S druge strane, sve ono što se događalo uoči
komemoracija na Bleiburgu i poslije nje pokazalo je da
je nakon poraza crvenog predsjednika i pobjede
kandidatkinje domoljubne Hrvatske Kolinde Grabar
Kitarović ostala i dalje netaknuta moćna politička
struktura crvene Hrvatske koja i dalje drži ključne
institucije (izvršnu i zakonodavnu vlasti, medije,
kulturne i nevladine udruge) ostala je i dalje peta
protuhrvatska kolona. Svi oni nisu odustali i nakon
poraza na predsjedničkim izborima od krivotvorenja
hrvatske povijesti, obnavljanja hrvatskih krvavih
mostova ideološki sukobljenog hrvatskog naroda.
Peđa se isprsio s otrovnim izjavama,
preuzeo Milanovićev teret na svoja široka pleća!
Predsjednik Vlade i predsjednik SDP-a
i njegova ekipa nastupili su vrlo agresivno i pokazali
da dok su na vlasti neće prestati sprječavati
utvrđivanje povijesne istine da su komunisti nakon
Drugog svjetskog rata proveli genocid nad hrvatskim
narodom i prevarili hrvatski narod, da su umjesto
slobodne demokratske Hrvatske silom i logorima
nametnuli komunističku Jugoslaviju u kojoj
staljinistički sustav nije bio ništa manje zločinački
nego u SSSR-u.
Da je sadašnja vlast spremna i dalje
braniti krivotvorine, da je spremna braniti Tita kao
"nešto najbolje što su Hrvati imali", da je spremna
poricati zločinački karakter Titove vlasti potvrdila
je izjava člana vodstva SDP-a Peđe Grbina koji je
optužio 50 tisuća građana Hrvatske koji su
dostojanstveno odavali počast žrtvama Križnog puta i
Bleiburga da su navodno tamo došli žalovati za NDH.
Dakle optužio je golemi broj hrvatskih građana, ne
samo koji su ove godine masovno došli na Bleiburg nego
i sve one koji su proteklih desetljeća odavali počast
ubijenima da su ljubitelji NDH, ustaštva i
nostalgičari za Antom Pavelićem. Takvom tvrdnjom Grbin
je optužio Katoličku crkvu u cjelini, kardinale i
biskupe i svećenstvo da su ljubitelji NDH i ustaša. On
je optužio i sve one političare koji su govorili na
Bleiburgu i dolazili na Bleiburg odat pijetet žrtvama.
On je, između ostalog, kao ljubitelja ustaštva i
čovjeka koji žaluje za NDH optužio i Ivicu Račana,
koji je u Bleiburgu kleknuo i tamo položio vijenac
2002. godine, optužio je i novu hrvatsku predsjednicu
koja je obnovila pokroviteljstvo komemoracije na
Bleiburg. Tu monstruoznu optužnicu Peđa Grbin je
vjerojatno podigao po nalogu vodstva SDP-a, kako bi
ublažio napade na Zorana Milanovića koji je isto to
rekao nekoliko puta u posljednjih godinu dana.
I događaji uoči Bleiburga i poslije
Bleiburga novi su dokaz da Zoran Milanovć i Kukuriku
koalicija ne odustaju od radikalizacije političke
scene.
I Milanović i Josipović igraju na
kartu proizvodnje "ustaških guja"
Dakle, treba očekivati da će Zoran
Milanović i njegova koalicija i dalje proizvoditi
"ustaštvo" da će i dalje sve one koji se bore za
istinu o komunističkim zločinima koji traže da se
prizna povijesna istina proglašavali ustašama. Na
političku scenu se vraća i bivši crveni predsjednik
Ivo Josipović koji također obnavlja svoje optužbe da
je Hrvatska zmijska dolina i da ustaške guje žive u
srcima hrvatskoga naroda.
Dakle, i Zoran Milanović i Ivo
Josipović vide svoju šansu na izborima samo u totalnoj
radikalizaciji hrvatske političke scene, u plašenju
hrvatskoga naroda da će dolaskom Tomislava Karamarka i
HDZ-a biti obnovljeni logori i ustaška represija, jer
je navodno HDZ ustaška stranka, a Karamarko rigidni
desničar opasan za demokraciju.
Nije Zoran Milanović samo u sukobu s
HDZ-om i novom hrvatskom predsjednicom, on je u sukobu
sa svima, a posebno s hrvatskim braniteljima. Hrvatski
branitelji su nezadovoljni njegovom politikom i
politikom državnog vrha te su se sami organizirali da
bi obranili Vukovar ne samo od nove velikosrpske
agresije, nego i od izdajničke politike državnog vrha
na čelu s Milanovićem. Njegov odnos prema prosvjedima
stopostotnih ratnih vojnih invalida također pokazuje
da on želi proširiti i intenzivirati sukob s
braniteljima. On i njegova vlast, kao i dio medija,
dali su punu podršku "crvenim brigadama" odnosno
građanima koji su više puta organizirali prosvjede
protiv branitelja u Savskoj 66 i koji su pokušali više
puta u koloni doći u fizički kontakt sa stopostotnim
ratnim invalidima kako bi došlo do fizičkog sukoba, a
možda i prolijevanja krvi.
