I na promjene Statuta Vukovara i pogotovo na pismo
sručila se prava lavina uvreda, zavladala je prava
histerija. Nema ni jedne grube riječi, ni jedne uvrede
koja nije javno izrečena, osobito protiv Josipa
Pečarića i hrvatskih biskupa Valentina Pozaića i Vlade
Košića. Nakon što je zadarski nadbiskup Želimir Puljić
progovorio o pozdravu "Za dom spremni" i spomenutom
pismu, ustvrdivši da u nas nema tabu tema i da o toj
temi treba ozbiljno raspravljati ako toliki broj ljudi
javno iznosi svoje mišljenje zbog kojih su
sotonizirani, i na njega se obrušila peta kolona.
Istu sudbinu doživjela je i
promjena Statuta Grada Vukovara. Vukovarska vlast i
vukovarski branitelji proglašeni su ne samo
ustašama, nego fašistima i rasistima najgore vrste.
Predloženi su i neki nevjerojatni prijedlozi koji
pokazuju koliko su još komunistički totalitaristi
snažni, koliko još ne odustaju od represije prema
svima onima koji drukčije misle. Javili su se brojni
policajci ljudskih duša, svi oni koji su u ovih 25
godina postojanja hrvatske države provodili prave
ofenzive protiv hrvatskog naroda i branitelja,
protiv hrvatskih nacionalnih interesa. Tako da bi se
ova ofenziva, po ugledu na ofenzive u toku NOB-a,
mogla nazvati peta ofenziva.
Još je nešto interesantno. Na skoro istovjetan način ofenziva
je pokrenuta od strane državnog vodstva Srbije, posebno četničkog četverolista
Nikolić- Vučić- Vulin i Dačić. Njima se pridružila i svetosavska srpska
Pravoslavna crkva na čelu s patrijarhom Irinejom koji je usred Hrvatske najprije
zaskočio nadbiskupa Puljića i mimo protokola ga triput izljubio da se pred TV
kamerama pokaže tko određuje protokol, tko vlada. Da bi zatim iznio nevjerojatnu
laž i uvredu ustvrdivši da su Srbi, doduše, činili zlo Hrvatima, ali mnogo manje
nego Hrvati Srbima. Kada se povežu izjave četničkog državnog vodstva Srbije u
posljednje vrijeme, izjave i politika svetosavske Pravoslavne crkve i pete
protuhrvatske kolone u Hrvatskoj, nema nikakve dvojbe da tu ofenzivu vode
zajednički i usklađeno odnosno da pušu u isti rog.
Velikosrpski fašisti - žrtve,
hrvatski antifašisti - fašisti!
Pokušavaju
napraviti kopernikanski obrat. Velikosrpski fašisti,
koji su učinili grozne fašističke zločine,
pretvaraju se u žrtve, a istinski hrvatski
antifašisti, na čelu s vukovarskim braniteljima,
pretvaraju se u fašiste, koji sada oduzimaju prava
nevinim Srbima i prema njima navodno vode fašističku
i rasističku politiku.
Zato je važno ne podleći novoj ofenzivi iz Srbije ali i iz Hrvatske u kojoj se
ponovno svuda vidi jačanje fašizma i ustaštva u Hrvatskoj. Posebno je opasno
kada dio "hrvatske" politike i medija prihvaća velikosrpske optužbe da su u
Vukovaru na vlasti fašisti i rasisti koji ukidaju prava Srbima, koji poručuju
Srbima da nisu dobrodošli u Hrvatskoj. Pitam te navodno hrvatske političare ako
Srbi nisu dobrodošli u Hrvatskoj kako to da u hrvatskoj vladi, kada se uzmu
zajedno ministri, zamjenici i pomoćnici ima više od trećinu Srba, iako ih u
Hrvatskoj ima svega pet posto, i kako to da se nitko ne buni protiv toga.
Mislim da je krajnje vrijeme da Hrvatski sabor otvori ozbiljnu argumentiranu
raspravu, da utvrdi koliko se realizirala Deklaracija o Domovinskom ratu,
ocijeni hrvatsku unutrašnju i vanjsku politiku i argumentirano odbaci napade na
Domovinski rat, a pogotovo napade da je Hrvatska nasljednica NDH, da je
fašizirana i ustašizirana država. Potrebno je činjenicama s najvišeg mjesta
pokazati i dokazati da u Hrvatskoj u borbi za stvaranje i obranu samostalne
Hrvatske nije bilo ni ustaštva ni fašizma ni nacizma, što se tiče hrvatske
politike i hrvatskih branitelja. Ali isto tako treba pokazati i dokazati da se
Hrvatska ponovno borila protiv novog srpskog fašizma, koji je pokušao oteti
Hrvatskoj velike dijelove hrvatskog teritorija, spriječiti pravo hrvatskoga
naroda na vlastitu državu te ognjem i mačem i genocidom kao ciljem rata stvoriti
veliku Srbiju. Tijekom obrambenog rata, rata protiv novog fašizma, Hrvatska se u
svom Ustavu jasno odredila da stvara državu koja je antifašistička, nasuprot
NDH, znači da nema nikakve veze s NDH-om, Pavelićem i ustaštvom.
U Hrvatskoj ne postoji ni
fašistička niti nacistička desnica
Ni u
vrijeme Domovinskog rata ni danas u Hrvatskoj, osim
pojedinačnih ekscesa, nije bilo ni ustaštva ni
fašizma. Nema ga ni danas, za razliku npr. od
Njemačke, Nizozemske i drugih država gdje je jaka
nacistička i fašistička desnica, u Hrvatskoj ne
postoji ni jedna politička stranka koja bi mogla
dobiti zastupnika u Hrvatskom saboru, a koja se
zalaže za fašizam. U Hrvatskoj nema političke snage
koja zagovara fašistička i nacistička načela. Zato
je sramotno demokratsku Hrvatsku, zato je sramotno
hrvatske branitelje koju se stvorili demokratsku
Hrvatsku, zato je sramotno one koji su potrošili
fašističke i srpske logore lažno optuživati da su
postali novi fašisti. Još je sramotnije kada navodno
hrvatski političari srpske fašiste u Vukovaru i
drugdje pokušavaju pretvoriti u navodne žrtve
rastućeg hrvatskog fašizma i nacizma.
Treba još jedanput ponoviti, a što nije teško dokazati bezbrojnim činjenicama,
da je jedini fašizam koji je u Hrvatskoj postojao bio četnički velikosrpski
fašizam.
Bez obzira na želju pape Franje da Crkva u Hrvata bude most prema Srpskoj
pravoslavnoj crkvi, a onda i Ruskoj, u provođenju velike Papine ideje o
ekumenizmu kao projektu izlaska iz sadašnje svjetske krize, i Crkva u Hrvata,
ali i hrvatska državna politika moraju istinom pokazati da patrijarh Irinej
podvaljuje i masno laže kada tvrdi kako su Hrvati u Domovinskom obrambenom ratu
činili Srbima više zla nego Srbi Hrvatima. Nisu Hrvati stvorili ni jedan
koncentracijski logor za Srbe, ali Srbi jesu, tisuće Vukovara držali i mučili u
koncentracijskim logorima u Srbiji. Nisu Hrvati masovno ubijali ranjenike, ali
Srbi jesu načinili Ovčaru i druge masovne grobnice. Nisu Hrvati ispalili ni
jedan metak na srpske gradove u Srbiji, ali su Srbi sustavno razarali ne samo
Vukovar nego i Dubrovnik, Zadar, Vinkovce, Osijek, Županju, Slavonski Brod,
Sisak, Karlovac, pa čak i Zagreb.
