Ovaj odgovor ne pišem Anti Gliboti nego cijenjenim čitateljima Hrvatskoga tjednika kako bih obranio istinu, odnosno kako bih obranio svoje mrtve prijatelje - Dražena Jerkovića, Vlatka Markovića, Vinka Nikolića, Marka Veselicu i one ljude koje je napao Glibota zato što imaju drukčije mišljenje od njega. Ante Glibota duboko vrijeđa sve one koji u Vašem cijenjenom listu u svojim pismima misle drukčije, koji me brane od njegovih izmišljotina i laži te ih svrstava u moje jatake odnosno ljude koji me u dogovoru sa mnom brane u Vašemu tjedniku. Nikada nisam imao jatake, niti odvjetnike niti sam ih organizirao da me brane u bilo kojemu slučaju. Zahvaljujem Mati Artukoviću, sjajnom povjesničaru, čovjeku i domoljubu i tvrdim kako nisam imao pojma da će napisati tekst koji je toliko uzrujao Glibotu da ga je više puta izvrijeđao i čak mu poručio da se srami. Staroga gospodina i domoljuba Lojzu Butorca iz Siska ne poznajem niti sam s njim razgovarao, ali često čitam njegove napise u Hrvatskom tjedniku, koji su puni Ijubavi za hrvatski narod i puni poruka o pomirbi i obrani naših nacionalnih vrijednosti i osobito istine. Zahvaljujem mu na tomu i žao mi je što je zbog svoga teksta i on doživio uvrede od Glibote koji jednostavno ne trpi drukčije mišljenje, koji bi zabranio svima koji drukčije misle da javno govore i pišu. Isto se odnosi i na gospodina Antu Periša iz Zagreba, kojega Glibota naziva drugim Tomčevim odvjetnikom te i njega vrijeđa. Ne poznajem osobno gospodina Perišu osim možda s nekih sastanaka o kojima on piše, ali to je davno bilo, no zahvaljujem mu na istini koju je rekao.
Gospodin Glibota sve može podnijeti osim istine. Nemam namjeru polemizirati s čovjekom koji laže, podmeće i koji laž pokušava prikazati kao znanstvenu istinu, ali ipak ću navesti jedan primjer. Kada je 7Dnevno, u kojemu sam bio kolumnist, počeo pisati laži i uvrede o nekim ljudima, pogotovo o Karamarku nakon što je Karamarko uhitio Josipa Boljkovca zbog zločina, više puta sam upozoravao uredništvo da to ne rade, jer da ne mogu dalje pisati u novinama koji na taj način lažima, konstrukcijama i izmišljotinama blate ljude. Kada nisu željeli promijeniti politiku, napisao sam otvoreno pismo u kojemu sam objasnio zašto prekidam suradnju. I sada, gledajte čuda, u odgovoru na moje otvoreno pismo neki gospodin Gojić, kojega citira Glibota, a kojega ja ne poznajem, iznio je niz laži kako bi me diskreditirao. Jedna je od laži, koju mnogi ponavljaju kao i Glibota, da sam bio profesor na političkoj školi „Josip Broz Tito" u Kumrovcu, koju sam bezbroj puta demantirao i detaljno opisao u svojim člancima i knjigama kako mi je zapravo bilo zabranjeno u to vrijeme pristupiti u zgradu te škole, čak i kada se raspravljalo o Ustavu čiji sam koautor. Međutim, gospodin Gojić nije objavio moj odgovor, ali sam ga objavio u drugim medijima i Glibota je mogao ondje naći istinu. Ali njega ne zanima istina. Čak sam uvjeren da nije pročitao ni jednu moju knjigu, jer ništa u tim knjigama nisam zatajio o svomu životu.
Međutim, najviše sam se odlučio ipak nešto reći na ove ponavljanje uvrede i laži i podmetanja Ante Glibote zbog obrane digniteta velikih domoljuba Hrvata i povijesnih ličnosti, a mojih prijatelja, koje Glibota lažima i konstrukcijama želi pretvoriti u moje neprijatelje. Molim ga da ne vrijeđa uspomenu, ne samo na velike hrvatske nogometaše Dražana Jerkovića i Vlatka Markovića nego i na velike
domoljube i velike prijatelje ne samo moje nego i moje supruge i obitelji. Sa svojom suprugom i malim sinom bio sam desetak dana gost u Nici kod Vlatka Markovića, kada je bio trener Nice. Bio sam sa suprugom i gost u Beču, kada je i ondje bio trener. Vlatko Marković i Dražan Jerković bili su moji gosti kod majke i sestre u Slavonskom Brodu na divnom druženju. Javno sam branio Dražana Jerkovića i Vlatka Markovića nakon ukradene utakmice Dinama protiv Partizana u Beogradu gdje je Dražan rekao što je trebalo reći pa su ga potjerali zajedno s Markovićem kao nacionaliste iz Dinama. I mene su tada potjerali. Pisati da sam ja sa Šajberom bio protiv Draže i Marka, strašna je konstrukcija i laž. Šajber je pisao o meni kao o najgorem nacionalistu. Čuveni je njegov članak "Tomac traži crnu nit". Čak obrnuto, molio sam Dražu i Marka, kada mi je Ivica Todorić kao student dolazio s molbom da pomognem njegovom ocu Anti Todoriću, s kojem sam zajedno bio u upravi Dinama, a kojega je upravo Šajber najviše optuživao. Tada su mi Draža i Marko rekli da su pokušali razgovarati sa Šajberom, koji je ustvari njih podržavao u Zagrebu, ali da nisu uspjeli. Nikada nisam bio ni u kakvu tijelu niti na bilo koji način vezan s gradskim Komitetom u Zagrebu, upravo obrnuto. Bio sam njegov protivnik, a što sam sve detaljno opisao u svojim knjigama. Kasnije kada se Dražan Jerković našao na ulici kao trener, moj veliki prijatelj Tomo Ledić uspio je sa svojim vezama u Vinkovcima zaposliti Dražena Jerkovića kao trenera Cibalije, gdje je Dražan proveo sjajne dane. Često sam se s njim i Markom nalazio u društvu u Vinkovačkim Selima, tako da se naše prijateljstvo nastavilo i nakon što su se Draža i Marko posvađali, na žalost.
Sve ovo pišem kako bih pokazao licemjerje Ante Glibote koji se hvali kako je bio veliki prijatelj s Dražanom Jerkovićem i Vlatkom Markovićem, ali koji ustvari opisuje jednoga i drugoga kao licemjere. Najprije je izmislio da sam ja '73. i '74. godine, kada se on nalazio s nogometnim legendama Dražanom Jerkovićem i Vlatkom Markovićem, zaobilazio u luku te svoje prijatelje zato što je on, Ante Glibota, bio s njima. Prije svega ja sam znao da postoji Ante Glibota kao žrtva komunističke represije, ali ga osobno nisam poznavao niti sam znao kako izgleda tako da je nevjerojatna konstrukcija da sam zaobilazio svoje prijatelje zato što je on bio u njihovu društvu. Glibota prikazuje Jerkovića i Markovića kao licemjere koji su se navodno meni izrugivali. Izmišlja kako je Jerković rekao: 'Gle, gle kako će sada Tomac napraviti veliki krug da nas izbjegne.' Odnosno izmišlja da je Marković rekao: 'Čuj, imam nešto pitati Tomca, ali on ne će doći k nama dok si ti s nama'. Dakle, tvrdim, s obzirom na prijateljstvo koje je trajalo i bilo u svim situacijama vrlo čvrsto, da takvi licemjeri Vlatko Marković i Dražan Jerković nisu bili, da nisu bili ljudi koji bi se sa mnom i obitelji intenzivno družili, a onda me pred nekim Glibotom ismijavali. Zato zahtijevam od Ante Glibote da ne vrijeđa nogometne legende i velike hrvatske domoljube i moje prijatelje. Oni su mrtvi pa mu ne mogu odgovoriti. Bio sam i veliki prijatelj s Vinkom Nikolićem i njegovom suprugom. Upoznali smo se kao zastupnici u Županijskom domu Hrvatskoga sabora i u zajedničkom izaslanstvu sabora u Španjolskoj, koji sam ja vodio. Vinko Nikolić je bio velikan i ostat će velikan. Ali Glibota ne trpi velikane koji ugrožavaju njegovu umišljenu veličinu te je i njega popljuvao zato što je Vinko Nikolić rekao svoju istinu o meni.
