Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

VESELE KARMINE     (29.09.2011.)

Otkako je Europsko povjerenstvo najavilo nadnevak ulaska Hrvatske u Europsku uniju, veliko veselje Saveza za Europu ne prestaje. A događaji su simbolički tempirani

Kada tko umre, najbliža se rodbina i prijatelji duboko ožaloste. No, ti ljudi, koliko god zalovali, moraju obaviti nekoliko tužnih poslova. Moraju, među ostalim, dazi pokopati ili spaliti pokojnikovo tijelo. To se čini obredno. A nakon pogreba treba prirediti karmine - žalobnu gozbu u spomen dragomu pokojniku i na utjehu njegovim bližnjima.

Tako to obično biva. No biti ne mora. Karmine se mogu i ne održati. A mogu se održati i za života budućega pokojnika. Na primjer, nakon najave njegove smrti. Najbliža rodbina može biti zlurada, a prijatelji himbeni. Najava ih smruti dakle ne mora ožalostiri. Može ih i obradovati. Karmine će u tom slučaju biti vesela gozba. A mogu potrajati i nekoliko godina. Veliko se veselje jednostavno ne da zbiti u malu vreću. To se upravo događa Hrvatima.

Otkako je Europsko povjerenstvo najavilo nadnevak ulaska Hrvatske u Europsku uniju, veliko veselje Saveza za Europu ne prestaje. A događaji su simbolički tempirani. Najavu je Europsko vijeće potvrdilo u predvečerje 20. obljetnice Dana državnosti. - Glupost! - reči ćete. - Mi Hrvati ni sami ne držimo nmogo do svojih simbola! Zašto bi stranci do njih držali više? Događaji su se slučajno poklopili. - Hm, da... Možda doista. U najmanju ruku toliko slučajno koliko je slučajno francuski predsjednik Francois Mitterand svojedobno baš na Vidovdan sletio u Sarajevo, kada su Srbi slučajno držali grad pod opsadom.

U Hrvatskoj se istodobno slavi stjecanje i gubitak državne samostalnosti i suverenosti?!

No, bilo kako bilo, potvrda je stigla uoči 20. obljetnice Dana državnosti. A hrvatski je Dan državnosti već desetak godina prilično klimav. Rasklimala ga je Račanova "šestorka" kada ga je, na prijedlog Ive Škrabala, pomaknula s 30. svibnja na 25. lipnja. Do tada je blagdan čuvao uspomenu na dan kada se god. 1990. konstituirao prvi i posljednji demokratski izabrani saziv Sabora Socijalističke Republike Hrvatske, a od tada čuva uspomenu na dan kada je taj Sabor god. 1991. donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. Kad se to zna, bruxelleska odluka zvuči kao poruka: Dosta je bilo 20 godina samostalnosti i suverenosti! Od 1. srpnja 2013. bit ćete u Europskoj uniji.
Rok se može malo i protegnuti. Recimo, do vrlo simboličnoga Vidovdana 2014. No to ne smeta. Državna je vlast u transu. Postigla je oba svoja "povijesna cilja" - NATO i EU! Samo se Ivo Josipović i Jadranka Kosor ne slažu čija je to bila vizija - Račanova ili Tuđmanova? Znakoviti, međutim, vcaju događaji poput vatrometa. USKOK je osumnjičio Ivu Sanadera da je za 10 milijuna eura mita Madžarima predao upravljanje Inom. U Sisku je Europska unija dobila mali predujam; uhićeni su Đuro Brodarac, Vladimir Milanković i Drago Bošnjak te izručeni osječkoj podružnici Haaškoga sudišta. U Bruxellesu je gospođa Kosor uznesena u sam vrh europskoga demokršćanstva i narodnjaštva. Jer, eto, ona bez ikakva mita predaje Europskoj uniji upravljanje Hrvatskom. To ne smeta da se Dan državnosti proslavi sjajnije nego ikad dosad. Skladni je trovrh državne vlasti - s mišlju na skore izbore - čak zajedno, prvi put nakon Tuđmanove smrti, položio vijence na zapušteni Oltar domovine na Medvedgradu.

Što je tim ljudima? Istodobno slave stjecanje i gubitak državne samostalnosti i suverenosti?! Europska je unija naddržava, organizirana kao unitarna federacija. Nema unutarnjih granica. U njoj bi hrvatske državne granice imale tek sentimentalnu subregionalnu vrijednost. Četiri i pol milijuna Hrvata dijelila bi svoj ("nedjeljivi") suverenitet s pola milijarde nehrvata. A država bez granica nije država, makar se - s ponosom ili bez ponosa - tako nazivala.

Nismo li već živjeli u sličnoj naddržavi? Hrvatska se i u Jugoslaviji nazivala republikom, tj. državom, ali nije bila država. Naš udio u jugoslavenskomu pučanstvu bio je oko 22 posto. Kako nam je bilo u toj naddržavi, pokazao je način na koji smo iz nje izašli. U Europskoj uniji bilo bi nas manje od jedan posto. Razmjeran bi tomu bio naš utjecaj na oblikovanje našega života na svim podrućjima. Ali to ne zabrinjava naše kulturne i političke elite. One trube da će Hrvati ulaskom u Europsku uniju osnažiti svoj nacionalni identitet, učvrstiti svoju državnu neovisnost i osigurati opći napredak. To je jednostavno ludo. Kao kad bi tko tvrdio da će se litra vina najbolje sačuvati ako se ulije u stotinjak litara vode. Zato te žalosno razmetne veseljake treba zaustaviti. Na izborima, na referendumu, bilo kako, ali - zaustaviti.

Piše Benjamin Tolić
Hrvatsko slovo
01.07.2011.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch