Izborna noć pred očima stotine tisuća Hrvata i Hrvatica
i ostalih građana Republike Hrvatske bila je završetak
procesa skidanje lažne pozlate sa lika i djela Ive
Josipovića, ali i novi dokaz da su Josipović i Milanović
politički blizanci, dvije strane iste katastrofalne
antihrvatske politike.
U Josipovićevom stožeru nije bilo ni
jedne jedine hrvatske zastave ni nacionalnih simbola
tako da neupućeni gledatelji koji bi slučajno naišli
na prijenos događanja u Stožeru ne bi mogli zaključiti
o kakvim se to izborima radi, da li se bira
predsjednik Republike Hrvatske ili možda neke
novonastale države koja još nije stigla utvrditi svoje
nacionalne simbole i svoju zastavu pa zbog toga
predsjednik koristi neke dugine boje. Čak bi se moglo
s pravom upitati, srami li se predsjednik Josipović
hrvatskih nacionalnih simbola, srami li se identiteta
svoga hrvatskog naroda kojem se nikada nije obratio u
svom predsjedničkom mandatu s riječima: dragi hrvatski
narode, Hrvatice i Hrvati. Da je i predsjednik Vlade
na istoj političkoj liniji potvrdio je i njegov
sramotni govor u kojem bi političkoj stranci, koju
podržava 40% hrvatskog naroda, zabranio da maše
hrvatskim zastavama. To me podsjeća na ona olovna
komunistička vremena kada su zbog pjevanja hrvatskih
pjesama i mahanja hrvatskih zastavama Hrvatice i
Hrvati zatvarani i progonjeni.
I Josipović i Milanović nastavljaju
vrlo prljavu kampanju, nastavljaju dijeliti hrvatski
narod, obnavljati stare ideološke sukobe i podjele.
Bez srama obećavaju neku novu bolju Hrvatsku ali žele
i dalje ići istim putem kojom su odveli Hrvatsku u
propast. Nisu nimalo samokritični. Recimo da je to
njihovo pravo da budu samouvjereni, bahati,
prepotentni, da se služe podvalama, lažima i nuđenju
budućnosti za koju su i sami svjesni da ju ne mogu
ostvariti. Međutim, nemaju pravo na prljavu kampanju,
na vrijeđanje hrvatskog naroda i na plašenje hrvatskog
naroda od navodnog povratka zločinačke organizacije na
vlast. Posebno pokušavaju plašiti hrvatske građane
Tomislavom Karamarkom, predsjednikom HDZ-a, pokušavaju
Kolindu Grabar Kitarović prikazati kao lutku kojom on
upravlja. Pokušavaju širiti strah od represije, koju
će navodno provesti HDZ prema političkim
neistomišljenicima ako se vrati na vlast.
Točno je da je Sanader napravio ogromnu štetu ne samo HDZ-u nego
i Hrvatskoj. Ali je isto tako točno da je HDZ dok je još bio na vlasti čvrsto
politički podržao borbu protiv korupcije, uključujući i krivični progon Ive
Sanadera. Točno je da je Tomislav Karamarko bio ministar unutrašnjih poslova
koji je pokrenuo borbu protiv korupcije, ali ne samo u HDZ-u nego i u hrvatskom
društvu u cjelini. Točno je da je i HDZ ponovno stao na noge, da je postao
moderna evropska narodna stranka, domoljubna, koja ima jasan program obnove
Hrvatske. Točno je da čvrsto brane istinu o Domovinskom ratu i da traže da se
jednako osude svi totalitarni sustavi, jer bez cjelovite istine o hrvatskoj
prošlosti teško će Hrvatska izaći iz velike moralne i svake druge krize. U
jednim našim dnevnim novinama, koje su već godinama bilten Josipovića i
Milanovića, najavljena je ta novo stara strategija. Josipović obnavlja plan
Barbika, te se lažima i klevetama Kolinda Grabar Kitarović pokušava ponovno
prikazati kao lutka na koncu Tomislava Karamarka. Kolinda Grabar Kitarović se
optužuje da je bila član Sanaderove Vlade, ali se ne kaže puna istina.
Bila je član Vlade do 2008. godine,
dakle, u vrijeme kada ni Angela Merkel, ni bilo tko
drugi u svjetskoj politici nije sumnjao u Ivu
Sanadera. Čak je Angela Merkel i sudjelovala u
kampanji za drugi mandat Ive Sanadera. Kolinda Grabar
Kitarović i tada je bila svoja, i zbog toga je bila
smijenjena kao ministrica vanjskih poslova i poslana
daleko od Hrvatske, za veleposlanicu u Sjedinjene
Američke države. Međutim, nije se dala, i tamo se
nastavila boriti za istinu o Hrvatskoj i za interese
svoga naroda. Treba pročitati knjigu Zvonka Bušića u
kojem je on sjajno opisao Kolindu Grabar Kitarović kao
osobu koja je potpuno različita od drugih hrvatskih
političara, koja drži riječ, koja ima srce i ljubav za
svoju Hrvatsku i koja se nije bojala posjetiti ga u
zatvoru na izdržavanju doživotne robije.
