Hrvatska je bila prisiljena na odgodu primjene tih
povijesnih odluka, ali nije prestala postojati kao
država niti je postala država tek 08. listopada 1991.
godine. Hrvatska je u tom razdoblju od tri mjeseca koje
se osporava kao vrijeme postojanja Hrvatske države imala
svoga predsjednika, svoj višestranački Sabor, svoju
Vladu, svoju policiju, svoju vojsku i druga državna
tijela.
Hrvatska se branila od agresije u to
vrijeme i zato je, po mom mišljenju, svako osporavanje
Hrvatske kao države u razdoblju od 25. lipnja do 08.
listopada vrlo opasno sa nesagledivim štetnim
posljedicama, a nije ni istinito, u suprotnosti je sa
realnošću. Dakle, Hrvatska je postojala kao država i
funkcionirala kao država od 25. lipnja 1991. godine, a
ne tek od 08.listopada 1991.
25. lipnja ustvari je završen proces
formalno - pravnog i ustavnog odvajanja Republike
Hrvatske od Jugoslavije. Završen je proces formiranja
samostalne i suverene Republike Hrvatske u njenim
avnojskim granicama. Taj proces izgradnje hrvatske
države bio je mukotrpan i težak, osporavan i izvana i
iznutra, to je bio proces koji se pokušao zaustaviti
agresijom na Hrvatsku koju su učinili Srbija, Crna
Gora i JNA zajedno s pobunjenim Srbima u Hrvatskoj.
Važne etape u tom procesu bili su prvi višestranački
izbori i konstituiranje prvog hrvatskog demokratskog
Sabora i referendum o samostalnosti Republike
Hrvatske.
Veliki je problem što su te nepobitne
činjenice o nastanku Hrvatske kao suverene i
samostalne države osporavaju i na hrvatskim sudovima.
Neki županijski sudovi su vodili procese polazeći od
neistine da je Hrvatska postala suverena država tek
15. siječnja 1992. godine nakon Međunarodnog priznanja
Hrvatske od strane više svjetskih država. Vrhovni sud
je poništio neke od tih presuda i ispravno utvrdio da
je u doba inkriminiranih djela "već uveliko bio u
tijeku međunarodni oružani sukob u svezi s agresijom
koja je izvršena na Republiku Hrvatsku".
U presudi generalu Branimiru Glavašu
Vrhovni sud, a onda i Ustavni sud utvrdili su da je
pogrešno stajalište da tijekom studenog i prosinca
1991. godine Hrvatska još uvijek nije imala status
države, odnosno da je taj status dobila tek
međunarodnim priznanjem od većeg broja država 15.
siječnja 1992. Međutim, i Vrhovni sud, a kasnije i
Ustavni sud, po mom mišljenju, pogrešno utvrđuju da je
Republika Hrvatska postala država tek 08. listopada
1991. godine, a ne 25. lipnja 1991. godine.
Vrhovni, a i Ustavni sud svojim
odlukama utvrdili su, po mom mišljenju, pogrešno i
štetno da je "oružani sukob na području Republike
Hrvatske imao međunarodni karakter tek od 08.
listopada 1991. godine", a da do tada nije imao
karakter međunarodnog sukoba. Vrhovni sud i Ustavni
sud su utvrdili da se na ratne zločine počinjene prije
08. listopada 1991. primjenjuje Dopunski protokol II
uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava ne
međunarodnih oružanih sukoba, a na one počinjene nakon
toga datuma primjenjuje se Dopunski protokol I i uz
Ženevske konvencije o zaštiti žrtava međunarodnih
oružanih sukoba.