Srpski agresori ponašali su se kao
fašisti i riječju i djelom
Hrvati su
optuživani da su prekomjerno granatirali Knin u
kojem je poginuo jedan Srbin. Ali se skriva i ne
priznaje istina da su Srbi razarali hrvatske gradove
sustavno i planski, samo u Slavonskom Brodu ubijen
je jedan razred djece a Vukovar je razoren do
temelja. Nisu Hrvati željeli ni pedalj srpske
zemlje, ali srpski agresori su željeli veliki dio
Hrvatske i Bosne i Hercegovine priključiti velikoj
Srbiji, a to su radili sustavnim razaranjem i
ubijanjem. Nisu Hrvati masovno silovali Srpkinje,
ali Srbi jesu Hrvatice.
Dakle, nema nikakve dvojbe da su se Hrvati u Domovinskom ratu borili protiv
novog srpskog fašizma, da su Srbi bili fašisti, ne po tome što su govorili i
pjevali nego po tome što su radili. Nisu samo pjevali "Slobo, pošalji nam
salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate", nego su to sustavno na djelu i radili.
Nakon svih tih činjenica, čovjeku pamet stane, kako je moguće da patrijarh
Irinej dođe u Hrvatsku i govori kako su Hrvati načinili više zla Srbima!
Nakon svega što se dogodilo u Vukovaru, teško je ostati miran na izjavu
ministra Vulina da se danas u Vukovaru provodi fašistička i rasistička politika
prema Srbima.
Nakon što su Srbi učinili strašne zločine u RH i BiH, samo u Srebrenici su
pobili osam tisuća zarobljenika, i na Kosovu, nakon što su istjerali više od
milijun Hrvata, Bošnjaka i Albanaca, teško je ostati miran na izjave četničkog
državnog vodstva Srbije da je Oluja bila najveći zločinački pothvat poslije II.
svjetskog rata. Oni ne priznaju ni odluke Međunarodnog suda pravde ni Haaškog
tribunala, oni su krenuli u novu strašnu agresiju na Hrvatsku na koju se mora
odgovoriti. Hrvatska ne smije podržavati četničku Srbiju i njen put u Europsku
uniju. Bez obzira na pritiske koji dolaze od moćnih međunarodnih snaga, koji
zbog svojih interesa i odnosa s Rusijom i zbog straha da Srbija ne ostane u
potpunom zagrljaju Putina, pokušavaju na štetu hrvatskih nacionalnih interesa
davati velike ustupke Srbiji i njenoj politici.
Neprihvatljiva nova njemačka
politika prema Hrvatskoj
Moramo se
suočiti s istinom da i naša prijateljska Njemačka,
zbog svojih interesa, obnavlja politiku Zapadnog
Balkana, u kojoj Hrvatska dobiva specijalnu ulogu
koja ne odgovara našim nacionalnim interesima.
Mi ne možemo promijeniti globalnu svjetsku politiku. Ne možemo promijeniti
politiku Rusije, Turske, Njemačke i Velike Britanije i posebno SAD-a, ali možemo
čvrsto braniti naše interese i, što je još važnije, možemo i moramo se
obračunati s hrvatskom petom kolonom koja već godinama sustavno i na isti način,
kao i četnička fašistička srpska politika, krivotvorinama i lažima napada
hrvatsku državu i hrvatski narod, a ne samo Domovinski rat.
Već je degutantno ponavljati i citirati petu protuhrvatsku kolonu, koja
domoljublje proglašava ne samo ustaštvom nego i fašizmom i nacizmom, koja
izmišlja fašizaciju i ustašizaciju Hrvatske, koja na isti način brani srpski
fašizam kao i Srbija, koja svoje fašiste i fašističku politiku pokušava naknadno
pretvoriti u žrtvu navodno fašističke hrvatske politike.
