|
Otkako je Europsko povjerenstvo najavilo nadnevak ulaska
Hrvatske u Europsku uniju, veliko veselje Saveza za
Europu ne prestaje. A događaji su simbolički tempirani
Kada tko umre, najbliža se rodbina i prijatelji duboko
ožaloste. No, ti ljudi, koliko god zalovali, moraju
obaviti nekoliko tužnih poslova. Moraju, među ostalim,
dazi pokopati ili spaliti pokojnikovo tijelo. To se
čini obredno. A nakon pogreba treba prirediti karmine
- žalobnu gozbu u spomen dragomu pokojniku i na utjehu
njegovim bližnjima.
Tako to obično biva. No biti ne mora. Karmine se mogu
i ne održati. A mogu se održati i za života budućega
pokojnika. Na primjer, nakon najave njegove smrti.
Najbliža rodbina može biti zlurada, a prijatelji
himbeni. Najava ih smruti dakle ne mora ožalostiri.
Može ih i obradovati. Karmine će u tom slučaju biti
vesela gozba. A mogu potrajati i nekoliko godina.
Veliko se veselje jednostavno ne da zbiti u malu
vreću. To se upravo događa Hrvatima. |
Otkako je Europsko povjerenstvo najavilo nadnevak ulaska
Hrvatske u Europsku uniju, veliko veselje Saveza za
Europu ne prestaje. A događaji su simbolički tempirani.
Najavu je Europsko vijeće potvrdilo u predvečerje 20.
obljetnice Dana državnosti. - Glupost! - reči ćete. - Mi
Hrvati ni sami ne držimo nmogo do svojih simbola! Zašto
bi stranci do njih držali više? Događaji su se slučajno
poklopili. - Hm, da... Možda doista. U najmanju ruku
toliko slučajno koliko je slučajno francuski predsjednik
Francois Mitterand svojedobno baš na Vidovdan sletio u
Sarajevo, kada su Srbi slučajno držali grad pod opsadom.
U Hrvatskoj se istodobno slavi
stjecanje i gubitak državne samostalnosti i
suverenosti?!
No, bilo kako bilo, potvrda je stigla
uoči 20. obljetnice Dana državnosti. A hrvatski je Dan
državnosti već desetak godina prilično klimav.
Rasklimala ga je Račanova "šestorka" kada ga je, na
prijedlog Ive Škrabala, pomaknula s 30. svibnja na 25.
lipnja. Do tada je blagdan čuvao uspomenu na dan kada
se god. 1990. konstituirao prvi i posljednji
demokratski izabrani saziv Sabora Socijalističke
Republike Hrvatske, a od tada čuva uspomenu na dan
kada je taj Sabor god. 1991. donio Ustavnu odluku o
samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. Kad se
to zna, bruxelleska odluka zvuči kao poruka: Dosta je
bilo 20 godina samostalnosti i suverenosti! Od 1.
srpnja 2013. bit ćete u Europskoj uniji.
Rok se može malo i protegnuti. Recimo, do vrlo
simboličnoga Vidovdana 2014. No to ne smeta. Državna
je vlast u transu. Postigla je oba svoja "povijesna
cilja" - NATO i EU! Samo se Ivo Josipović i Jadranka
Kosor ne slažu čija je to bila vizija - Račanova ili
Tuđmanova? Znakoviti, međutim, vcaju događaji poput
vatrometa. USKOK je osumnjičio Ivu Sanadera da je za
10 milijuna eura mita Madžarima predao upravljanje
Inom. U Sisku je Europska unija dobila mali predujam;
uhićeni su Đuro Brodarac, Vladimir Milanković i Drago
Bošnjak te izručeni osječkoj podružnici Haaškoga
sudišta. U Bruxellesu je gospođa Kosor uznesena u sam
vrh europskoga demokršćanstva i narodnjaštva. Jer,
eto, ona bez ikakva mita predaje Europskoj uniji
upravljanje Hrvatskom. To ne smeta da se Dan
državnosti proslavi sjajnije nego ikad dosad. Skladni
je trovrh državne vlasti - s mišlju na skore izbore -
čak zajedno, prvi put nakon Tuđmanove smrti, položio
vijence na zapušteni Oltar domovine na Medvedgradu.
Što je tim ljudima? Istodobno slave
stjecanje i gubitak državne samostalnosti i
suverenosti?! Europska je unija naddržava,
organizirana kao unitarna federacija. Nema unutarnjih
granica. U njoj bi hrvatske državne granice imale tek
sentimentalnu subregionalnu vrijednost. Četiri i pol
milijuna Hrvata dijelila bi svoj ("nedjeljivi")
suverenitet s pola milijarde nehrvata. A država bez
granica nije država, makar se - s ponosom ili bez
ponosa - tako nazivala.
Nismo li već živjeli u sličnoj
naddržavi? Hrvatska se i u Jugoslaviji nazivala
republikom, tj. državom, ali nije bila država. Naš
udio u jugoslavenskomu pučanstvu bio je oko 22 posto.
Kako nam je bilo u toj naddržavi, pokazao je način na
koji smo iz nje izašli. U Europskoj uniji bilo bi nas
manje od jedan posto. Razmjeran bi tomu bio naš
utjecaj na oblikovanje našega života na svim
podrućjima. Ali to ne zabrinjava naše kulturne i
političke elite. One trube da će Hrvati ulaskom u
Europsku uniju osnažiti svoj nacionalni identitet,
učvrstiti svoju državnu neovisnost i osigurati opći
napredak. To je jednostavno ludo. Kao kad bi tko
tvrdio da će se litra vina najbolje sačuvati ako se
ulije u stotinjak litara vode. Zato te žalosno
razmetne veseljake treba zaustaviti. Na izborima, na
referendumu, bilo kako, ali - zaustaviti.
Piše Benjamin Tolić
Hrvatsko slovo
01.07.2011.
|