Ako bi se prihvatilo stajalište
Vrhovnog i Ustavnog suda da je Hrvatska nastala kao
država tek 08. listopada 1991. godine, to bi značilo u
krajnjoj liniji da je višestranački Hrvatski sabor bio
ne legitimno i ne legalno tijelo te bi se čak mogli
osporiti i povijesne odluke od 25. lipnja 1991 o
raskidaju svih veza s Jugoslavijom i konstituiranju
samostalne i suverene hrvatske države. Prihvaćanje
takvog stajališta da do 08. listopada Hrvatska nije
bila država značilo bi da se legalno izabrani
predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman lažno
predstavljao kao predsjednik Republike. To bi značilo
da se može pravno osporiti legalnost djelovanja Vladi
demokratskog jedinstva, te ju čak pretvoriti u ne
legalno terorističku razbojničku Vladu. Postavlja se i
pitanje da li su do 08. listopada postojali hrvatski
branitelji, jesu li se oni legalno i legitimno borili
protiv agresorke JNA ili su bili teroristi koji su
rušili legalnu državu SFRJ.
To bi značilo da je JNA legitimno i legalno djelovala kada je
ušla tenkovima u Baranju, odnosno da je legalno branila međunarodno priznatu
državu SFRJ od pokušaja oružane pobune Hrvata koji su na ne legalan način i s
oružjem u ruci ostvarivali secesiju Hrvatske od Jugoslavije. To bi značilo da je
u krajnjoj liniji JNA imala puno pravo gušiti oružanu pobunu u Hrvatskoj,
odnosno da je Predsjedništvo SRFJ imalo pravo uvesti izvanredno stanje i
pohapsiti lažno vodstvo Hrvatske ne samo predsjednika Tuđmana nego i Vladu
demokratskog jedinstva. Zbog svega toga mislim da je vrlo opasno isključivo
pravno na temelju međunarodnog prava tumačiti kada je nastala Hrvatska država.
Teško je zamisliti da smo do 08. listopada bili teroristi koji ruše legalnu
državu, da je predsjednik Tuđman bio ilegalni predsjednik države, da je Vlada
bila teroristička i razbojnička, a da su naši branitelji rušili legalnu državu
SFRJ.
Treba podsjetiti da je prošlo već 23
godine postojanja Republike Hrvatske kao suverene i
samostalne države, a da se ona i dalje osporava.
Cijelo vrijeme traje proces krivotvorenja istine o
nastanku hrvatske države, o Domovinskom ratu. Cijelo
vrijeme se pokušava velikosrpska agresija, u kojoj je
JNA bila udarna pesnica, pretvoriti u oružani sukob i
građanski rat. Takvim krivotvorinama i tezama, po mom
mišljenju, doprinose i odluke najviših hrvatskih
sudova koji ne vode računa o političkom kontekstu nego
formalno- pravno nameću strašnu tezu da je do 08.
listopada u Hrvatskoj bjesnila oružana pobuna Hrvata
protiv legalne države SFRJ u kojoj je JNA, po Ustavu,
imala pravo oružanom silom slomit oružanu pobunu
Hrvata i očuvati opstojnost SFRJ.
Ispričat ću jedan detalj koji
potvrđuje da su nas tako tretirali i u međunarodnoj
zajednici. Kao potpredsjednik Ratne vlade pokušavao
sam braniti pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu.
Dokazivati da je Hrvatska kao država stvorena 25.
lipnja 1991. te da smo žrtve agresije Srbije, Crne
Gore i JNA. To sam objašnjavao u Vatikanu u rujnu
1991. To sam pokušao objasniti i predsjedniku
austrijskog Parlamenta, prije 08. listopada 1991. kada
smo se borili da nas se podrži u našoj obrani. Tada mi
je predsjednik austrijskog Parlamenta grubo rekao da
nismo u pravu odnosno da JNA ima pravo oružjem ugušiti
pobunu nas Hrvata koji rušimo legalnu i legitimnu
državu SFRJ. Došlo je skoro do fizičkog obračuna jer
me je to toliko razbjesnilo, to tim više što je
dotični gospodin još uvijek bio predsjednik
Parlamentarnog društva prijateljstva Austrije i
Jugoslavije. Taj gospodin je kasnije postao i
predsjednik Austrije, koja nam je inače bila sklona.
Tome treba dodati da smo cijelo vrijeme u haaškom sudu
tretirani kao razbojnička banda, kao udruženi
zločinački pothvat a ne kao demokratski konstituirana
moderna država.