Pojmovi fašizam i ustaštvo olako se
rabe i zlorabe
Mora se
konačno reći i istina o lažnim hrvatskim
antifašistima. Ne mogu biti antifašisti niti se tako
nazivati oni na čelu s Titom koji su masovno ubijali
i stvarali tisuće masovnih grobnica, ubijali bez
suda, koji su ustvari napravili genocid nad
hrvatskim narodom. Isti taj genocid nastavio se i u
Domovinskom ratu, posebno u Vukovaru i Srebrenici,
ali i drugdje.
Dakle, u Hrvatskoj se ne polazi od činjenice, ne polazi se od istine, olako se
rabe i zlorabe pojmovi fašizam i ustaštvo.
Žarko Puhovski, dvostruki krivokletnik i lažni svjedok optužbe i na suđenju
kolegama studentima 1972. godine i na suđenju u Haagu, kada je lažno tvrdio da
je Hrvatska stvorena na zločinu i da je Oluja bila etničko čišćenje Srba,
ponovno je dočekao svojih pet minuta. Ni manje ni više Žarko Puhovski cinično
predlaže da bi najbolje bilo u Hrvatskoj provesti referendum, kako bi se
promijenilo ime Republika Hrvatska u NDH.
Što taj prijedlog znači? On znači da Puhovski smatra da je hrvatski narod
ustaški narod, da jednako misli kao i Josipović, da potajice u srcima Hrvata
žive ustaške zmije, da je Hrvatska stvarno zmijska ustaška dolina. Taj prijedlog
znači da on misli da je upotreba pozdrava za vrijeme Domovinskog rata "Za dom
spremni" dokaz da je Domovinski rati za cilj imao obnovu ustaške države. I Ante
Tomić je na istoj ideologiji, kao i do sada. On također zlurado konstatira s
veseljem, da je domoljublje "odvratno čuvstvo". To je ta politika izmišljanja
fašizma i ustaštva jer oni domoljublje izjednačavaju s ustaštvom i fašizmom.
Strašno je bilo čitati hrvatske novine i slušati izjave političara, novinara i
intelektualaca koji su opredjeljenje da je brak zajednica muškarca i žene i da
ju treba zaštiti Ustavom proglasili fašizmom.
Rehabilitacija Tomićeva "odvratnog
čuvstva"
Stvoren je
cijeli pokret sustavnog sotoniziranja hrvatske
predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je svojom
politikom i nastupima rehabilitirala domoljublje od
"odvratnog čuvstva" u nešto lijepo i plemenito. Kako
ju narod slijedi razrađene su cijele strategije kako
banalizirati hrvatsku predsjednicu, kako je
izjednačiti sa Severinom, kako ju obezvrijediti kao
osobu i kao državnicu.
Dakle, imamo u Hrvatskoj fašiste koji su, posebno u Vukovaru, na djelu
provodili fašizam. I imamo lažne antifašiste za koje genocid nad hrvatskim
narodom poslije II. svjetskog rata nije bio fašizam i zločin nego antifašistička
pravedna odmazda. Međutim, srpski fašisti i četnici koji su pretvoreni u
antifašiste idu dalje, oni ne prihvaćaju podjelu odgovornosti, oni pokušavaju
skinuti odgovornost sa srpskog fašizma i okriviti ne samo hrvatske branitelje
nego i hrvatski narod.
Zbog svega toga treba stalno ponavljati da nitko nema pravo nazivati se
antifašistom koji je na bilo koji način učestvovao ili podržavao masovna
ubijanja poslije II. svjetskog rata, koji je učestvovao ili podržavao genocid
nad hrvatskim narodom, koji je učestvovao ili podržavao stvaranje logora. Isto
tako i danas nove generacije lažnih antifašista nemaju pravo nazivati se
antifašistima ako opravdavaju taj genocid nad hrvatskim narodom i ako brane
komunističke zločine. Dobro, već sam puno pisao o Titovom genocidu nad hrvatskim
narodom i lažnim antifašistima. Optimist sam jer proces detitoizacije, usprkos
svim otporima, dobro ide i nitko ga neće moći zaustaviti. On će biti završen
nakon promjene vlasti na sljedećim parlamentarnim izborima.