Kolinda Grabar Kitarović probila se
svojim znanjem i radom na mjesto pomoćnika Glavnog
tajnika NATO-a što je najveća svjetska dužnost koju je
ikada Hrvat obnašao u međunarodnoj politici, a tek joj
je 46. godina. Prošla je rigorozne sigurnosne
provjere, jer na visoke dužnosti u NATO ne može doći
čovjek koji ima bilo kakvu "mrlju". Dakle Kolinda
Grabar Kitarović se dokazala da je odlučna, sposobna i
da može obnašati najviše dužnosti u svjetskoj
politici. Zato kada ju Josipović pokušava prikazati
kao osobu koja ne zna, neće i ne može, koja nije
sposobna obnašati dužnost predsjednice Hrvatske, on
posredno napada i NATO, on se izruguje NATO-u jer je
postavio na visoku dužnost osobu koja ima sliku ali
nema ton.
Zbog tih razloga Josipovićeva
strategija da vrijeđa, omalovažava, podcjenjuje
Kolindu Grabar Kitarović obit će mu se o glavu jer će
još veći broj građana progledati i vidjeti da su
nažalost, hrvatski mediji stvorili lažnu pozlatu oko
lika i djela Josipovića. On iz dana u dan dokazuje da
je on stvorio političku kaljužu i da stvara političku
kaljužu u ovim izborima, da je čovjek koji dijeli
hrvatski narod, da je čovjek koji vrijeđa hrvatski
narod.
Suprotno tome, Kolinda Grabar
Kitarović svojim govorom u izbornoj noći stvorila je
pobjedničku platformu, rekla je upravo ono što većina
hrvatskih ljudi želi čuti, otvorila je nadu za
drugačijom, boljom Hrvatskom ali je i pokazala da zna,
da hoće i da može tu svoju viziju ujedinjavanjem
hrvatskog naroda i ostvariti. Suprotno njenoj
pobjedničkoj platformi, Josipović i Milanović nude i
daljnje sukobe i podjele. Oni su krenuli u još
prljaviju kampanju nego do sada.
Kolinda Grabar Kitarović radi upravo
suprotno, ona poziva da se okrenemo rješavanju
ključnih problema. Ona najavljuje da će raditi na tome
da se ponovno, u novim uvjetima i na nov način,
ostvari Tuđmanova pomirba kao pretpostavka izlaska iz
dugogodišnje krize.
Da zaključim. Kolinda Grabar Kitarović
zna, hoće i može voditi hrvatski narod u stvaranju
bolje Hrvatske. Ivo Josipović je u pet promašenih
godina pokazao da nije znao, da nije htio i da nije
mogao riješiti ni jedan krupni problem, zbog čega
Hrvatska ne ide pravim putem nego putem u propast. Da
bude sve još tragičnije, Josipović kao da nije bio u
Hrvatskoj ovih pet godina, kao da je "pao s Marsa", te
kao da ništa ne zna što se događalo u Hrvatskoj, kao
da nije bio predsjednik države. Sada nudi neku novu
Hrvatsku, nudi neki novi Ustav i nastavlja sa
trabunjanjem o novoj pravednosti koju je gromoglasno
najavio i prije pet godina. Ništa nije ostvario od
obećanja. Čak se može reći da je njegova nova
pravednost bila crvena pravednost. Pravednost samo za
onaj dio političkih elita i struktura koje su njega
podržavale a ne za sve građane.
Pravednost ne može bit ni nova ni stara, ona mora biti samo
pravednost. Josipović i dalje želi varati hrvatski narod. On je uspostavio
kontrolu nad glavnim medijima i to mu još uvijek donekle uspijeva. Međutim,
proces njegova odlaska sa političke scene je počeo i on je nezaustavljiv. Prije
dva mjeseca imao je 15 poena prednosti pred Kolindom Grabar Kitarović a sada su
izjednačeni. Izborna noć je pokazala da će se taj proces pada rejtinga
Josipovića nastaviti i da će u ovih četrnaest dana Kolinda Grabar Kitarović
svojom pobjedničkom platformom pridobiti nove glasače, uključujući i dio
Josipovićevih glasača koji, kako se medijski prostor ipak otvara, ipak uviđaju
da su bili izmanipulirani i da Ivo Josipović ne zaslužuje njihovu podršku.
Kolinda ujedinjuje razjedinjenu
Hrvatsku, a Josipović je pokušava još više podijeliti
i sukobiti.
Hrvatice i Hrvati, i svi građani Hrvatske, imaju
priliku odlučiti kakvu Hrvatsku žele, kakvu
predsjednicu ili predsjednika žele.
Autor:
Zdravko Tomac, dnevno.hr
(101) |