Glibota ponovno vrijeđa još jednoga hrvatskog velikana i moga velikog prijatelja dr. Marku Veselicu. Neka sjedne s dr. Antom Kovačevićem i raspita se o odnosima Marka Veselice i mene. Predlažem Gliboti da pročita knjigu koju sam napisao 'U razgovoru s Markom Veselicom - Junak našeg vremena'. Predlažem mu da pročita Markove govore o mojim knjigama u nizu mojih promocija i moje govore na promocijama Markovih knjiga. Ponosan sam na prijateljstvo s Markom Veselicom. Napominjem da sam nakon smrti Marka Veselice vrlo obrazloženo postavio zahtjev da taj hrvatski velikan mora što prije dobiti adekvatnu ulicu u gradu Zagrebu. Nisam vidio da me podržao Ante Glibota.
A to da me dovodi u vezi s Vojislavom Šešeljom najstrašnija je konstrukcija. Jedina moja veza na posredan način s Vojislavom Šešeljom bila je kada je on kao profesor u Sarajevu bio izbačen i kada je tražio od Hrvatskoga politološkog društva da ga primimo za člana kako bismo ga zaštitili od progona. Ja sam tada bio predsjednik Hrvatskoga politološkog društva i na moje inzistiranje nismo prihvatili taj prijedlog iako je bilo članova koji su smatrali da iz humanih razloga trebamo, kada je Šešelj bio profesor, a ne sadašnji Šešelj, dati mu moralnu podršku. Inače, o Šešelju sam napisao bezbroj članaka, stotine, tako da je nevjerojatno da se gospodin Glibota usudi napisati da sam ja napisao hvalospjeve o Vojislavu Šešelju. Ali sve to više govori o gospodinu Gliboti nego o meni. Meni ne trebaju nikakvi jataci niti odvjetnici. Mene brane moja životna djela, ne samo ono što sam napisao i govorio nego ono što sam uradio, a to sam detaljno opisao u svojim knjigama i radovima.
Glibota mi prigovara da nisam naveo sve svoje funkcije. Nisam naveo jer bi previše prostora to zauzelo, ali evo još nekih. Da, točno je da sam 90- ih ostao u Savezu komunista iako sam bio disident i proganjan kao navodni hrvatski nacionalist. A ostao sam nakon četverodnevnih razgovora s Franjom Tuđmanom u Kopenhagenu (što sam sve detaljno napisao u svojim knjigama) nakon što smo zaključili da ne će ništa biti od HDZ-a ako se ne otvori proces promjena u Savezu komunista. Točno je da sam tada s jednom skupinom hrvatskih domoljuba, s obzirom na to da su se pod pritiskom javnosti po prvi put organizirali izbori za novi Centralni komitet na demokratski način da po izbornim jedinicama biraju svi članovi Partije članova Centralnog komiteta između više kandidata, izabran za člana Centralnog komiteta u Zagrebu suprotno volji tadašnjega vodstva. Točno je da smo mi, ta skupina hrvatskih lijevih domoljuba, bili važan čimbenik u postupnom pretvaranju SKH u Hrvatsku socijaldemokratsku stranku.
Nisam ni naveo da sam bio predsjednik Gradske skupštine i Županijske skupštine ni mnoge druge svoje dužnosti. Ali sve to je opisano detaljno u mojim knjigama, u kojima nisam ništa zatajio. Mislim da se gospodin Glibota nema pravo nikomu izrugivati tko je obraćenik jer bi se onda morao izrugivati i sv. Pavlu i mnogim drugim velikim ljudima u povijesti. Isto tako mislim da su ljudi dužni javno svjedočiti svoju vjeru, što sam ja i učinio. Zahvaljujem mnogima koji su mi u tom procesu davali i daju podršku, ali ne ljutim se ni na Glibotu ni na ostale, koji su doduše u manjini, koji me vrijeđaju na najgori način.
