Dakle, odustala je od svoje velike ambicije kojim je
maltretirala hrvatski narod pokušavajući se nametnuti
kao kandidat Hrvatske. Ustvari svojom ambicijom bez
ikakvog pokrića na kraju je osramotila i sebe i
Hrvatsku, koja ju je na mutan i nelegitiman način
predložila. Njen poraz je i poraz značajnih političkih
snaga koje su podržavali njenu politiku da Domovinski
rat ne postoji nego se radi samo o navodnom sukobu
srpskog i hrvatskog nacionalizma radi komadanja Bosne
i Hercegovine.
Njen poraz je i poraz onih snaga
koje ni do današnjeg dana nisu odustale od lažnih
optužbi da je Hrvatska bila agresor na Bosnu i
Hercegovinu odnosno da je Hrvatska stvorena na
zločinu odnosno da je Oluja bila zločinački pothvat
ne samo radi oslobađanja Hrvatske nego radi
istjerivanja Srba. Njen poraz je i poraz onih
političkih snaga koje su sotonizirale Franju Tuđmana
i Alojzija Stepinca kao ustaše koje su cijelo
vrijeme izmišljale i proizvodile lažne dokaze da je
i današnja Hrvatska nastavak NDH i ustaške države.
Njen poraz je i poraz Zorana
Milanovića i Stjepana Mesića, koji će se kojim čudom
naći na listi u I. Izbornoj jedinici u centru
Zagreba zajedno s Vesnom Pusić. To je i poraz
velikosrpske agresivne politike i njenih aktera ne
samo iz Srbije nego i iz Hrvatske. Međutim, to je na
neki način i poraz Vlade Tihomira Oreškovića, a onda
na određeni način i HDZ-a i predsjednice Republike,
koji su propustili zaustaviti tu sramotnu i
nelegalnu kandidaturu Vesne Pusić ne samo na njenu
sramotu nego i na sramotu hrvatskog naroda.
Posebna je krivnja Zorana
Milanovića, koji je kao predsjednik bivše Kukuriku
vlade koja je otkukurikala nelegitimno, ali i
nelegalno, dok je bio tehnički premijer, predložio
Vesnu Pusić za kandidata Hrvatske bez ikakve
rasprave i utvrđivanja činjenica. Napominjem da već
niz godina u Hrvatskoj ni jedan veleposlanik ne može
biti imenovan bez da je prošao raspravu na Odboru za
vanjsku politiku. Dakle, u Hrvatskoj postoji
demokratski standard u kojem se osigurava utjecaj
Hrvatskog sabora i javnosti na izbor veleposlanika.
Zato je nenormalno da kandidat za mjesto Glavnog
tajnika UN nije prošao nikakvu raspravu ni na Odboru
za vanjsku politiku ni u Saboru ni u hrvatskoj
javnosti.
Dakle, ako svaki veleposlanik mora
dobiti suglasnost predsjednika ili predsjednice
države i Hrvatskog sabora preko Odbora za vanjsku
politiku onda je nedopustivo da se kandidatkinja za
najveće i najvažnije mjesto za koje je Hrvatska ikad
kandidirala predloži samovoljom jednog čovjeka,
Zorana Milanovića, bez suglasnosti predsjednice
države, bez suglasnosti Odbora za vanjsku politiku i
bez bilo kakve ozbiljne javne rasprave.
Dakle, Zoran Milanović je kao
tehnički premijer, izvan svojih ovlasti, nelegalno i
nelegitimno predložio Vesnu Pusić. Mnogi su se tome
argumentirano suprotstavili navodeći brojne razloge
s kojim su dokazivali da je taj prijedlog sramotan i
da Vesna Pusić nije ni na koji način to zaslužila.
Međutim, kako je njen prijedlog trebala potvrditi
nova Vlada, Ujedinjeni narodi su zatražili od
predsjednika Vlade Tihomira Oreškovića da Vlada
donese odluku o službenoj kandidaturi, odnosno da
Hrvatska vlada kaže da li podržava ili ne podržava
kandidaturu Vesne Pusić.
