Oni koji nemaju ništa zajedničko, ali ne žele takav nastavak hrvatske politike udružuju se protiv Kolinde Grabar-Kitarović i pokušavaju isforsirati za predsjednika Zorana Milanovića. Kolinda Grabar-Kitarović jasno je izložila program i dala konkretne odgovore na sva bitna pitanja sadašnjosti i budućnosti Hrvatske. Ako ona pobijedi jasno je kojim će putem ići Hrvatska.
Drugi kandidati nisu izložili cjelovitu viziju Hrvatske niti su argumentirali kakve bi promjene i zašto napravili. Prema dosadašnjim istraživanjima i anketama Kolinda Grabar-Kitarović će se u drugom krugu sučeliti sa Zoranom Milanovićem. Zato je važno da se do kraja kampanje jasno izlože razlike između Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i Hrvatske Zorana Milanovića.
U prošloj kolumni napisao sam prijedlog da Zorana Milanovića u Vukovaru treba proglasiti personom non grata. Ono što se događalo ovih dana, u danima sjećanja na Vukovar, dalo je nove argumente za taj moj prijedlog jer je postalo jasno svakom da Zoran Milanović i oni koji ga podržavaju ne žele nikakve promjene u Vukovaru niti će pokrenuti procese protiv ratnih zločinaca i protiv politike u kojoj se zapravo i dalje u Hrvatskoj provodi politika Zorana Milanovića.
Zoran Milanović je glavni krivac što je Hrvatska prihvatila velikosrpsku politiku odnosno što je prihvatila da se dalje proširuju prava srpske manjine bez ikakvih konkretnih akcija da se ostvare brojna prava hrvatske većine. Da podsjetim, Zoran Milanović je glavni krivac za nasilno nametanje ćiriličnih ploča u Vukovaru suprotno Ustavu Hrvatske, koji je doveo do velikog sukoba s braniteljima koji do danas nije riješen.
Kolinda Grabar-Kitarović je na strani vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave i bila je jedina državnica i političarka koja je podržala Penavu kada je mimo volje Vlade Republike Hrvatske organizirao prosvjedni skup na kojem su iznesene zastrašujuće činjenice o tome što se stvarno događalo u Vukovaru. Kolinda Grabar-Kitarović, nakon preuranjene odluke Ustavnog suda o tome da se trebaju metnuti ćirilični natpisi jasno je rekla da nema ništa protiv toga, ali da i prije toga treba ostvariti neka temeljna ljudska prava hrvatske većine. Zoran Milanović i drugi predsjednički kandidati prešutjeli su taj novi pokušaj da se na mala vrata vrati i realizira politika Zorana Milanovića, koja je nanijela toliko zla hrvatskom narodu.
Dakle, njegova politika koju je vodio u Vukovaru i koju vodi i danas dovoljan je razlog da se mobiliziraju sve domoljubne snage i da jasno kažu da nam takav predsjednik Hrvatske ne treba.
Međutim, ne samo oko Vukovara nego i o drugim bitnim pitanjima program i politika Kolinde Grabar-Kitarović u suprotnosti su s programom i politikom Zorana Milanovića. Zato se na predsjedničkim izborima ne bira samo osoba koja će biti predsjednik Republike Hrvatske nego se bira i odlučuje o tome kakva će Hrvatska biti, kojim će putem ići. Očito da su to bitno različiti putevi. Kolinda Grabar-Kitarović svojim životom, kao vjernica, majka, supruga, pokazuje i daje primjer što je to hrvatski nacionalni identitet i kakvu Hrvatsku želimo.
Milanović je ateist, a oni koji ga podržavaju veliki su protivnici Katoličke crkve odnosno veliki su protivnici hrvatskog nacionalnog identiteta. Obitelj, naša povijest i kultura nisu samo temelji programa Kolinde Grabar-Kitarović nego su i njezin način života i zato možemo biti sigurni da ako ona bude izabrana za predsjednicu da se hrvatska politika neće mijenjati, da se neće nametati štetni svjetonazorski zakoni kao proizvod Istanbulske konvencije ili Marakeškog sporazuma niti da će država pokušavati silom hrvatskom narodu nametnuti ateistički svjetonazor i vrijednosti i način života koji je duboko suprotnosti s našom tradicijom i s biti hrvatskog čovjeka.
I u vanjskoj politici u odnosu na Europsku uniju, NATO, Ujedinjene narode i rješavanje migracijskih i drugih novih problema Kolinda Grabar-Kitarović je ne samo dala jasne odgovore i programe nego je i nizom konkretnih mjera djelovala da se takva politika ostvari.
Kolinda Grabar-Kitarović ima velike zasluge, s poljskim predsjednikom Andrzejem Dudom i američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, što je stvorena Inicijativa tri mora u koju se udružilo dvanaest članica Europske unije i jugoistočne Europe. Time je protiv sebe izazvala mnoge u Hrvatskoj i "regiji" koji i dalje ne samo žele nego i rade da se Hrvatska prvenstveno okrene Balkanu, a ne srednjoj Europi. To pitanje je jedno od najvažnijih za budućnost Hrvatske jer moderna Hrvatska, koja je stekla veliki ugled i u Europskoj uniji i u NATO-u i u drugim zapadnoeuropskim institucijama, trn je u oku jugofilima, neokomunistima, mentalnim komunistima i svima onima koji žele i dalje da se Hrvatska povezuje i izgrađuje kao balkanska, a ne srednjoeuropska država.
