zakoni djelotvorno prisutni u životu
državljana, toliko je živa njihova država.
A Republika
Hrvatska? Moralne je i političke podrtine već deset
godina marljivo razgrađuju. I sigurno će, kao što
najavljuju, masakrirati njezin Božićni ustav. Ne će
nesretnik doživjeti ni dvadeset godina.
Benjamin Tolić, www.jedinohrvatska.hr |