Čuvajte se Radimira Čačića!

Ma ne, ne mislim: na cesti. Htio sam reći: Čuvajte se prvoga potpredsjednika Vlade. Opasan je to položaj. Osobito ako Vlada, kao ova Milanovićeva, ima prvoga, a nema drugoga, trećega i četvrtoga potpredsjednika. Premda na potpredsjedničkom stupnju ima još troje ministara! Ne zna se što o tomu misle Milanka Opačić, Neven Mimica i Branko Grčić. Oni zasad, koliko se može čuti, ne gunđaju. Dapače, ostavljaju složan dojam da su sretni što mogu biti koliko-toliko uzvišen supsidijarni oslonac hijerarhijskomu vrhu.

Neki se ljudi čude: Kako to?! I pitaju: Ima li toga drugdje? Čuđenje je na mjestu. I pitanje bi bilo, da nije onoga kolonijalno poniznoga prizvuka. Da ne kleca pred neizvjesnim odgovorom. Ako je ta bedastoća hrvatski proizvod, svakako je treba odbaciti. Ali što ako je uvezena? I još k tomu iz demokratskoga svijeta? E, tad je ona - naravno, dakako, itd. - i te kako prihvatljiva, tj. poželjna! Kao da bedastoća nije bedastoća.

Slučaj je međutim zanimljiv i s drugih gledišta. Što je vlada u parlamentarnim demokracijama? Najviše tijelo izvršne vlasti. Tvore ga svi ministri. Ono se ponegdje i naziva ministarskim vijećem. Ministarskom vijeću predsjeda predsjednik. On se, kako gdje i kako kada, naziva: predsjednikom vlade, kancelarom, ministrom predsjednikom, prvim ministrom, premijerom. Nazivi sugeriraju jednakost među ministrima. Izdvajaju samo predsjednika vijeća. On je "malo" jednakiji od ostalih ministara - prvi među jednakima (primus inter pares). To je, dakako, samo demokratski uljudno formulirano licemjerje. Zna se tko je gospodar. I tko je odgovoran.

Prvenstvo prvoga ministra, tj. predsjednika hrvatske Vlade Zorana Milanovića pred ostalim ministrima posve je neupitno. Ono je rezultat odnosa snaga i dogovora koalicijskih partnera. To u stanovitom smislu vrijedi i za prvenstvo prvoga potpredsjednika Vlade Radimira Čačića pred "cakumpakum" potpredsjednicima. Druga je stvar što takav odnos snaga i takav dogovor koalicijskih partnera nije utemeljen na izvornoj volji biračkoga tijela, nego na SDP-ovu strahu od izbornoga poraza. Odatle su se onda razvile nakazne zastave SDP-ove državne vlasti - HNS-ovi naizmjenični predsjednici Vesna Pusić i Radimir Čačić.

Naravno, nema tu idejnoga grijeha. Sve je ideološki na svomu mjestu. Opet se, u služenju inozemnom krupnom kapitalu, sretno susreću nacionalizam Novoga HDZ-a i socijalna demokracija staroga SDP-a. Novi je HDZ srdačnom suradnjom s Tužiteljstvom Haaškoga suda i kooptiranjem četničkoga SDSS-a u državnu vlast bacio naciju na koljena. Stari SDP opet rasprodaje strancima sve što oni hoće kupiti i tako uništava tvarnu osnovu društvene solidarnosti.

Najgora je u svemu tomu ćudoredna bestidnost zastava nove vlasti. One šareno vihore sjajno se ogledajući u nesretnomu Srećku Ferenčaku. Čačić je toga čovjeka, HNS-ova glavnog tajnika, osuđenog zbog gospodarskoga kriminala na godinu dana zatvora, bio imenovao u Nadzorni odbor JANAF-a. S tim se imenovanjem bio složio i Milanović. Prigovore javnosti prvi je potpredsjednik Vlade drsko odbijao tvrdnjama da presuda još nije pravomoćna i da je sudski postupak protiv Ferenčaka potaknut politički. Zašto Čačić tako duboko suosjeća s Ferenčakom? Reći ćete: Možda stoga što je i sam sub judice. U Madžarskoj ga naime čeka presuda zbog izazivanja prometne nesreće u kojoj je poginulo dvoje ljudi. Možda. Ali nije prvi potpredsjednik ni inače u neprijateljstvu s grijesima pekunijarne naravi. A ni Vesna Pusić nije s europskog vidikovca vidjela "ništa sporno" u imenovanju osuđenika zbog gospodarskog kriminala u Nadzorni odbor JANAF-a.

Na djelu je isti tip ljudi. Što možemo od njih očekivati? Nešto slično onomu što smo već jednom doživjeli. Na izborima god. 2000. naciji su ČAČIĆ-PUSIĆ-MESIĆ ponudili 200.000 novih radnih mjesta. Poslije su državnu vlast dijelili s SDP-om Ivice Račana. Prodali su strancima što su stigli, udvostručili su državni inozemni dug, a broj su nezaposlenih nakon Linićevih "stečajeva s preustrojem" do kraja mandata dotjerali na 400.000.

Što dakle? Gadno. Kutinski Stožer za obranu Petrokemije od prvoga potpredsjednika Vlade polaže sve nade u pravednost madžarskoga kaznenog suda. Ona bi, bude li je, dobro došla i Zoranu Milanoviću.

Piše Benjamin Tolić
HRSVIJET.NET