Zato ću se pozabaviti aktualnim fašistima koji se lažno predstavljaju kao
antifašisti.
Povijesne činjenice su utvrđene da je četnički pokret bio fašistički i u II.
svjetskom ratu i u velikosrpskoj agresiji na RH, BiH i Kosovo. Utvrđeno je i na
najvišim međunarodnim sudovima da su Srbi genocidnom politikom pokušali stvoriti
veliku Srbiju, da masovni zločini i genocid nisu bili posljedica ratnog kaosa
nego planirano sredstvo ostvarivanja velike Srbije. Dokazano je da je genocid
učinjen u Srebrenici, Vukovaru i drugdje. Dokazano je tko su bili fašisti.
Dakle, da su to bili Srbi.
Konačno je došlo vrijeme da se kaže puna istina. Nisu te fašističke zločine
činili samo četnici, nego ih je činio i Titov JNA, čiji su vojnici nosili crvenu
zvijezdu petokraku na svojim kapama. Činjenica je da su tu politiku vodili
ključni ljudi, članovi najužeg državnog vrha Srbije. I da su imali, onda i
danas, podršku Srpske pravoslavne crkve.
Danas su četnici službeno rehabilitirani i u II. svjetskom ratu i u srpskoj
agresiji u raspadu Jugoslavije i postali su antifašisti. I danas ti fašisti,
koji su se prekrstili u antifašiste, na čelu s državnim vodstvom Srbije vrlo
sustavno pokušavaju ono što su izgubili u ratu ostvariti u miru. Velikosrpska
politika nije mrtva. Svi ciljevi iz Miloševićevog doba su obnovljeni, samo se
sada ostvaruju na drugi način.
Dakle, nema nikakve dvojbe da je u raspadu Jugoslavije i velikosrpskoj
agresiji postojao samo jedan fašizam, to je bio srpski fašizam. Udarna pesnica
su bili četnici, ali i transformirani Titov JNA u srpsku vojsku i znatan dio
srpskog naroda, i u RH i u BiH i u Kosovu, ali i u Srbiji.
Neće biti mira i sreće na ovim prostorima dok se ne raskrinka ta nova
velikosrpsko-četnička fašistička agresija. Umjesto suočavanja s istinom na djelu
je u Hrvatskoj izmišljanje hrvatskog fašizma i ustaštva. Najbolji primjer je sve
ono što se događa vezano za uporabu slogana "Za dom spremni", za vrijeme
Domovinskog rata.
Nadbiskup Puljić je u pravu
Zato je u
pravu nadbiskup Puljić kada predlaže da bi o toj
tabu temi trebalo otvoriti kompetentne, stručne i
znanstvene rasprave, kako bi se dali odgovori na
slijedeća bitna pitanja oko kojih se vode velike
ideološke političke borbe.
Prvo i najvažnije pitanje je utvrditi što je značio pozdrav "Za dom spremni" u
Domovinskom ratu. Postoje različita mišljenja.
Prvo je mišljenje da je to bio i ostao ustaški pozdrav i da je i u Domovinskom
ratu značio isto što i za vrijeme NDH. Na bazi takvog pojednostavljivanja
logično je da se tvrdi da je u vrijeme Domovinskog rata, a i danas, svi oni koji
koriste izraz "Za dom spremni", obnavljaju ustašku politiku i zalažu se da se
rehabilitira ustaška politika u domoljubnu, kao što se rehabilitirala i četnička
politika.
Drugo mišljenje je da je slogan "Za dom spremni" u Domovinskom ratu potpuno
odvojen od NDH, Pavelića i ustaške politike, da je on spontano nastao u borbi
protiv četničko fašističke agresije kao domoljubni odgovor branitelja da su
spremni braniti i obraniti svoj dom i svoju domovinu. Dakle, to mišljenje, koje
i osobno zastupam jer sam kao potpredsjednik Ratne vlade se svakodnevno suočavao
s tim problemom, potpuno je odvojeno od ustaškog pozdrava "Za Pavelića i dom
spremni" i nema nikakve veze s ustaštvom.