Usporedno Zoran Milanović i stranke Kukuriku koalicije i njihovi
mediji ulažu silne napore kako bi se razjedinili branitelje, kako bi strašnim
krivotvorinama i lažima koje stotinama puta ponavljaju branitelje prikazali kao
egoiste koji u velikoj krizi, kada mnogi nemaju što jesti, navodno traže nove
privilegije. Usporedno s demonizacijom branitelja i njihovih prosvjeda ide i
proces kriminalizacije branitelja, vode se istrage i donose presude hrvatskim
braniteljima u Vukovaru koji su se suprotstavili nasilnom nametanju ćiriličnih
natpisa na državnim ustanovama. Čak ih se proglašava teroristima. Milanović ne
želi riješiti uzroke prosvjeda branitelja, on je procijenio da mu ti prosvjedi
pomažu kako bi mobilizirao svoje crveno biračko tijelo.
Crvena Hrvatska živi od titoističkog
mita
Sadašnja crvena Hrvatska živi već
godinama upravo na mitu Tita kao navodno nešto
najbolje što su Hrvati imali. Lažima i krivotvorinama
lažno dokazuju da su Tito i komunisti stvorili
današnju Hrvatsku, da su oslobodili hrvatski narod i
donijeli mu slobodu, demokraciju i vlastitu državu.
Pokušavaju zaustaviti utvrđivanje istine o tome da
nisu donijeli ni slobodu ni nacionalnu ravnopravnost,
nego da su donijeli novi totalitarizam i prevarili
hrvatski narod koji je masovno odlazio u partizane
kako bi se izborio za demokratsku Hrvatsku, a ne
staljinističko-komunističku Jugoslaviju.
Hrvatski branitelji i hrvatski narod
'90-ih su godina porazili agresore - Srbiju, Crnu
Goru, Titovu JNA i pobunjene Srbe u Hrvatskoj - i
stvorili demokratsku višestranačku Hrvatsku ostvarivši
povijesne težnje svih naraštaja hrvatskoga naroda za
vlastitom i suverenom državom.
Te istine brane hrvatski branitelji, a
brani ju i Tuđmanov HDZ i odatle savez na najširoj
političkoj platformi između HDZ-a i branitelja jer se
bore za istu istinu o našoj prošlosti, ali i nude isti
izlaz iz sadašnje krize. Zato je strategija
Milanovića, Josipovića i Mesića pokušati ne samo
razjediniti i posvađati branitelje međusobno, nego i
dobiti barem jedan dio branitelja protiv HDZ-a odnosno
pokušati razjediniti domoljubne snage, podijeliti ih i
međusobno sukobiti.
Velike prijevare u režiji
jugoslavenskog "crvenog pape"
Hrvatski narod je politički dosta
naivan narod lako zaboravlja i još lakše oprašta onima
koji su ga više puta prevarili. Zato treba stalno
podsjećati na tri velike komunističke prijevare.
U tijeku Drugog svjetskog rata kada se
je Hrvatski narod razočarao u NDH i Antu Pavelića i
uvjerio se da su iznevjerili hrvatski narod da će
dobiti demokratsku samostalnu Hrvatsku državu, Tito i
komunisti su lažno obećavali hrvatskom narodu da se
bore za nacionalnu slobodu hrvatskog naroda i
demokratsku Hrvatsku. To je bila prva velika
prijevara, jer Tito i komunisti nikada nisu odustali
od borbe za komunističku Jugoslaviju, sve one hrvatske
komuniste i hrvatske antifašiste koji su se borili za
slobodnu Hrvatsku maknuli su s političke scene, a neke
i smaknuli poput Andrije Hebranga. U svibnju i lipnju
1945. po naredbi Tita izvršen je pravi genocid nad
hrvatskim narodom.
Likvidirali su stotine tisuća Hrvata - bez suđenja i utvrđivanja
krivnje. Masovno su zatvorili u logore stotine tisuća Hrvata koji nisu bili
ustaše, a još manje zločinci. Nametnuli su staljinistički sustav koji je ukinuo
sve slobode i prava. Mnoge seljake koji su bili partizani a koji nisu htjeli u
seljačke radne zadruge strpali su logore i zatvore, a mnoge i ubili. Izvršili su
nacionalizaciju tako da su mnogi hrvatski partizani ostali i bez Hrvatske za
koju su se borili, ali i bez zemlje i imovine, a mnogi i bez života. To je
povijesna istina. I neće biti mira i istinske pomirbe dok se ne maknu s vlasti
oni koji i dalje nameću krivotvorine i ne žele prihvatiti povijesnu istinu.
Druga prijevara je bila nakon razlaza
Tita sa Staljinom. Mnogi Hrvati, u koje spadam i
osobno, su povjerovali da su se Tito i komunisti
odlučili uspostaviti demokratski sustav u kojem se
priznaju sva ljudska prava, a osobito nacionalna
samostalnost. Mnogi su povjerovali u mogućnost
demokratskog socijalizma s ljudskim likom, a posebno u
iskrene namjere da se ustavnim amandmanima iz 1971. i
Ustavom iz 1974. komunistička Jugoslavija pretvoriti u
demokratsku zajednicu ravnopravnih naroda te da se
samoupravljanjem onemogući komunistička diktatura.