O mom životu, mojim djelima i mom obraćenju pisale su i govorile mnoge značajne ličnosti hrvatskoga javnog života s vrlo različitih svjetonazora i pozicija. Svima njima zahvaljujem jer su pokušali razumjeti mene kao čovjeka. Nabrojat ću samo neke ljude koji su vrlo duboko analizirali moj život i djelo u potrazi za istinom. Najdublje u toj analizi otišao je čuveni teolog dr. Drago Šimundža koji je napisao nekoliko velikih eseja o meni i mom obraćenju, koji je promovirao više mojih knjiga, a koji je kao pisac knjige 'Bog u djelima hrvatskih pisaca' bez sumnje najbolji poznavatelj procesa borbe dobra i zla u čovjeku. Njemu posebno zahvaljujem jer mi je on neke stvari otkrio i usmjerio me. Zahvaljujem i biskupu Mili Bogoviću. Posebno zahvaljujem biskupu Vladi Košiću, za brojne tekstove i promocije mojih knjiga. Zahvaljujem i nadbiskupu Devčiću i nadbiskupu Puljiću. Posebno zahvaljujem pateru Stjepanu Fridlu, uredniku Radio Marije. Ali i svećeniku Vinku Puljiću, koji me je vodio u traženju odgovora na moje dvojbe o vjeri i nevjeri. O tomu govori moja zadnja knjiga 'Misli o vjeri i nevjeri'. Zahvaljujem na podršci, posebno akademiku Davorinu Rudolfu, prof. dr. Miroslavu Tuđmanu, prof. dr. Slavenu Letici, prof. dr. Josipu Jurčeviću i mnogim drugima koji su promovirali moje brojne knjige, a još više zahvaljujem tisućama ljudi koji čitaju moje knjige, koji me susreću na ulici i žele sa mnom razgovarati. Navršio sam 82 godine. Došlo je vrijeme kada čovjek pravi neke životne bilance, kada preispituje koliko je u životu činio dobra, a koliko zla. Nemam nikakvih demona, gospodine Glibota, ja sam se ispovjedio pišući istinu o svom životu, ali i istinu o drugim ljudima. Izuzetno sam zadovoljan kako me prima većina hrvatskoga naroda i ne obazirem se na one koji me mrze upravo zbog toga. Već sam 12 godina izvan aktivne politike, ali pisat ću i dalje dok god mogu i boriti se za istinu.
Gospodine Glibota, usprkos svemu, poštujem Vas kao žrtvu komunističkih progona, ali Vam zamjeram što ste 90- ih ostali u Parizu i što ste iz Pariza s navodno intelektualne visine promatrali što se događa u krvavoj Hrvatskoj. I u Vladi demokratskoga jedinstva i u tim vremenima vrlo često smo bili s našim braniteljima na prvim crtama obrane, jer smo htjeli tim mladićima pokazati da se ne bojimo i da smo spremni kao i oni dovesti vlastiti život u pitanje. Zato je moja zadnja borba, borba za istinu o Domovinskom ratu, borba da se riješimo pete kolone u Hrvatskoj, koja stalno pokušava reći da su mladići, dragovoljci, koji su poginuli za domovinu s pokličem Za dom spremni bili navodno fašisti i ustaše, a da su oni koji su ubijali s crvenom zvijezdom na kapi, koji su stvarali koncentracijske logore i masovne grobnice bili navodni antifašisti. Hrvatskom narodu treba pomirba na istini.
Zato sam i napisao ovaj tekst da omogućim čitateljima još jedanput da ukratko vide je li istina ono što Glibota piše ili je istina ono što sam ja uradio u svom životu. Jesam li ja dokazani hrvatski domoljub na djelima, jesam li moralan čovjek ili sam ono kako me Glibota opisuje. Dakle, ne odgovaram Gliboti, nego branim prije svega ljude, svoje prijatelje, koje mi je Glibota pokušao oteti nakon smrti i diskvalificirati ih. Branim ljude i njihovo pravo da pišu ono što pišu, bez obzira na to pišu li dobro ili loše o meni, ali suprotstavljam se Vama i sličnima kao policajcima ljudskih duša koji sebe žele nametnuti kao vrhovnoga sudca koji presuđuje o drugim ljudima i koji si uzima pravo vrijeđati one koji drukčije misle. Vi se usudite reći tim ljudima da se srame zato što drukčije misle od Vas. Vi osporavate pravo da pišem i javno djelujem. To, gospodine Glibota, najviše govori o Vama i zato samo pišite dalje, napadajte me i dalje, jer to će onda tjerati ljude da uzmu moje knjige i pročitaju istinu, jer istina je u cjelini. Usprkos svemu, ipak sam spreman pozvati Vas na javnu tribinu da se suočimo oči u oči, bilo pred kamerama ili pred publikom.
ZDRAVKO TOMAC, Zagreb
13. lipnja 2019., Hrvatski tjednik
|