Zato mislim da treba povesti šire
rasprave o tome što znače odluke Vrhovnog i Ustavnog
suda da je do 08. listopada u Hrvatskoj bio oružani
sukob, a tek od 08. listopada međunarodni sukob
odnosno što znače odluke da Hrvatska nije nastala 25.
lipnja nego tek 08. listopada. Time se dovodi u
pitanje Dan državnosti, 25. lipnja, jer ako je
Hrvatska kao država nastala tek 08. listopada, a ne
25. lipnja onda i Dan državnosti ne može biti 25.
lipnja nego mora biti 08. listopada. Ako je Hrvatska
nastala tek 08. listopada onda dolazi i u pitanje
status hrvatskih branitelja koji su poginuli i ranjeni
prije tog datuma. Jesu li oni bili hrvatski branitelji
ili razbojnici i pobunjenici protiv legalne države
SFRJ. Želim naglasiti da se radi o vrlo bitnim
pitanjima koji zadiru ne samo u našu prošlost nego i u
sadašnjost i budućnost.
Uvažavam i Vrhovni i Ustavni sud, ali
mislim da nije u njihovoj nadležnosti da poništavaju
odluke Hrvatskog sabora odnosno da ne priznaju da smo
na Dan državnosti, dakle 25.lipnja kao suvereni narod
stvorili svoju hrvatsku državu. U atmosferi šutnje i
ne suprotstavljanja pogrešnom tumačenju nastanka
hrvatske države prvi se suprotstavio general Praljak,
koji je postavio pitanje hrvatskoj državi da mu
odgovori, ako je istina da je Hrvatska nastala 08.
listopada 1991. godine, kako tvrde Vrhovni i Ustavni
sud, da li su on i drugi branitelji bili razbojnici
koji su rušili na kriminalan način Jugoslaviju ili su
bili hrvatski branitelji koji su branili svoju državu
Hrvatsku od agresije. Odnosno da mu odgovore je li se
predsjednik Tuđman lažno predstavljao do 08. listopada
kao predsjednik Hrvatske ili je istinski bio
predsjednik Hrvatske države i prije 08. listopada. O
tome su pisali akademik Josip Pečarić i novinar
Tihomir Dujmović i Dražen Boroš. Svi ostali šute. U
Hrvatskoj je i dalje uspavana javnost i ne sagledavaju
se sve političke konsekvence, činjenice da i hrvatski
sudovi osporavaju postojanje hrvatske države do 08.
listopada 1991. odnosno da osporavaju postojanje
hrvatske države od 25. lipnja 1991. godine.
S obzirom, da sam i osobno učestvovao
kao potpredsjednik Vlade demokratskoj jedinstva, kako
se popularno nazivala Ratna vlada, da sam bio učesnik
procesa stvaranja hrvatske države, osobno nikada neću
prihvatiti da je hrvatska država nastala tek 08.
listopada.
Pitam one koji se usude tvrditi da je
Hrvatska država nastala tek 08. listopada hoće li im
biti idući korak da će tražiti da se Dan državnosti
25. lipnja prebaci na 08. listopada.
Mislim da nema važnije teme od utvrđivanja istine o
nastanku Hrvatske kao samostalne i suverene države i
odbacivanju krivotvorina koje su nanijele i koje
nanose veliku štetu Hrvatskoj jer se time prihvaća
teza da je do 08. listopada u Hrvatskoj bjesnio
građanski rat ili čak gore od toga, da se radilo o ne
zakonitoj pobuni protiv SFRJ te da je JNA imala
ustavno pravo oružanom silom gušiti tu pobunu.
Zbog toga treba pozdraviti inicijativu
akademika Davorina Rudolfa koji je sazvao za 20.
veljaču širu znanstvenu raspravu na znanstvenom Vijeću
za mir i ljudska prav HAZU s ciljem da se raspravi i
utvrdi za sva vremena da je Hrvatska nastala kao
država 25. lipnja 1991. te da se ukaže na štetnost
svih onih koji nameću krivotvorine o nastanku hrvatske
države i njenoj pravednoj borbi protiv velikosrpske
agresije, agresije JNA i Crne Gore.
Autor/izvor:
Zdravko Tomac, dnevno.hr
(103) |