Tihomir Orešković imao je mogućnost
da na demokratski način utvrdi treba li podržati
kandidaturu Vesne Pusić ili je ne podržati. Dakle,
on je trebao inicirati rasprave i na temelju tih
rasprava i argumenata donijeti odluku Vlade. On to
nije učinio nego je brzopleto dao javnu podršku
kandidaturi Vesni Pusić. Zbog toga sam mu napisao
Otvoreno pismo, koje sam poslao i svim drugim
državnim dužnosnicima, a na koje nisam dobio odgovor
ni od koga.
U tom pismu obrazložio sam zašto ne
smije ponoviti pogrešku Zorana Milanovića i bez
demokratske rasprave sam odlučiti o kandidaturi
Vesne Pusić. Međutim, nažalost, Tihomir Orešković
propustio je ispraviti propuste bivše Vlade Zorana
Milanovića te je bez demokratske procedure i
demokratskih rasprava sam odlučio podržati
kandidaturu čime je nanio štete ne samo demokraciji
u Hrvatskoj nego i nacionalnim interesima.
Mislim da je došlo vrijeme da se
zatraži da se Vesna Pusić povuče i iz hrvatske
politike, da se zatraži da iz moralnih razloga
odustane od kandidature u sklopu Narodne koalicije
na novim parlamentarnim izborima, ne samo zbog
sramote koje je nanijela u Ujedinjenim narodima,
nego i zbog činjenice da je zajedno sa Zoranom
Milanovićem privatizirala hrvatsku vanjsku politiku.
Dok je bila ministrica vanjskih poslova
privatizirala je cijelo ministarstvo i stavila ga u
službu svoje bolesne ambicije. Svi su morali
lobirati za njenu kandidaturu. Ona je putovala po
Južnoj Americi i drugdje. Trgovala je s nacionalnim
interesima, ulagivala se srbijanskoj politici.
Dakle, svoju kandidaturu stavila je
iznad nacionalnih interesa te je osramotila ne samo
sebe nego i Hrvatsku. Međutim, Vesna Pusić bi se
trebala povući iz politike zbog štete koju je
učinila u protekla dva desetljeća. Bila je na čelu
borbe protiv hrvatskih nacionalnih interesa i
širenja krivotvorina o Domovinskom ratu i lažnom
optuživanju i predsjednika Tuđmana i hrvatskih
generala. Davala je najjaču podršku Carli del Ponte
u izjednačavanju krivnje agresora i žrtve agresije.
Bila je prva političarka koja je još
1993. godine negirala Domovinski rat, koja je
tvrdila da ustvari nema agresora ni žrtve, da nema
Domovinskog rata, nego da se radi o dogovornom ratu
hrvatskoga i srpskog nacionalizma radi komadanja
BiH. Bila je potpisnik pisma uoči Oluje u kojem se
tražila smjena predsjednika Tuđmana. Također je bila
dio vodstva koje je uoči Oluje pokušalo izvesti
državni udar i bez izbora preuzeti vlast u Saboru i
smijeniti Tuđmana.
U Hrvatskom saboru izrekla je tešku
optužbu protiv Tuđmana i Hrvatske, težu od one iz
optužnice Carle del Ponte. Rekla je da je Hrvatska
na čelu s Franjom Tuđmanom agresor na Bosnu i
Hercegovinu. Rekla je više puta da je Deklaracija o
Domovinskom ratu sramota. Više puta je vrijeđala
hrvatske državljane u BiH i širom svijeta, rekavši
da za njih ne može biti primijenjeno dopisno
glasovanje jer su na niskoj civilizacijskoj razini.