Politički ciljevi Tuđmana i Ratne vlade jasno su definirani stvaranjem
demokratske antifašističke Hrvatske nasuprot NDH. Umjesto totalitarne NDH Tuđman
i Vlada u novom Ustavu utvrdili su Hrvatsku kao demokratsku višestranačku državu
sa najvišim ljudskim pravima. Donijeli smo i ustavni Zakon o pravima manjina,
koji je na najvišoj razni jamčio manjinska prava, a posebno srpske manjine.
Pozdrav "Za dom spremni" je nastao u borbi protiv novog srpskog fašizma, koji
je osporavao i dom i domovinu. I zato je bio tako masovno prihvaćen.
Dakle, nisu u pravu oni koji tvrde da je u Domovinskom ratu nije dan novi
sadržaj pozdravu "Za dom spremni". Zato ima osnove i prijedlog da se taj pozdrav
u Domovinskom ratu rehabilitira kao izvoran i potpuno različit od ustaškog
pozdrava jer su se branitelji borili za potpunu drukčiju Hrvatsku od ustaške
Hrvatske.
Možda su Branko Borković, Pečarić i drugi pretjerali kada su predložili da to
bude registrirano kao službeni pozdrav u Hrvatskoj vojsci, ali su pokrenuli
korisnu raspravu, jer po mom mišljenju, Hrvatska mora utvrditi punu istinu o
upotrebi, političkim ciljevima i karakteru toga pozdrava u Domovinskom ratu. Ako
bi prihvatili podvale da je to samo ustaški koljački pozdrav, kako pišu hrvatski
mediji, onda se nikad nećemo obraniti od obnovljenih napada iznutra i izvana
koji će taj pozdrav stalno koristiti da bi amnestirali istinske srpske fašiste,
da bi stigmatizirali hrvatske branitelje, koji su bili istinski antifašisti i
pretvorili ih u ustaše i fašiste. Potrebno bi bilo otvoreno i demokratski
raspraviti i o tome što taj pozdrav znači danas, kada se masovno upotrebljava i
koristi na sportskim utakmicama.
Je li to ustaški pozdrav? Je li veliki dio naših mladih zaražen ustaštvom i
fašizmom? Je li to pozdrav podrške Domovinskom ratu? Je li on ima istu
konotaciju kao i skandiranje Vukovar, Vukovar?
Moje mišljenje, o kojem sam puno puta pisao, da danas taj pozdrav ima i
različiti sadržaj i političke ciljeve od pozdrava u Domovinskom ratu. On je
djelomično podrška Domovinskom ratu, ali i izraz revolta mladih koji nemaju
posla, kojima se nudi odlazak u inozemstvo kao jedini spas, koji su nezadovoljni
državnom, a ne samo sportskom politikom, te na taj način prosvjeduju, izražavaju
svoje nezadovoljstvo.
Međutim, upotreba tog pozdrava je višeslojna, ima tu i huliganstva i prkosa i
želje da se vlasti pokaže da im se ne može zabraniti da na stadionu viču ono što
žele, jer u Hrvatskoj ne postoji verbalni delikt.
Najopasnije je ovo što se danas događa, da se sve trpa u istu vreću, da nema
diferencirane politike i da se nanosi strašna šteta hrvatskom narodu što ga i
peta hrvatska kolona, a ne samo srpski fašisti, proglašavaju ustaškim i
fašističkim narodom na temelju upotrebe toga pozdrava.
Da zaključim, u cijeloj ovoj gužvi dobro je da je ta tema otvorena. Bilo bi
korisno o njoj raspravljati argumentirano i mirno, ali izgleda da to još uvijek
u Hrvatskoj nije moguće.
Autor: Zdravko Tomac, dnevno.hr |