Međutim, i to je bila velika prijevara, jer Tito,
rušeći Hrvatsko proljeće - ponovo terorom, zatvorima i
silom progoni sve one koji su istinski povjerovali u
promjene i vraća nas na staru komunističku diktaturu.
Ta prijevara i ponovna represija doveli su do krize u
Jugoslaviji i krvavog raspada Jugoslavije nakon Titove smrti. Tek tada hrvatski
narod na čelu s Franjom Tuđmanom u obrambenom Domovinskom ratu stvara svoju
samostalnu hrvatsku državu i ostvaruje povijesne težnje hrvatskog naroda za
samostalnom neovisnom hrvatskom državom. U burnom povijesnom desetljeću
stvaranja i obnove hrvatske države na čelu s Franjom Tuđmanom transformirao se i
Savez komunista Hrvatske, najprije u SKH - SDP (Savez komunista Hrvatske -
Stranka demokratskih promjena), zatim samo u SDP (Stranka demokratskih promjena)
i na kraju u SDP (Socijaldemokratsku partiju).
Kad su "reformirani" komunisti uzeli
vlast, opet su pokazali svoju pravu ćud
U procesu transformacije dolazi do
treće povijesne prijevare komunista, sada bivših
odnosno reformiranih komunista. Oni se ispričavaju za
zlodjela komunista i priključuju se političkim snagama
u borbi za samostalnu demokratsku i suverenu državu.
Sudjeluju u vladi demokratskog jedinstva, a mnogi i u
obrambenom Domovinskom ratu. Naivni hrvatski narod
ponovno im je povjerovao da su se istinski promijenili
i prestali biti komunisti i da su postali istinski
hrvatski socijaldemokrati. Čak nakon smrti Franje
Tuđmana dolaze na vlast u koaliciji šest stranaka na
čelu s Ivicom Račanom. Kada su došli na vlast brzo
mijenjaju svoju strategiju. Mnogi govore - sad ponovno
možemo biti komunisti i titoisti, ne moramo glumiti
hrvatske socijaldemokrate.
Po treći put varaju hrvatski narod. Počinje proces
detuđmanizacije i pretvaranja Franje Tuđmana, brojnim krivotvorinama, u
diktatora i zločinca, proces kriminalizacije Domovinskog rata i proglašavanja
Tuđmanovih najslavnijih dana iz povijesti hrvatskog naroda u mračno doba.
Proveden je ponovno proces masovnog smjenjivanja i političkog degradiranja
hrvatskih domoljuba u policiji, vojsci, tajnim službama i diplomaciji. U jedan
dan smijenjeno je 37 veleposlanika, među kojima su bili i akademici koji nikada
nisu bili članovi HDZ-a, ali su čvrsto podržavali Franju Tuđmana u procesu
stvaranja Hrvatske.
Zahvaljujući velikim pogreškama HDZ-a
na čelu s Ivom Sanaderom, bivši komunisti ponovno
dolaze na vlast 2011. godine i ponovo se vraćaju na
staru politiku pokušavajući srušiti Domovinski rat kao
temelj ove države, te pretvoriti agresiju Srbije Crne
Gore i JNA u navodni građanski rat s podijeljenom
odgovornošću.
Nastupa četvrta velika komunistička
prijevara hrvatskog naroda. Ponovno nas vraćaju u
prošlost, obnavljaju ideološke sukobe i s platformom
"Mi ili Oni" pokušavaju nametnuti povijesne
krivotvorine i srušiti domoljubnu Hrvatsku tvrdeći da
svi oni koji su na toj strani nisu demokrati, nego
nacionalisti i u krajnjoj liniji obnovitelji ustaške
ideologije.
Zoran Milanović otišao je najdalje u
tim optužbama tvrdeći da će se, ako pobijede HDZ i
koalicija, promijeniti hrvatski Ustav i kao temelj
sadašnje Hrvatske utvrditi NDH.
Da i nakon Bleiburga ne odustaju od te
krivotvorine svjedoče izjave Zorana Milanovića i
drugih da se svaki onaj koji je bio i koji će biti na
komemoraciji u Bleiburgu svrstava u ljubitelja
ustaštva i nostalgičara za NDH-om. Ta izdajnička teza
je potpuno identična velikosrpskoj politici koja
cijelo vrijeme Hrvatsku tretira kao ustašku državu,
kao nasljednicu Pavelićevog NDH i kao trajnu opasnost
za Srbe. Ide se tako daleko da predsjednik Srbije
tvrdi da se sprema nova Oluja kako bi se istjerao i
ostatak Srba iz Hrvatske. Strašno je što predsjednik
hrvatske vlade zastupa istu strategiju i širi iste
laži i krivotvorine kao i Tomislav Nikolić, koji je
bio i osobno sudionik agresije na Hrvatsku.
Autor: Zdravko Tomac/7 Dnevno
(108) |