Osim toga Vesna Pusić je lagala,
obmanjivala i varala hrvatsku javnost. Ona je
ustvari samu sebe kandidirala uz podršku Zorana
Milanovića, a pričala je bajke o tome kako je
inicijativa za njenu kandidaturu došla iz
inozemstva. Kada su je novinari doveli pred zid i
tražili da kaže od koga, nije mogla navesti nikoga
osim Carla Bildta, koji je veliki neprijatelj
Hrvatske i koji je vrlo sustavno pokušavao
krivotvorinama pretvoriti Oluju u zločinački pothvat
a Franju Tuđmana u zločinca. Međutim, i taj i takav
Carl Bildt, kojeg je spojila s Vesnom Pusić
zajednička mržnja prema Franji Tuđmanu, na kraju je
demantirao Vesnu Pusić. Bildt je decidiran: "Ne bih
rekao da sam je ja baš savjetovao da istakne
kandidaturu, ali da, spomenula mi je to u jednom
trenutku."
Dakle, nije istina da je inicijativa
za kandidaturu Vesne Pusić došla iz svjetske
politike. Čak kandidaturu Vesne Pusić nije inicirala
i takva opskurna osoba kakav je Carl Bildt, a kamoli
netko drugi. Međutim, istina je da se ona nadala da
će dobiti podršku kod dijela svjetske politike koja
je do sada bila protiv Hrvatske, odnosno nudila se
ako ju izaberu da će dosljedno provoditi njihovu
politiku suprotno hrvatskim nacionalnim interesima.
Politici Vesne Pusić, ali i politici
državnih dužnosnika, bivših i sadašnjih, koji su
propustili govoriti istinu o Vesni Pusić koji su
prešutno podržali njenu politiku i njenu kandidaturu
uz veliku pomoć dijela medija suprotstavilo se
Hrvatsko nacionalno etičko sudište. HNES etički je
osudilo Vesnu Pusić za veleizdaju. Hrvatsko
nacionalno etičko sudište u obrazloženju svoje
etičke osude za veleizdaju između ostalog je navelo
i slijedeće:
1. što je u dvama proteklim
desetljećima bila među najradikalnijim osobama koje
su se sustavno borile protiv hrvatskih nacionalnih
interesa, u širenju krivotvorina o Domovinskom ratu
i lažnom optuživanju i predsjednika Tuđmana i
hrvatskih generala, a s otvorenom podrškom Carli del
Ponte, glavnoj tužiteljici Međunarodnog tribunala za
bivšu Jugoslaviju,
2. što je sustavno pokušavala
pretvoriti agresiju Srbije, Crne Gore i JNA na
Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu u navodni građanski
rat, s podijeljenom odgovornošću i krivnjom.
Štoviše, u Hrvatskom je saboru, zlonamjerno i
neistinito proglasila Hrvatsku agresorom na Bosnu i
Hercegovinu.
Zbog svih tih razloga Hrvatsko
nacionalno etičko sudište prevelo je na engleski
moralnu osudu Vesne Pusić za veleizdaju i poslalo
pismo Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda kako bi
ih upoznalo da gospođa Vesna Pusić ne zaslužuje biti
kandidat za Glavnog tajnika te da ona nije kandidat
Hrvatske, da je na nelegitiman i na nelegalni, a
pomalo i na sramotni način, došla do te kandidature.
Činjenica da je u Vijeću sigurnosti zauzela zadnje
mjesto, te da je dobila svega dva glasa podrške,
dokazuje koliko je Vesna Pusić bila bahata i
bezobrazna kada je javno optužila one koji se ne
slažu s njenom kandidaturom da sramote Hrvatsku.
I na kraju treba reći da je vrlo
čudno da u hrvatskim medijima nije bilo nikakvih
ozbiljnijih analiza, kraha Vesne Pusić i njene
politike. Zato sam smatrao svojom obvezom da
podsjetim hrvatsku javnost na to koliku je štetu
Vesna Pusić dosad nanijela hrvatskim nacionalnim
interesima, te da imamo pravo zatražiti da se
konačno povuče iz hrvatske politike.
Zdravko
Tomac, direktno.hr
|