Održavanje kongresa Europske pučke stranke u Hrvatskoj i politika hrvatske Vlade koju prihvaća Kolinda Grabar-Kitarović dokaz je da bi novo vodstvo Hrvatske uspješno nastavilo ne samo Tuđmanovu politiku nego je i dodalo niz novih elemenata. Ni jedna zemlja se više ne može razvijati kao izolirani otok. Danas se suverenost čuva na novi način, nego prije 30 godina. I zato konsenzus između predsjednice Države i Vlade oko bitnih pitanja je bitan za budućnost Hrvatske.
Napadi Zorana Milanovića na hrvatsku politiku, a ne samo na Kolindu Grabar-Kitarović, pokazuju da bi on promijenio bit hrvatske politike i da bi to dovelo do velikih problema. Zoran Milanović je okupio oko sebe vrlo različite stranke, od ljevice do desnice, koje nemaju ništa zajedničko osim što žele srušiti najprije Kolindu Grabar-Kitarović, a onda Andreja Plenkovića i Hrvatsku voditi nekim drugim putem.
I još nešto treba naglasiti. Kolinda Grabar-Kitarović se afirmirala kao svjetski lider, kao jedan od najpopularnijih europskih političara. a to je postigla svojim djelom. Ona je stalno među 50 najpopularnijih političara. Ona je stalno u vrhu Ujedinjenih naroda kao žena predsjednica. Ona je omiljena u našoj dijaspori jer je imala snage Zoranu Milanoviću i njegovoj ekipi jasno reći da hrvatska dijaspora nije ustaška.
Ona je novi tip političara koju sam nazvao "narodna predsjednica", jer je stalno s narodom. Njoj pišu desetine tisuća ljudi. Ona je obišla svaki kutak Hrvatske i dala mogućnost svakom da joj oči u oči kaže što misli i da iznese kritike. Suprotno tome, Zoran Milanović nije narodni čovjek, on je vuk samotnjak, za kojeg nikad ne znaš kojim će putem krenuti. Ne zna se što je radio tri godine dok je bio izvan politike.
Međutim, mediji koji forsiraju "region" protiv kojeg je Kolinda Grabar-Kitarović ne pišu objektivno ni o Milanoviću ni o Kolindi Grabar-Kitarović. Njegova izjava da su Hrvati na početku Drugog svjetskog rata prvi napravili masovne zločine je zastrašujuća. Njegova izjava da svatko tko odaje počast poginulim i smaknutim na Bleiburgu i križnim putevima podržava ustašku državu također pokazuje što bi nas čekalo kada bi Milanović postao predsjednik države. Zoran Milanović je na čelo svoga stožera stavio Orsata Miljenića, čovjeka koji je napisao prijedlog čuvenog zakona Lex Perković, kojim se Hrvatska osramotila u Europskoj uniji i kojim je pokazala da postoje moćne snage koje ne žele promjene nego povratak na staru politiku.
Kako se kampanja razvija tako je sve jasnije da se okupljaju svi oni koji žele izabrati Milanovića kako bi se vratili na staro, kako bi se zaustavio proces detitoizacije, kako bi se oprostilo Srbima za ono što su napravili hrvatskom narodu, koji žele Hrvatsku vratiti na Balkan.
Dakle, Zoran Milanović okuplja sve koji su za povratak na staro, okuplja sve koji su protiv nastavka Tuđmanove suverenističke politike, koji ne prihvaćaju temeljne vrijednosti hrvatskog nacionalnog identiteta.
S obzirom na snagu starih struktura u Hrvatskoj i regiji mislim da se hrvatske nacionalne snage moraju udružiti oko Kolinde Grabar-Kitarović jer njezin izbor je bitan da bi se nastavila Tuđmanova suverenistička politika i da bi Hrvatska nastavila graditi svoju jaku poziciju u europskim i svjetskim institucijama.
Kolinda Grabar-Kitarović prijatelj je najmoćnijim ljudima u svjetskoj politici i zato bi bilo šteta izgubiti takvog predsjednika i izabrati nekoga koji nema nikakvu poziciju u europskoj i svjetskoj politici.
Zbog svih tih razloga od početka zastupam stajalište da glavni kriterij na izborima mora biti činjenica što je koji kandidat napravio za Hrvatsku i hrvatsku politiku i kakvi su njegovi stavovi o bitnim pitanjima očuvanja i razvijanja hrvatskog nacionalnog suvereniteta u novim uvjetima. Zbog toga sam i napisao knjigu u kojoj sam vrlo argumentirano obrazložio da je Kolinda Grabar-Kitarović toliko mnogo napravila za Hrvatsku te da je zaslužila novi predsjednički mandat.
Dakle, osnovni kriterij pri glasanju mora biti tko je što napravio za Hrvatsku odnosno koliki ugled ima u zemlji i svijetu da može ostvariti i razvijati hrvatske nacionalne interese.
Ne podcjenjujem snagu politike "regiona", politike koja želi zadržati Hrvatsku na Balkanu. Ne podcjenjujem ni snagu mentalnih komunista i titoista. Svi se oni udružuju bez obzira na razlike jer znaju da su predsjednički izbori dubinski i da će oni dati odgovor na pitanje kojim će putem dalje ići Hrvatska.
Kolinda Grabar-Kitarović je narodna predsjednica, zato sam uvjeren da će narod glasati za nju bez obzira na strašnu kampanju koja se vodi protiv nje.
Zdravko Tomac, direktno.hr
|
